m: tata,
ja: ?
Naslov knjige koju je napisao, oblikovao i upravo samizdao Igor Kuduz prilično je neobičan. "Da, ispalo je da je knjiga neizgovorljivog naslova", govori Igor. A knjigu je sastavio od ležernih, nježnih i zabavnih razgovora s vlastitim sinom. "Bilježio sam naše razgovore i objavljivao na društvenim mrežama". Reakcije prijatelja hrabrile su ga, ali za izdanje knjige bila je presudna druga ideja. "Mnogi će se ljudi poistovjetiti, jer slične dijaloge mnogi imamo zapisane u svom iskustvu. No, pravi ispit za knjigu ne leži u tome jer je blagonaklonost čitatelja osigurana. Ali svanut će dan kada će jedan dječak, po tko zna koji puta odgađajući pisanje zadaća ili hrvajući se s dosadom, uzeti ovu knjigu u ruke i odjednom shvatiti da je on glavni lik, da su to njegove riječi i da je knjigu načinio njegov tata. To je trenutak u kojem je sve moguće i u kojem se baš ništa ne zna. Ako knjiga preživi taj test, onda mogu reći da knjiga ima smisla."
Igor Kuduz je umjetnik širokih interesa, ali i predaje na fakultetu u Koprivnici, na odjelu medijskog dizajna. "Putujem dva puta tjedna tamo vlakom, a ostalo sam vrijeme free lancer". U tom spoju slobodne umjetničke svakodnevice i redovitih obaveza nastala je njegova vrlo zanimljiva "Knjiga o tri mjerenja vremena", fotografske priče kojima je bilježio praćenje digitalnog medija (youtubea, stalno sluša glazbu), život jedne svoje biljke i putovanja na posao vlakom.
Drugi jedan njegov projekt "Dubrovnik put života" (naslova koji parafrazira glupu turističku parolu), također knjiga fotografija, upozorio je na "stanje prividne hibernacije", život grada "van sezone."
Kuduz trenutno objavljuje i seriju od devet samizdata, fotografskih sapunica, referirajući se na pop-žanr iz pedesetih. I tu je posrijedi pomak. "Iako su te fotonovele sastavljene iz mog fundusa, i nenarativne, nastojim biti angažiran: metastaze proslave Božića, histerije oko nogometne reprezantacije, grafiti o Mamiću... Sve su to društveni fenomeni."