Nije prošlo niti mjesec dana od kada su novi kip kraljice Elizabete II, prvi nakon smrti, kritičari proglasili čistim kičom i evo došao je red i na prvi službeni portret kralja Charlesa III koji nije prošao ništa bolje. Ne samo da se nije svidio ekspertima, već je poprilično podijelio i javnost. O Charlsovu portretu, čiji je autor samouki britanski slikar Jonathan Yeo, ovih dana svi imaju, kako se čini, neko mišljenje, a društvene mreže kraljevske obitelji, nakon objave, preplavili su svakojaki komentari.
Yeo je kralja Charlesa, na slici impozantnih dimenzija, prikazao kako stoji u uniformi velške garde s rukama na balčaku mača, s poluosmijehom na licu i s leptirom koji lebdi preko njegova desnog ramena.(Prema riječima umjetnika leptir predstavlja Charlesovu metamorfozu od princa do vladara i njegovu dugogodišnju ljubav prema okolišu). No ono što je svima trn u oku je izbor boje koja dominira slikom. Cijelo Charlesovo tijelo okupano, je naime, u crvenoj i stapa se s pozadinom koja je također ostvarena u istoj boji. Gotovo da se radi o monokromu, da nema Charlesova lica koje se čini kao da lebdi u toj dominantno crvenoj slici.
"Meni daje poruku da monarhija gori u plamenu ili da kralj gori u paklu", "Izgleda kao da se kupa u krvi", neki su od komentara ispod objave kraljevske obitelji na Instagramu. Neke pak crvena asocira na kolonijalno krvoproliće, a ima i usporedbi s vragom. Od bizarnijih komentara svakako je onaj u kojem jedna pratiteljica pita je li Charles možda tampon za menstruaciju, što je aluzija na čuvenu aferu Tampax iz 1993. godine kada je britanski tisak objavio prijepis privatnog razgovora između tadašnjeg princa Charlesa i Camille Parker Bowles. Razgovor je bio zapažen iz više razloga, a jedan je i taj da je prijestolonasljednik rekao da bi želio živjeti u njezinim hlačama i šalio se da bi se volio reinkarnirati kao tampon, otuda i naziv skandala. Taj je transkript ujedno potvrdio tvrdnje princeze Diane da ju je Charles varao.
U intervjuu za BBC, autor portreta otkrio je, među ostalim, da je kralj Charles, kada je prvi put vidio sliku, bio "u početku blago iznenađen jakom bojom". Također, objasnio je da je njegov cilj bio zapravo stvoriti moderniji kraljevski portret, koji će reflektirati Charlesovu želju da bude moderniji monarh.
I slikar Vatroslav Kuliš kada je portretirao Stjepana Mesića, prema mnogima jedan od najboljih među portretima bivših predsjednika Sabora, također je upotrijebio crvenu boju za pozadinu. I dok crvena boja na portretu kralja Charlesa mnoge podsjeća na krv ili vatru u paklu, Kuliš je upotrebom te boje, kaže, imao posve drugačiju namjeru.
"Da, i ja sam stavio Mesiću crvenu pozadinu, ali to je bila referenca na njegovu rodnu Slavoniju, taj neki ‘iju-ju‘ kolorizam. Crvena je boja veselja, htio sam postići veselost".
Kuliš portret kralja Charlesa smatra koncepcijski totalnim promašajem.
"Pozadina je apstraktna, plošna, a portret je reljefni, trodimenzionalni. Kralj Charles doslovno izlazi iz pozadine, dojam je da izlazi iz fiktivnog zida, izgleda kao T-1000 iz Terminatora, kao da se radi o animaciji. Možda je to fora nekome, no meni nije dobar taj portret. Sraz dviju koncepcija, nije dosljedno".
S njime se slaže i njegov kolega Zlatan Vehabović. U nekim dijelovima slika mu čak tehnički izgleda relativno pristojno, no sve skupa dojam je, smatra, slab.
"Engleska kraljevska obitelj, inače ima dugu tradiciju kvalitetnih, ozbiljnih i zanatski stvarno dobrih portreta. Da ne spominjem neke slikare kojima se osobno divim poput Freuda. Oni često uzimaju umjetnike koji se bave portretistikom i koji nemaju ponekad veze sa suvremenom umjetnošću. Bilo je stvarno odličnih stvari. Mislim da su ovaj put izabrali krivu osobu".
I likovni kritičari su više-manje na istoj liniji.
"Ovo je vrlo crvenkasta rotkvica od slike kralja Engleske koju je napravio kič umjetnik Jonathan Yeo rođen 1970. To je lažno romantično monokromatsko sr...e jer ima samo temu", napisao je utjecajni Jerry Saltz iz The New York Magazinea na svom profilu na duštvenim mrežama.
"Ako vam se sviđa, i to je u redu, naravno. U svakom slučaju, to je zaboravljiva ilustracija slike. Uvijek je zabavno kada vam se ne sviđaju službene slike i portreti".
Guardianov Jonathan Jones smatra sliku tehnički lošom i površnom, a zamjera umjetniku da nije uspio izraziti kraljevu osobnost, pa onda ta "čudna alegorija o leptiru monarhu".
Smatra da portret ne dodaje ništa onome što inače vidimo na Charlesovim fotografijama, osim što nije pošteno prema fotografima i snimateljima koji često hvataju neugodne, složene trenutke u kraljevskoj interakciji sa stvarnošću.
"Samo je jednom velikom umjetniku u novije vrijeme dopušteno da se približi kraljevskoj glavi: pronicljivi, okrutno iskreni portret kraljice Elizabete II Luciana Freuda nikada se neće svidjeti sentimentalistima jer se usuđuje tretirati kraljevsku osobu kao samo još jednu osobu", zaključuje Jones.