"Zašto svi moraju izaći na zadnjoj stanici" naziv je izložbe umjetnice Marije Matić, koja se može pogledati do 15. travnja u knjižnici Voltino. Ponovno su to ljudske figure krupnih očiju, karakteristične za njezin stil. Drago mi je da se ponovno pojavila njezina izložba u javnom prostoru, baš sam se bila pitala gdje je nestala jer je svojim studentskim radovima ostavila velik trag. Netko mi je rekao da je napustila Akademiju, u biografiji uz izložbu piše sljedeće: "Studij Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 2014. godine te se školuje do jeseni 2017."
Prvi put sam rad Marije Matić zapazila u sklopu ciklusa "Oni dolaze..." kojim se u Galeriji SC predstavljaju umjetnici mlađe generacije, a gdje je izložila ciklus "Maleni" u tehnici akrila na papiru većih dimenzija, s motivima uvećanih prikaza djece. Ova slikarica stvara dojmljive radove, nakon izložbe dugo će vam se urezati u sjećanje.
Kako sam tada pisala: "Fizički osjećaji koje su te slike ostavljale na gledatelju bili su nelagoda i neugoda, zbog nečeg što se treba dogoditi, a tek se naslućuje". Umjetnica je sama tumačila kako je ulogu u takvom osjećaju kod promatrača odigrao format, koji svojim golemim dimenzijama predstavlja suprotnost fizičkim dimenzijama dječjih tijela, no isto tako treba dodati da je potencirala i osjećaje koje je prepoznala na pojedinim dječjim fotografijama, a kako bi stvorila takav dojam.
Iste je godine izlagala i "Siročad" u prostoru Academia Moderna. Među tamo izloženim slikama bili su i primjerice dječaci koji nose oružje u rukama. Prve je radove slikala na temelju obiteljskih fotografija, druge na temelju prizora djece siročadi koje je pronalazila na internetu. Izlagala je, potom, i u Galeriji Kranjčar.
