S novim predsjednikom Udruženja hrvatskih arhitekata Romanom Šilje i dopredsjednicima Majom Furlan Zimmermann i Vanjom Risterom vodili smo prvi veliki razgovor u povodu njihova izbora.
• Što vidite kao najveći problem vezano za arhitekturu i prostor trenutačno u Hrvatskoj?
RŠ: Odnos profesije prema prostoru oduvijek je isti - traže se i predlažu što bolja rješenja. Realizacija tih ideja prolazi kroz filter društvene stvarnosti i gospodarskih mogućnosti te u konačnici stvara izgrađen okoliš. Arhitektura i urbanizam odraz su stanja svijesti nekog društva. Najveći problem, ali ujedno i prilika za napredak, sposobnost je suradnje svih uključenih u proces da pridonesu kvaliteti prostora koji nas okružuje. Kao struka, jačat ćemo suradnju s javnosti i očekujemo da nam se pruži puno povjerenje i prostor za kvalitetno profesionalno djelovanje.
• Koje je stajalište UHA-e o projektu gradnje golf-igrališta i apartmana na Srđu? Budući da se približava međunarodna presuda na temelju tužbe investitora protiv Hrvatske, opet je aktualno.
- Udruženje hrvatskih arhitekata djeluje kao nacionalna organizacija s ciljem koordinacije strukovnih interesa arhitekata na području cijele Hrvatske. Projekt gradnje golf-terena na Srđu snažno je odjeknuo u javnosti i stajalište struke jasno je definirano u radu Društva arhitekata Dubrovnik koje je članica našeg udruženja. Naši kolege, profesionalci koji rade i žive na području Dubrovnika, najupućeniji su u temu gradnje na Srđu. Stajališta dubrovačkog Društva arhitekata u potpunosti podržavamo, a posebno u vezi s angažmanom očuvanja vrijednosti okoliša koji baštinimo.
• Vaši prethodnici znali su se baviti slučajevima kao što su Manhattan na Savi, Centar Cvjetni u Zagrebu, golf na Srđu i slično. Koliko je važno za vašu struku biti glasan u vezi s ovakvim ili sličnim slučajevima?
RŠ: Jasno iznošenje strukovnih stajališta nije samo pitanje 'intonacije'. To je naše pravo i obaveza. Arhitekti i urbanisti po svom pozivu odgajani su da rade za opće dobro. Artikulacija zajedničkih stajališta temelj je kreiranja strukovne politike i smatramo da je iznimno važno osvijestiti javnost o problemima u prostoru. To smo radili dosad i radit ćemo i ubuduće.
• Ipak, ovo ljeto pozornost javnosti privukao je neprimjereno velik hotel u Postirama koji ima sve dozvole. Što mislite o tome?
MFZ: Vraćamo se opet na temu odnosa ideje i realizacije. Ideje se ne rađaju samo u arhitekturi, one nastaju puno prije, na općinskim i gradskim vijećima, u željama i ambicijama onih koji upravljaju prostorom. Usklađivanje interesa i kapacitet prostora da podnese neku intervenciju, često su na oprečnim stranama. Uzroci su problema, koji se manifestiraju u prostoru u boljim ili lošijim projektantskim rješenjima, neprimjerni društveni standardi koje moramo mijenjati.
• No, može li UHA recimo dati preporuku svojim članovima arhitektima, ali i prostornim planerima da kažu 'ne' ako se pred njima nađe ovakav projekt?
VR: Iskreno vjerujemo u našu profesiju, poziv… te smatramo da svi naši kolege nastoje raditi u skladu s pravilima struke. No, problemi se ne mogu rješavati pojedinačno, potrebno je naći strukturno rješenje. Takvo nešto uključuje mnoštvo koraka, razumijevanja konteksta u kojem živimo i zajedničku želju za boljim prostornim okvirom budućnosti.
• Brojni građani imaju problem sa suvremenim interpolacijama u gradovima. Što mislite, zašto ih više muči takva suvremena nova građevina, a ne sve one zapuštene kuće i grad oko njih?
RŠ: Nisu svi ljudi, a ni gradovi, isti. Teško nam se složiti s tvrdnjom da su građani protiv suvremene gradnje jer oni žive taj isti suvremeni život. Generacijski srazovi, sindromi 'zlatnih vremena' u kojim je sve prije bilo bolje, ponavljaju se ukrug. Svaka arhitektura bila je suvremena u nekom svom trenutku nastajanja. Promjena je ono na što smo kao ljudi osjetljivi, a mogućnost navike ili prilagodbe na okruženje je to što nas čini evolucijski uspješnima. Možda zato ne obraćamo dovoljno pozornost na ono što nam je 'poznato' - zapuštene gradove. Suvremena je arhitektura stvarnost koja nas svakodnevno sve više okružuje i kao takva mora naći uspješna rješenja simbioze starog i novog.
• Loše održavan građevinski fond u gradovima i mjestima, preizgrađenost dijelova obale, građevinska inspekcija kao da ne postoji, u planovima je cijela obala isključivi gospodarski pojas... Što mislite, kamo nas to vodi i što se uopće još može napraviti?
VR: Pitanje za knjigu, a ne za intervju. Naravno da se može napraviti - na tome radimo svaki dan. Arhitektura i urbanizam su spore discipline, odluke koje donesemo danas vidljive su tek za nekoliko godina ili za desetke godina. Danas baštinimo odluke iz nekih proteklih vremena, učimo na pogreškama i dajemo nove prijedloge.
• Kako potaknuti zamah suvremene hrvatske arhitekture u smislu kakav je imala recimo 2000-ih godina, u trenutku početka programa POS? Planirate li neke inicijative?
MFZ: Razvoj arhitekture u tom razdoblju vezan je na ukupni investicijski ciklus koji je tada zahvatio Hrvatsku. Program POS-a uspostavio je nove standarde u stanogradnji koji su postali strukovni standardi i primjenjuju se danas u projektiranju brojnih stambenih zgrada. Danas je veliki dio javnih investicija vezan uz financijske programe EU i tu vidimo priliku za nove ideje i realizacije. Planiramo inicijative koje se tiču jačanja provedbe javnih arhitektonsko-urbanističkih natječaja za zgrade javne namjene koje se financiraju sredstvima EU, kako bi osigurali podizanje kvalitete sagrađenog prostora. U takvoj suradnji s državnim tijelima, gradovima i općinama želimo osigurati vrsnoću životnih prostora za pojedince i cijelo društvo.
• Što s odnosom prema autorskim djelima arhitekata? Mnogi se žale da se njihova autorska djela uklanjaju ili nadograđuju a da ih se išta pita. Često i kolege...
RŠ: Autorstvo je osnova arhitektonskog stvaralaštva. Upravo je nedavno usvojen novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima koji jasno definira autorska djela arhitekture, prava i obaveze arhitekata i naručitelja. Autorski pristup u arhitekturi jamac je angažiranosti profesionalaca u realizaciji nekog djela, osigurač za što bolju arhitekturu i prostor. Udruženje hrvatskih arhitekata svojim radom potiče i nagrađuje najbolja autorska ostvarenja iz područja arhitekture i urbanizma te samim time upozorava na važnost očuvanja ideje u svim fazama realizacije. Pojedinačna praksa uklanjanja ili nadograđivanja autorskih djela bez suglasnosti autora u potpunosti je neprihvatljiva. Pozivamo sve kolege da se pridržavaju kako zakona, tako i etičkog kodeksa struke.
• U krugovima arhitekata povremeno se može čuti da se nagrade struke godinama vrte u zatvorenom krugu desetak imena ili ureda. Zašto je to tako i bi li donekle moglo biti drukčije?
Zanimljivo je kako se isto pitanje ne postavlja kad Sandra Perković osvoji pet, šest svjetskih natjecanja. Svi kolege koji su dobili nagradu Udruženja arhitekata su je i zaslužili. U nekom trenutku neki od autora su produktivniji, uspješniji… Nakon toga dođe netko novi, bolji. Mjesta za napredak rada udruženja uvijek ima, ali mi smo vrlo ponosni na sustav dodjele nagrada za najuspješnija ostvarenje i rad kolega koji su uključeni u cijeli proces. Selekcija i dodjela nagrada izniman je napor svih uključenih. Obilazi se mnogo zgrada u Hrvatskoj koje prolaze dalje, za dodjelu nagrada, te se za svaku nagradu nominira nekoliko ostvarenja. Naposljetku se nagrade dodjeljuju najboljima.
• Vi ste iz Dubrovnika, kako gledate na taj grad u suvremeno doba? Na njegov razvoj posljednjih desetak godina? Što bi moglo bolje?
RŠ: Dubrovnik je grad iznimnih arhitektonskih i pejsažnih kvaliteta. Zato je danas pod golemim pritiskom turističkog razvoja. Zasigurno, dijelovi prostora sagrađeni u posljednjih 20-ak godina nemaju istu kvalitetu naslijeđenu iz drugih vremena. Dubrovnik mora reinterpretirati vlastite karakteristične prostorne vrijednosti u suvremenoj arhitekturi, u svom širem okruženju. Tu ne bi trebalo biti mjesta za 'lažni' tradicionalizam i kopiranje bez razumijevanja. Gorući problem Dubrovnika je infrastruktura i javni prostor, čije promišljeno planiranje može osigurati dodanu vrijednost u već zagušenom prostoru.
• Koji je, ukratko, program vašeg mandata?
VR: U našem mandatu, uz redovite aktivnosti održavanja Godišnje izložbe hrvatskih arhitekata i arhitektica i organizacije 56. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma te dodjele strukovnih nagrada, planiramo organizirati izložbu koja će promovirati hrvatsku arhitektonsku produkciju izvan hrvatskih granica.
MFZ: Započeli smo projekte digitalizacije publicističke i ostale nakladničke građe Udruženja hrvatskih arhitekata s digitalnom zbirkom više od 500 izdanja. Taj projekt koji uključuje izdanja od 1947. do danas, namjeravamo dovršiti u sljedećoj godini.
RŠ: U planu je jačanje mreže suradnje s našim društvima članicama u zajedničkim projektima, kao i razvoju suradnje s ostalim srodnim institucijama i udrugama. Blisko surađujemo s Hrvatskom komorom arhitekata i radimo na kreiranju zajedničke strukovne politike.
• Ovdje vidim više predsjednika, kako planirate djelovati?
RŠ: Raditi kao i dosad, zajedničkim snagama. Volonterski angažman u Udruženju hrvatskih arhitekata velikog je opsega. Uključiti što veći broj kolega kako bismo jasnije definirali zajednička stajališta. Udruženje hrvatskih arhitekata glas je struke, a ne jednog ili tri predsjednika.