Prije pola stoljeća nestao je križ iz samostana svetog Frane u Zadru. Što se sve potom događalo, za filmsku je priču

Davne 1974. godine iz riznice samostana svetog Frane u Zadru, doslovno preko noći, ukradena je skupina vrijednih predmeta među kojima i srebrni emajlirani i pozlaćeni ophodni križ iz 14. stoljeća za koji se pretpostavlja da je rad majstora Franja iz Milana, autora čuvene škrinje svetog Šimuna.

Nakon gotovo pola stoljeća, koliko je prošlo od tada, kao i dugotrajnog i zahtjevnog procesa restitucije, križ gotičke siluete visok 56 i širok 31 centimetar napokon se vratio u Hrvatsku iz Italije, gdje je pronađen prije 14 godina. To iznimno vrijedno umjetničko djelo, u prisustvu ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana, ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek u četvrtak je predao veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji Jasen Mesić koji je osam mjeseci u suradnji s kolegama iz Generalnog konzulata u Milanu vodio intenzivne pregovore s generalom Molineseom, glavnim zapovjednikom posebne postrojbe talijanskih karabinjera koji se bave povratom kulturnih dobara.

„Intenzivni razgovori vođeni su i s talijanskim Ministarstvom kulture i gradonačelnikom grada La Spezije. Zajednički je usuglašeno da se pristupi obitelji Lia sve u apsolutnoj diskreciji i da se nađe najbolji modalitet povratka križa u Hrvatsku bez dugotrajnih, teških i skupih sudskih procedura“, rekao je za Jutarnji Jasen Mesić.

Nina Obuljen Koržinek, Gordan Grlić Radman i Jasen Mesić

Damjan Tadic/Cropix

„Svi pregovori vođeni u velikoj diskreciji urodili su plodom 26. ovog mjeseca ujutro kada je pod oružanom pratnjom križ donesen u Veleposlanstvo RH u Rimu i kada je dogovoreno da se odmah krene u izvanredni transport prema Republici Hrvatskoj. Čitavim putem pratnju su davali naoružani karabinjeri i s te strane talijanskim institucijama možemo izraziti zahvalnost na profesionalnosti i korektnosti. Isto možemo reći za obitelj Lia koja možda nije postupila po pravu, ali je po pravdi i pristala je dobrovoljno vratiti kulturno dobro u grad Zadar. Vjerujem da će to biti primjer i vodilja i drugim pojedincima i institucijama koji eventualno u svom posjedu imaju kulturno dobro koje treba biti vraćeno, a oni su ga u dobroj vjeri nabavili“, zaključio je Mesić.

Kako ističu iz Ministarstva kulture i medija, primopredaja tog iznimnog umjetničkog blaga čiji složeni ikonografski program s prikazom zadarskih zaštitnika svjedoči da je izvorno naručen za zadarski samostan sv. Frane, jedan je od najvećih primjera restitucije kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj. Pri dugotrajnom i zahtjevnom procesu restitucije, posebne su napore uložili konzervatori Uprave za zaštitu kulturne baštine i Konzervatorskog odjela u Zadru, pravne službe Ministarstva kulture i medija u kontinuiranoj suradnji sa Službom organiziranog kriminaliteta Ministarstva unutarnjih poslova.

Damjan Tadic/Cropix

Damjan Tadic/Cropix

"Ovo je vjerojatno jedan od najvrednijih umjetničkih predmeta kulturno-povijesne baštine koji se vraća u Hrvatsku, a koji je bio nezakonito odnesen. Radi se o ophodnom križu koji je ukraden iz samostana svetog Frane u Zadru 1974. godine, kada mu se izgubio svaki trag", rekla je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Iz zadarskog samostana, kako je nadalje istaknula, nestalo je više predmeta, a križ je pronašao 2009. godine dr. Donal Cooper, koji je proučavao zadarske zbirke. "Od tada do danas različitim intenzitetima trajali su razgovori s talijanskom stranom vezani uz povrat križa u Hrvatsku."

Ministrica Obuljen Koržinek kazala je i kako nisu vođeni nikakvi sudski postupci za povrat zadarskog križa, nego su kroz intenzivnu diplomatsku komunikaciju došli do rješenja, po kojem je obitelj Lia, koja je legalno kupila tu umjetninu i izložila je u muzeju u gradu La Spezia, napravila važnu gestu pristavši vratiti je Hrvatskoj.

Damjan Tadic/Cropix

Damjan Tadic/Cropix

Križ će, kako je najavila ministrica, idući petak biti uručen samostanu sv. Frane u Zadru, a do tada će se napraviti uobičajene procedure, dokumentiranje, analize i preventivno konzervatorsko čišćenje što će učiniti Hrvatski restauratorski zavod.

"Ovo je veliki dan za našu kulturu i kulturnu baštinu i svjedoči da u okviru Europske unije države članice surađuju ne samo kad je riječ o lakim temama kada se planiraju zajedničke izložbe i slični projekti nego i na onim temama koje su teške, zahtjevne i pravno osjetljive, ali gdje svi na kraju osjećamo da smo postupili moralno i pravedno”, zaključila je Obuljen Koržinek.

Riječ je, inače, o jednom od najljepših zlatarskih radova u sveukupnoj našoj srednjovjekovnoj baštini čiji je ikonografski program posebno zaintrigirao povjesničare umjetnosti. Tako u svom stručnom članku iz 2007. godine "Ophodni križ - još jedan anžuvinski exvoto u Zadru?" dr. Marijana Kovačević iznosi teoriju da je jedan od portretiranih likova na križu kraljica Elizabeta Kotromanić, žena anžuvinskoga kralja Ludovika Velikog, a za autora predlaže zlatara Franju iz Milana, koji je prema kraljičinoj narudžbi u Zadru izveo najmonumentalniji zlatarski rad našeg srednjovjekovlja - srebrnu škrinju sv. Šimuna.

"Zbog nedostupnosti zadarskog križa od 1974. godine, kada je otuđen iz franjevačke riznice, a djelomično i zbog slabe dokumentiranosti, iskusnim je istraživačima promaknuo jedan važan ikonografski moment: prikaz donatorice uz figuru sv. Ludovika u krajnjem desnom peterokutu aversa križa. Duga raskošna haljina i duga pokrivača (ili duga raspuštena kosa?) jasno potvrđuju da je riječ o ženskoj figuri."

Križ je privukao pozornost istraživača tek u drugoj polovici 20. stoljeća, kada je izložen na izložbi "Zlato i srebro Zadra". No od sredine 70-ih, kada je ukraden, gubi mu se svaki trag i tek je zahvaljujući britanskom povjesničaru umjetnosti Donalu Cooperu pronađen. Prof. Cooper, stručnjak za srednjovjekovnu umjetnost, 2009. godine istražujući po talijanskim muzejima, posve neočekivano u vitrini Muzeja "Amadeo Lia" u gradu La Speziji prepoznao je križ koji je ukraden zadarskim franjevcima. S križem se dr. Cooper prethodno upoznao upravo surađujući s dr. Marijanom Kovačević sa Sveučilišta u Zadru. Cooper je, nakon što ga je identificirao, utvrdio da je križ 1975. godine, ne znajući da je ukraden, kupio na aukciji u Sotheby‘su u Londonu poznati talijanski kolekcionar srednjovjekovnih umjetnina Amadeo Lia. Godinama ga je čuvao u svojoj kući, a onda ga je 1996. godine darovao gradskom muzeju u La Speziji koji nosi njegovo ime.

A tko je ukrao blago zadarskih franjevaca nikada nije otkriveno kao niti put umjetnina od te nesretne noći kada su nestale. Neke je detalje svojedobno otkrio fra Drago Ljevar, nekadašnji gvardijan Samostana Sv. Frane.

Ispričao je 2011. godine u jednom razgovoru za novine, povodom vijesti o pronalasku križa, među ostalim da je posebno bio dirnut fra Bernardin Škunca, koji je bio gvardijan u vrijeme krađe. Upravo mu je, kako je naveo, fra Bernardin i rekao da se krađa dogodila "jedne bučne olujne noći, što je lopovima olakšalo da ne privuku pažnju prilikom razdvajanja metalnih šipki na prozoru kroz koji su ušli u Samostan". Prema njegovim riječima osim križa te su noći ukradena i tri pozlaćena kaleža od srebra iz 13. i 15. stoljeća, relikvijar, knjižice od pergamenta te umjetnička slika s prikazom svetog Josipa, nepoznatog mletačkog slikara. "Krađu je prvi jutro nakon primijetio sada već pokojni domar Nikola. Odmah je obaviještena policija koja je zajedno s Interpolom svih ovih godina bezuspješno pokušavala ući u trag otuđenih umjetnina. Po gradu se pričalo da je kradljivac susjed Samostana koji je fratrima stalno zadavao različite probleme. No, čovjek je umro kao siromah pa ta teorija baš i ne drži vodu“, rekao je fra Drago.