Zadarska zračna luka dobiva posve novo ruho. Rekonstrukcija i dogradnja zgrade zračne luke, kojoj su autori arhitekti Ante Kuzmanić te Ivan Jurić iz Arhitektonskog biroa Ante Kuzmanić, odvijat će se u nekoliko faza kako bi se omogućio neometan rad zračne luke za vrijeme izgradnje.
Ovih je dana sklopljen i ugovor s odabranim izvođačem za rekonstrukciju i dogradnju putničkog terminala. Potpisani ugovor vrijedi gotovo 15,5 milijuna eura, a prvi skup radova trajat će 14 mjeseci.
Rekonstrukcija i dogradnja trebale bi krenuti netom nakon prestanka ljetnog reda letenja, krajem listopada. Bit će to prvi korak u okviru puno većeg i dugotrajnijeg projekta.
Kako objašnjava Kuzmanić, "prva se faza odnosi na proširenje čekaonica za putnike te formiranje objekta prema mjestu ukrcaja u avion. To su prostori u kojima se avionski putnici najdulje zadržavaju i posljednje što zapažaju na destinaciji na kojoj se nalaze. Druga je faza najkompliciranija jer obuhvaća izgradnju tehnološki zahtjevnog prostora sortirnice prtljage, koja je krvotok aerodroma zajedno s drugim postrojenjima. To su oni prostori za koje putnici niti ne znaju da postoje, a omogućavaju im lagodan boravak u zgradi i dolazak prljage do mjesta preuzimanja. Također, u ovoj fazi predviđa se gradnja reprezentativnog prostora za dolazak putnika koji je u suštini prvi kontakt putnika s destinacijom na koju dolazi. Dok će podrumski dijelovi u kojima su smješteni servisni sadržaji biti od betona, iznad, na prostoru gdje su smješteni putnici, nalazit će se čelična konstrukcija sačinjena od šesterokutnih elemenata. Jedan od tih elemenata su i prostrani šesterokutni stupovi koji nose krov, a ujedno služe i kao zelene oaze i svjetlarnici koji uvlače prirodno svjetlo u dubinu prostora. Fasada je staklena pa će putnici sa svake pozicije imati pogled prema van, a s obzirom da se zgrada širi prema prepoznatljivoj borovoj šumi u okolini, priroda postaje prisutna u svakom dijelom aerodroma. U interijerskom smislu, podgled krova izrađen je od drvenih letvica koji pojačavaju osjećaj ugodnosti u prostoru kako bi se umanjio dojam generičkog i hladnog prostora kakav je uobičajen kod zgrada aerodromskih terminala. Zgrada će imati odlike ekološke izgradnje pa će zadovoljavati sve standarde potrebne za dobivanje sredstava iz Europske unije".
Putnički terminal Zračne luke Zadar je, doznajemo iz Arhitektonskog biroa Ante Kuzmanić, "zgrada koja je doživjela niz rekonstrukcija, nadogradnji, proširenja i u estetskom se smislu ne sagledava kao cjelina, već kao hibrid različitih stilskih izraza.
"Zadatak je da se kroz fleksibilan koncept i faznu izgradnju omogući izgradnja terminala koji će biti prepoznatljiv znak Grada.
Projekt je kao ulazne podatke koristio "Projektni program" i "Glavnu studiju razvoja Zračne luke Zadar" (master plan) koji su definirali uzletno-sletne staze i platformu kao nepromjenjive elemente prostora.
Zračnu luku karakteriziraju dvije uzletno-sletne staze međusobno položene gotovo pod pravim kutem, u čijoj simetrali je smještena prilazna cesta terminalu. Spomenuta cesta će se tunelom ispod platforme spojiti na brzu cestu, odnosno na autocestu. Glavni prilaz sa zapada karakterizira prolazak kroz gustu borovu šumu, kojim se pristupa samoj zgradi terminala. Tako specifičan pristup kroz borovu šumu stvara prvi dojam pri dolasku do zračne luke i ostaje u upečatljivom sjećanju.
Trenutni smještaj parkirališne površine ispred same zgrade umanjuje nazočnost šume u prostoru.
Spomenuti dojmovi potakli su nas u stvaranju vizije i koncepta čitave zgrade – PRIRODU JE POTREBNO PRIBLIŽITI I UVUĆI U ZGRADU", otkrivaju.
Osnovne postavke koncepta
Kako navode, "konačni oblik terminala može se definirati kao ‘zgrada pod jednim krovom‘.
Krov produljen kao streha dobiva poseban značaj pa, osim kao pokrov za zaštitu od sunca i kiše, služi i kao nositelj energetske održivosti. Takav koncept omogućava fleksibilnost zgrade za buduće promjene u avioprometu.
Proširenje kapaciteta u drugoj fazi pomiče težište zgrade prema sjeveru.
Na taj način terminal se odmiče od parkirališta, ulazi u prirodni okoliš ostvarujući kontinuitet istog svojim oblikom i visinom. Nemirnim oblikovanjem energetskog modula (solara) krov dobiva treperavost gornje plohe organički se nastavljajući na kontekst krošnje šume. Zgrada je utopljena u vlastiti okoliš preko središnje platforme pristupa korisnika (pješaci, autobusi, lakošinska vozila...).
Staklena ovojnica i odmicanje zatvorenih funkcionalnih cjelina u unutrašnjost zgrade omogućavaju prožimanje okoliša i interijera.
Kod korisnika se stvara osjećaj boravka u prirodnom okolišu, što dovodi do opuštenosti neposredno prije leta, koji inače izaziva različite razine stresa kod putnika.
Kompleksnost faznog rasta zgrade podrazumijeva prilagodljivi konstruktivno-funkcionalni sklop.
Za razliku od prve, sljedeće etape gradnje nije moguće zamisliti kao linearne faze rasta. Iz tog razloga konstruktivni sustav zamišljen je kao struktura pojedinačnih elemenata koja može prihvatiti i linearno, i prostorno proširenje. Takav sustav može se prilagoditi svim funkcionalnim i oblikovnim zahtjevima.
Osnovni strukturni element čini sklop od šest šesterokuta položenih oko centralno oslonjenog elementa.
Centralni šesterokut na izabranim mjestima postaje patio unutar sustava nosivih stupova.
Te šupljine unutar krovišta imaju višestruku funkcionalnost – služe za skupljanje kišnice, kao konvektori za izmjenu toplog i hladnog zraka, kao vertikalne komunikacije umetanjem dizala, kao "topovi" za ubacivanje svježeg zraka. Istodobno, što je najvažnije, kroz njih u dubinu zgrade prodire prirodno svjetlo i stvaraju se zeleni otoci unutar prostora zgrade".
Urbanističko rješenje
U nastavku, također, pišu da "iz odluke da se nova zgrada proširi prema sjeveru, na prostor dijela današnje stajanke, proizlaze sve daljnje odluke urbanističkog rješenja šire zone.
Na ovaj način plan proširenja terminala nije vezan za plan premještanja i izgradnje novog tornja. Prva faza linearno proširuje postojeću zgradu u punoj duljini prema stajanci i postaje nositelj budućeg identiteta samog terminala.
Kroz drugu fazu većina sadržaja premješta se u novi dio zgrade, dok se trećom formira pristupna platforma i nadstrešnica za autobuse, a sam terminal dominantno preuzima novo oblikovanje.
Takva kompozicija prostornih elemenata planira širenje parkinga prema jugu i zahtjeva seljenje INA-inog postrojenja u konačnoj fazi.
Prometni pristup sa županijske ceste ostvaren je kružnim tokom, odakle se jednosmjernom cestom nastavlja kretanje po zemaljskoj strani zračne luke. Čitav promet ispred zgrade terminala planiran je kao jednosmjeran.
Uz platformu, koja postaje nositelj doživljaja, planirana je i parkovna površina kao tampon-zona prema prometnici. Park je zamišljen kao umjetno oblikovani krajobraz sa sadržajima u svrhu odmora prije leta. Unutar sebe prihvaća postavljanje urbane opreme i mobilijara, kao i park skulptura, dječjih igrališta te sadržaja koji podižu kvalitetu prvog kontakta s gradom i regijom. Takva impostacija elemenata otvara pogled pri dolasku, odnosno izlasku iz borove šume, na zgradu terminala i dodatno naglašava uvlačenje prirode u unutrašnjost zgrade kao osnovne konceptualne premise.
Postojeći parkirališni prostor zadovoljava potrebe proširenja prve faze pa autobusi ostaju u danas planiranom prostoru. U sljedećim etapama pristupna trasa glavne prometnice, koja ide do planiranih hangara, omeđit će površinu parkirališta i omogućiti novi gospodarski ulaz te pristup na ‘airside‘ za interventna vozila, generalnu avijaciju i ostalo. Parkiralište će se širiti u fazama prema potrebi, a površine sa zapadne strane prometnice isključuju potrebu za gradnjom natkrivene garaže.
Pristupna platforma, nositelj doživljaja u dolasku i odlasku, javni prostor susreta i doživljaja putnika i funkcija, pažljivo je oblikovana. Zamišljena je kao mjesto susreta različitih korisnika svih oblika prijevoza i kao prvi kontakt s gradom. Stoga, uz urbanu opremu i mobilijar, moguće je i postavljanje pažljivo oblikovanih uslužnih kućica. Nadstrešnica je promjenjive visine, prilagođava se pješaku i vozilima, kojima služi kao zaštita od sunca, a određenim dijelovima i od kiše te natkriva izlaz iz podzemne stanice željezničkog terminala na prizemnu površinu".
Oblikovni koncept zgrade
Ako nešto djeluje inspirativno u kontekstu prostora Zračne luke Zadar, onda je to, smatraju, "sam prilaz zgradi kroz borovu šumu".
"Naša je želja taj zeleni kontekst prožeti s prostorom zgrade i stvoriti jedinstvo pejzaža, eksterijera i interijera. Propuštanje krova terminala preko granica ovojnice zgrade ukida granicu između unutarnjeg i vanjskog, a transparentnost i umanjena prisutnost ovojnice u prostoru briše podjelu između otvorenog i zatvorenog.
Staklena ovojnica otvara i mogućnost neugodnog upada svjetla, naročito s ranojutarnjim suncem s istočne strane. Zaštitna intervencija s natezanjem jedrilja među stupovima nosača pročelja ujedno je i reminiscencija povijesnog motiva iz bliskog zemljopisnog okruženja – regata "Latinsko idro".
Napor u oblikovanju posljedica je spomenutih odluka, a prelijeva se i na oblikovanje prostora uz samu zgradu. Kao naznaka prilaza, u osi se pojavljuje pristupna platforma oblikovana nastupnom površinom i nižom nadstrešnicom organski razvedenom nad javnom površinom. Platforma kao jedini popločani i urbano oblikovani javni prostor usmjerava sve korisnike prema ulaznom hallu.
Ulazni hall visine 11 m je dvoetažni prostor koji svojom transparentnošću, staklenim pregradama između štićenog (nebeskog) i neštićenog (zemaljskog) prostora, razmještajem "punih" volumena funkcionalnih cjelina i "praznih" prostora putova dodatno podržava osnovnu premisu uvlačenja prirode u prostor. Tom prožimanju interijera i eksterijera kao nositelju oblikovanja podređuje se oblikovanje interijera u ukupnoj priči. Glavni nositelj interijerskog rješenja su sklopovi dvoetažnih patija unutar "prostornih" stupova koji uvlače prirodnu svjetlost u dubinu prostora. Oni mogu biti nositelji različitih tema: ozelenjeni otoci, energetski izmjenjivači zraka, dizala itd.
Staklene ovojnice takvih stupova mogu se zaštititi letvama koje pokrivaju i stropne površine pri usisu i odsisu zraka.
Drvene letve, koje naglašavaju strukturu šesterokuta, nazočne u vidokrugu iz bilo koje točke sagledavanja, svojom teksturom i toplinom naglašavaju "prirodnost" rješenja", dodaju te zaključuju "kako su staklena ovojnica terminala i streha/krov zgrade elementi oblikovanja kroz koje želimo ostvariti koncept uvlačenja prirodnog okoliša u samu zgradu te su svi prateći elementi (konstrukcije, spuštenog stropa) funkcionalnih cjelina podređeni su tom oblikovnom konceptu zgrade".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....