Bio je to pravi detektivski posao kaže kustos Darko Šimičić, koji je nedavno otkrio zanimljive crteže s prizorima iz partizanskog života, a čija je autorica Francuskinja Odette Steiner. Tko je bila tajanstvena umjetnica, duga je i zasad ne do kraja posve poznata priča iako Odette nosi zvučno prezime koje je povezuje s jednim od ključnih umjetnika našeg ranog modernizma. Bila je, naime, supruga Ive Steinera, brata prerano preminulog slikara Milana Steinera. Taj podatak nije nepoznat, no nitko se prijašnjih godina nije detaljnije bavio životom i djelom Steinerove šogorice. Sve do sada. Ivo Steiner pak ostat će zapamćen po svojoj velikoj zasluzi što je spasio bratove slike i crteže tijekom Drugog svjetskog rata. Kasnije ih je, kako je poznato, dao Josipu Vaništi koji je Steinerovu ostavštinu čuvao do kraja života.
Veza s Gorgonom
"Za Odette Steiner prvi sam put čuo sredinom 80-tih godina u kontekstu mog interesa za rad grupe Gorgona", priča Darko Šimičić . "Na nekim zajedničkim fotografijama koje je snimio fotograf Branko Balić, uz Vaništu, Knifera, Jevšovara, Bašičevića i druge gorgonaše, pojavljuje se meni tada nepoznata osoba. Žarko Vijatović, umjetnik koji danas živi u Parizu i koji ima neprocjenjivo znanje o Gorgoni, rekao je da je taj lik Ivo Steiner, Vaništin prijatelj i zaposlenik tadašnjeg Ministarstva kulture. Uzgred je spomenuo da je Steinerova supruga Francuskinja koja je bila prva supruga slavnog nadrealističkog slikara Andréa Massona i model na nekim fotografijama Mana Raya". Ti vrlo šturi podaci bili su mu, kaže, ipak dovoljni da memorira njezino ime. "Poslije, u Vaništinom časopisu P.S. Post Scriptum, ugledao sam portrete Ive i Odette na Balićevim i Rayovim fotografijama. Tijekom vremena, istražujući u Arhivu za likovnu umjetnost HAZU, ponovo sam naišao na njezino ime među izlagačima na prvoj izložbi ULUH-a. Bio je to jedini podatak da je ona sudjelovala na nekoj od izložaba u Hrvatskoj. Sve to bilo je nedovoljno kako bih pomislio da tu ima materijala za daljnja istraživanja."
No, krajem 2020., nastavlja Šimičić, sasvim je slučajno ponovo naišao na njezino ime. Kao pasionirani pratitelj internetskih aukcija, na jednoj od njih u Francuskoj pod tim je imenom bilo ponuđeno nekoliko crteža. Nisu ga, priznaje, u prvi mah impresionirali, bili su to pejzaži sa srušenim kućama i portreti. No, zaintrigirali su gu brojni drugi crteži koji su se prodavali pod nedefiniranom atribucijom kao djela umjetnika iz 20. stoljeća.
Na nekima od tih malih crteža za oko su mu zapeli likovi s partizanskim kapama sa zvijezdom. Na jednom većem pastelu bio je vidljiv zapis ZAVNOH. Sve to bio je, kaže, razlog da kupi sve što mu se činilo zanimljivim, gotovo stotinu crteža. Međutim, tek kad ih je nakon brojnih prepreka i uz pomoć prijatelja dopremio u Zagreb, jer sve se događalo u vrijeme lockdowna u Parizu, shvatio je da se radi o materijalu koji vrijedi pomnije istražiti.
Ti mali crteži na kartonu dimenzija dlana ljudske ruke bili su, tumači Šimičić, puni detalja i kratkih zapisa na francuskom jeziku.
Uz veliku pomoć Danke Šošić-Vijatović koja je prevela zapise, mogao je pobliže identificirati i locirati zabilježene prizore. Stilski, potpisani crteži odgovarali su onim brojnijim nepotpisanim. Crteži većinom malog formata, prikazuju svakodnevne prizore iz partizanskog života bračnog para Steiner i njihovih suboraca.
Brak s Massonom
"Njezin mali, ali važni opus može upotpuniti naša saznanja o kulturi u vrijeme borbe protiv nacizma i fašizma i pokazati jedan osobni pogled na životne situacije kojima je svjedočila." Tko je, dakle, bila Odette Steiner?
"Tražeći podatke o njezinu životu, saznao sam da joj je djevojačko prezime Cabalé i da je živjela u mjestu Céret u francuskim Pirinejima, mjestu koje su često posjećivali umjetnici. Među njima bio je slikar André Masson, za kojeg se udala 1920. godine. Preselili su u Pariz i ubrzo dobili kćerku Lily. Razveli su se 1929. godine. Iz tog vremena potječe i fotografija na kojoj pozira Manu Rayu. Drugog supruga, Ivu Steinera, upoznala je krajem tridesetih godina, kada je boravio u Parizu i studirao teoriju umjetnosti. Okupirani Pariz napustili su 1941. Iduće godine borave u Céretu, gdje su se vjenčali. Nakon toga slijedile su godine nesigurnosti, progonstva, zatvaranja i bijega preko Španjolske, Maroka i Alžira. Preko Napulja i Barija stižu 1944. godine na Vis, gdje se oboje priključuju Narodnooslobodilačkoj borbi. Ubrzo su premješteni u Topusko i raspoređeni u Kulturno-umjetnički odsjek ZAVNOH-a. Početkom 1945. borave u Šibeniku, a od svibnja iste godine su u Zagrebu. Cijelo vrijeme boravka u partizanima Odette Steiner bilježi događaje oko sebe i tada nastaju ovi crteži."
Predavanje i izložba
Sad je jasno, dodaje, da je Odette Steiner bila umjetnica koja se kretala u vrlo zanimljivim umjetničkim krugovima Pariza, a poslije i Zagreba. "Ime Ive Steinera vrlo se često navodi u vezi s njegovim bratom Milanom. Djela Milana Steinera osobito je cijenio Josip Vaništa, što je još jedan od razloga bliskosti s njegovim bratom. Prije gotovo deset godina bio sam s teoretičarem Miškom Šuvakovićem u posjetu Vaništi u njegovu ateljeu. Šuvaković je pitao Vaništu kada su i kako on i gorgonaši saznali za opus Marcela Duchampa. Odgovorio je da je to bilo sredinom 50-ih godina i da je upravo Ivo Steiner bio osoba koja ih je detaljno informirala o Duchampu i drugim važnim protagonistima pariške avangarde. Taj mi se podatak čini osobito važnim jer otvara nove mogućnosti interpretiranja nekih važnih etapa naše novije povijesti umjetnosti."
Šimičić podsjeća da je odnedavno ostavština Milana i Ive Steinera koja je bila u Vaništinu posjedu trajno smještena u Galeriju Striegl u Sisku i uskoro će biti dostupna javnosti. Upravo je, naime, u toj dokumentaciji saznao ključne biografske podatke o Ivi i Odette.
"Za sada su ovi crteži jedina djela Odette Steiner koja su nam poznata, što ne znači da daljnja istraživanja ne mogu donijeti neka nova iznenađenja."
O svojem otkriću Šimičić će govoriti u utorak u Galeriji Nova. Uz predavanje bit će pokazana i izložba radova Odette Steiner. "Djelomično sam posložio njezinu životnu priču, no postoji još jedan trag koji bi bio vrijedan daljnjeg istraživanja u Francuskoj."