Djelo ruskog slikara Vasilija Kandinskog za nekoliko tjedana moglo bi postići rekordnu cijenu na aukciji u Londonu. Iza prodaje stoji obiteljska priča o tragediji i herojstvu koja je ispričana u obiteljskim memoarima, piše Stephen Smith za BBC.
Memoari započinju s djevojčicom od sedam godina koja se skriva u tajnoj sobi, dadilja joj kaže da mora biti tiha i da nitko ne smije znati da je ondje.
- Ako napraviš buku i netko to čuje, mogli bi nas sve pobiti, rekla je dadilja djevojčici koja tad nije znala da svoju kuću neće vidjeti godinama, a majku i baku više nikad. Sljedeće dvije godine provela je skrivena u maloj sobi, bez ikakvog društva osim plišanog slona Jumba, a sve zbog tajne koju su skrivali.
Djevojčica Dolly je Židovka u okupiranom Amsterdamu 1943. godine. Njena priča nevjerojatno se poklapa s poznatom ratnom poviješću Anne Frank, koja se u isto vrijeme skriva u kući koja se nalazi samo tri kilometra dalje. Annina obitelj zarobljena je u kolovozu 1944. godine i poslana u Auschwitz, a Dollyni roditelji i baka također su u Auschwitzu ubijeni.
Annin dnevnik o životu u skrivanju postaje jedan od najvažnijih dokumenata o holokaustu. Dollyn izvještaj o tome kako je preživjela rat nalazi se u neobjavljenim memoarima, a njena je priča povezana s umjetničkim djelom. Modernističko remek-djelo u središtu je kampanje za utvrđivanje prava Dollyne obitelji na zbirku umjetnina koju su izgubili u ratu.
Slika će u prodaju biti puštena za nekoliko tjedana, a predviđa se da bi mogla postići cijenu veću od 40 tisuća eura, što je ujedno i najviša cifra koju je Kandinski dosad postigao. Kažu da svaka slika priča priču, a ova priča o Dollynoj obitelji, o tome tko su bili i što im se dogodilo.
Hvaljeno djelo je Murnau mit Kirche II (Murnau s crkvom II) koje je ruski majstor Vasilij Kandinski naslikao 1910. godine. Jednom se nalazilo u elegantnoj vili u Potsdamu u kojoj su živjeli Dollyni djed i baka, a stara obiteljska fotografija pokazuje da je Kandinski imao počasno mjesto u blagovaonici Siegberta i Johanne Margarete Stern.
Prije stotinjak godina stvorili su uspješnu tekstilnu tvrtku i družili su se s nekim od najutjecajnijih pisaca i mislilaca svog vremena kao što su Thomas Mann, Franz Kafka i Albert Einstein. Par je cijenio umjetnost, a pozamašna kolekcija uključivala je slike starih nizozemskih majstora, preko Renoira do Muncha i Kandinskog.
1916. godine pomogli su u osnivanju organizacije za pomoć Židovima koji su pobjegli iz istočne Europe i živjeli u siromaštvu u Njemačkoj. Usponom nacista, Sternovi su postali mete progona, a nakon Siegbertove smrti 1935. godine život je postajao sve teži. Neka njihova djeca već su otišla u Nizozemsku, a slijedila ih je i Johanna Margarete, koja je sa sobom ponijela dio slika.
Poput mnogih židovskih obitelji, Sternovi su skupljali sredstva prodajom dragocjenih umjetnina po paprenim cijenama beskrupuloznim trgovcima. 1941. Johannu su proglasili osobom bez državljanstva te su joj ponudili vizu, koja bi joj omogućila odlazak iz Nizozemske, u zamjenu za sliku francuskog umjetnika Henrija Fantin-Latoura. Predala je sliku, ali vizu nije dobila.
Živjela je skrivajući se, ali je 1943. uhvaćena, kao i Dollyni roditelji. U svojim memoarima Dolly opisuje scenu u kojoj je roditelji predaju na čuvanje dadilji Anni pokušavajući je zaštiti od užasa koji će se dogoditi.
- Bilo je kasno, već sam spavala kad me probudio mamin tihi glas. Rekla je da moram ustati iako još nije jutro. Došla je i sjela na krevet sa mnom, isto kao i moj otac. Rekli su da moraju otići na dva tjedna, jer Nijemci tako žele, ali onda će se vratiti. Zvono na vratima zvonilo je dugo i jako, a otac je onda otvorio vrata. Tri časnika upala su unutra i izvikivali svakakve naredbe: ‘Schnell, schnell, sonst schiessen wir (Brzo, brzo, inače pucamo)‘. Sakrila sam se iza Anne i bila jako uplašena, piše u memoarima.
Dollyne roditelje su odveli i više ih nikad nije vidjela. Sutradan je sama krenula opasnim putem kroz grad do Annine kuće. Židovi su morali nositi žutu zvijezdu koju je Anna makla s Dollyne jakne i rekla djevojčici da je odsad zove teta. Dio Annine kuće služio je kao liječnička ordinacija unutar koje se nalazio skriveni dodatak koji je postao Dollyn dom sljedećih 30 mjeseci.
Imala je dvije knjige, dječju Bibliju i zbirku bajki, koje je stalno iznova čitala. Na zidu se nalazio izblijedjeli poster s natpisom "Bog sve vidi", a djevojčica se pitala može li i nju vidjeti. - U večerima kad bi bile konzultacije s pacijentima, morala sam sjediti u mraku. Često bih se ispružila na podu i kroz donji otvor na vratima brojala noge pacijenata koji su čekali, napisala je.
Njezina samoća bila je isprekidana terorom policijskih racija kad se skrivala ispod podnih dasaka ili u ormaru ispod sudopera prekrivena krpama. - Kad bi njemački časnici bili u kuhinji, Anna se pravila nevina. Zbijala je njemačke šale i motala ih oko malog prsta, ali čim bi otišli, pala bi kao mokra krpa i drhtala cijelim tijelom, kažu memoari.
Kad je Amsterdam 1945. oslobođen, Dolly je konačno mogla izaći iz skrovišta. Službeni nizozemski dokumenti pokazuju da je za vrijeme okupacije živjela sa svojom dadiljom Annom. Koliko je poznato Dollynim preživjelim rođacima, nitko iz tog kućanstva više nije živ. Mlađi članovi njezine obitelji pokušavaju otkriti gdje se nalazi nestala Sternova umjetnička zbirka. 2013. otkrili su da u muzeju u Eindhovenu postoji Kandinski koji je tamo od 1951. godine.
Kustosi su sliku ponovno pogledali i pronašli riječ "Landschaft" izgrebanu na nosilima na stražnjoj strani slike. Bio je to isti izraz koji je Siegert upotrijebio za zapis Kandinskog u svojoj oporuci, a rukopis je odgovarao njegovom. Dolly je umrla prije nego što je nalaz potvrđen, ali je znala da je njezina obitelj na tragu izgubljenog remek-djela.
Nakon duge potrage, konačno je predan obitelji. Sljedeći mjesec će se prodavati u Sotheby‘su u Londonu. Prihod će biti podijeljen između 13 preživjelih nasljednika Sternovih, a dio će uložiti u istraživanje sudbine ostalih slika koje su nestale. Murnau mit Kirche II Vasilija Kandinskog na aukciju ide 1. ožujka.