Odluka Ustavnog suda o nenadležnosti odlučivanja o zatvaranju Markova trga za javnost jednako je tako sramotna kao i odluka o njegovu zatvaranju prije tri godine. Analizirajući sitničarskom pedanterijom pojedine detalje Ustava većina sudaca tog suda, posvjedočila je – kao i inicijator oduzimanja trga javnosti – nedostajanje opće kulture, razumijevanja urbanosti i povijesti. Apsurdno je, da je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović još 2020., kad se zbio nesretni incident, izjavio kako "ugroza od terorizma nije opravdanje za zabranu kretanja i okupljanja" (Novi list, 14. 10. 2020.), a sada proturječi sebi samom, pridružujući se "nenadležnoj većini", unatoč "izdvojenom mišljenju". Većina komentara, najprije GONG-a koji je podnio zahtjev o ustavnoj ocjeni trogodišnje uzurpacije trga i susjedne ulice, naglašava kako se u ovom slučaju ignorira načelo diobe vlasti; odnosno kako se takva odluka može temeljiti samo na zakonu, a ne odredbi ili propisu. Unatoč neprijepornim reakcijama petoro svojih kolega, većina sudaca odredbu je shvatila i ocijenila kao Zakon. Odustala je, dakle, provjeriti pridržava li se Vlada Ustava i poštuje li samo zakone koje donosi jedino Sabor RH.
Fobija od terorizma
Javnosti je odavno poznato da iza uredbe o zatvaranju trga stoji neshvatljiva fobija od terorizma i samovolja premijera: do danas javnosti nije izneseno racionalno i utemeljeno objašnjenje razina tog "terorizma". Javno dobro, što taj trg jest, proglašeno je tzv. štićenim prostorom, kao da je riječ o državnom vlasništvu – opkoljeno metalnim ogradama, policijskim punktovima i stalnom policijskom ophodnjom. I to na neodređeno vrijeme, kako svjedoči ocjena o ustavnosti te uzurpacije s pozicije moći! Osim što tako opremljen trg potpuno onemogućava kretanje, okupljanje, mirne prosvjede kakvih je ondje bilo, pa i neposrednu komunikaciju s predstavnicima medija s kojima oni političari koji su voljni razgovaraju preko ili pokraj ograde, u komentarima medija i ogorčenih pojedinaca ne naglašava se visoka, najviša simbolička i povijesna dimenzija Markova trga.
Od nastanka Gradeca do sredine 19. stoljeća, kad se postupno urbanizira i formira Harmica, odnosno Trg bana Jelačića, on je bio glavni i jedini trg Zagreba. Sve institucije vlasti, gradske i zemaljske bile su okupljene na njemu. U njegovu su memoriju upisani svi politički događaji važni za hrvatsku povijest. Zato bi taj trg trebao biti mjesto posebnog štovanja i kulta. Sada je on "dvorište" između ureda Vlade i Sabora RH i parkiralište za njihove limuzine, zapuštena partera i zastrašujuća izgleda.
Markov trg
No osim prisvajanja i privatizacije Markova trga, Vlada je uzurpirala otprilike trećinu zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Trnju, preuređenu 2020. u Kongresni centar za 95 milijuna kuna zbog prvog predsjedanja RH Vijećem EU – a oduzet knjižnici. (!) Ondje se očito osjeća sigurnom. To preseljenje podsjeća na višegodišnje apele, prijedloge i ideje, da se Vlada napokon preseli s Gornjega grada u metropolsko, nažalost još neformirano središte u Trnju koje bi time dobilo visok dignitet. Još 1996., u doba Valentićeve vlade, raspisan je natječaj za gradnju kompleksa Vlade i svih ministarstava na Prisavlju (u blizini tzv. "Kockice"), koji je donio izvrsna urbo-arhitektonska rješenja i ujedno uputio na potrebu urbanizacije savskog nasipa i umirenja Save. Kompleks bi se prostirao na 100.000 m², a realizacija je tada procijenjena na 100 milijuna eura. Gradnja je najavljena 2012. godine, no potom je smjenom političkih struktura projekt očito stavljen ad acta.
Nema sličnog primjera
Ponašanje Vlade RH, točnije svemoćnog premijera, uvreda je za Zagreb, Hrvatsku, građane i kulturu. Sličnog primjera nema u "obožavanoj" Europi, gdje su uređeni povijesni javni prostori i zgrade moćni i raspoznatljivi nositelji identiteta metropola i nacija. Gornji grad treba očistiti od sadržaja koji priječe njegovu stvarnu revitalizaciju i pretvaranje zatvorenih, čuvanih ili štićenih palača u poprišta kulture, predstavljanja njegove povijesti, javne komunikacije za sve koje ovamo dolaze ili žive. No najviši i najautoritativniji sud RH, odnosno njegova većina, najavljuje i u budućnosti samo despotiju i egomaniju.
Dr. sc. Snješka Knežević,
povjesničarka umjetnosti i dobitnica dvije Nagrade Grada Zagreba