U Crkvi sv. Donata, Arheološki muzej Zadar otvorena je sinoć izložba naslovljena "Šaman – zanatlija – umjetnik" Branka Gulina. Gulin smatra, ukratko prepričano, da je današnji umjetnik zapravo šaman, da unosi duhovnost među mase. Kako se uz izložbu najavljuje: "Istražujući prapočetke umjetničkog izražavanja, ova interdisciplinarna izložba povezuje arheologiju, antropologiju i suvremenu umjetnost. Autorov interes usmjeren je na reinterpretaciju rituala kao izvora svih oblika umjetnosti – glazbe, pjevanja, plesa, slikanja tijela i tetoviranja, izrade maski i idola te metaforičkog pripovijedanja".
Izložba je, kako saznajemo, prošla bez ekscesa, iako nisu svi u početku bili u to uvjereni. Naime, kako piše 057, na posjetitelje nije utjecao apel „Voditelja molitvenih zajednica Obnove u Duhu Svetom Zadarske nadbiskupije“ koji su uoči otvaranja upozoravali na „opasnosti kojima roditelji izlažu djecu sudjelovanjem na tim performansima i prikazima šamanskih rituala“. Ajme, uvijek kad pomislite da tako nešto neće više čuti u javnom prostoru, pojavi se još jedna takva formulacija. Srećom, nije na mnoge stanovnike Zadra utjecao taj posve besmisleni apel, pa su se pojavili na otvaranju, i sve je prošlo u redu. A izložba je, dodajmo, toliko benigna, da je nevjerojatno uopće da se moglo pomisliti da će na nekoga utjecati na taj način.
Što bi tek rekli, recimo, na to da se u Zagrebu upravo ovih dana prikazuje "Plastični Isus", kontroverzni film Tomislava Gotovca. Mogla bih još na desetke kulturnih događanja može nabrojati za koje bih pomislila da će dežurne dušobrižnike više uzrujati.
Uglavnom, Vlado Martek, umjetnik koji je otvarao izložbu, rekao nam je da se rad Guline, prije svega povezuje s "antropologinjom", i "ritualima kakve su imali Indijanci". Sam nam je umjetnik Gulin, pak, nadodao, da "su sudjelovala i mala djeca, koja su se igrala u pijesku, i da je bio rekreiran ritual prizivanja kiše", te da sveti Donat "nije vlasništvo crkve, već grada Zadra".
Gradski vijećnik Mate Lukić bio je jako uzbuđen oko izložbe, pa je s nje podijelio nekoliko postova. Tipa "Netko će morati odgovarati za ovo. Radite po šumama što hoćete, ali u crkvi nećete". Uživo je prenosio i uživo performans dvije djevojke. Zaključio je "Nikakvim ritualima zmija, i ostalim neprimjerenim stvarima nije mjesto u jednoj crkvi".
Nisam prepoznao nikog osim dvije cure za koje znam kojoj grupaciji pripadaju jer su me na Hodu za život napale jajima, a vidio sam i „političkog analitičara i pretendenta na gradonačelničko mjesto s lijevog spektra, Svena Marcelića".
Nakon performansa prisutne je kratko pozdravila Morana Vuković, ravnateljica Arheološkoj muzeja. Sv. Donat kao spomenik kulture pod nadležnošću je Arheološkog muzeja koji je odgovoran za ponudu sadržaja i organizator ove izložbe, kako je rekla.
Performans koji je spomenut, „Ritual zmije“, inspiriran je tradicionalnim indijanskim plesom sa zmijama s ciljem prizivanja kiše za usjeve.
Branko Gulin autor je koji je 80-ih i 90-ih godina bio prisutan na likovnoj sceni Istre i Hrvatske. Od 2002. do 2019. živio je i radio u SAD-u. Po struci muzealac, radio je kao kustos u ondašnjem Muzeju narodne revolucije Istre (sadašnjem Povijesnom i pomorskom muzeju) u Puli i kao voditelj Grafičke zbirke u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, a niz godina je bio ravnatelj Muzeja Grada Rovinja. U SAD-u je 12 godina bio asistent u ljevaonici umjetnina akademskog kipara Nicholasa Legerosa, gdje je dogradio formalna i praktična znanja iz likovnog područja. U ljevačkoj struci stekao je iskustva u rangu majstora lijevanja umjetnina u bronci.
Osim kiparstvom i slikarstvom, Gulin se koristi i drugim likovnim izrazima poput performansa.