Brela su početkom šezdesetih godina bila gotovo sasvim prazna obala, bio je to jedan perfektan pejzaž, nesagrađen, sve samo šljunčane i pješčane plaže. I duž čitave obale gusta borovina. Putovali smo ovdje iz Makarske brodom, čak je i cesta u Brelima bila jako loša. Zaljubili smo se u taj obalni pejzaž i u prostor smo ušli s velikim respektom i željom da ga što više sačuvamo - prepričavao je Ante Rožić u intervjuu za Jutarnji list, kolegici Korani Sutlić, prije par godina.
U međuvremenu je dobio i nagradu za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata, a započela je i velika borba za očuvanje najvažnijeg djela na obali, hotela Maestral, čiji je koautor s Julijem De Lucom i Matijom Salajem, a čiji je interijer uredio Bernardo Bernardi. Bio je to jedan savršen primjer total designa, u unutrašnjosti su se našla neka od najvažnijih imena likovne umjetnosti tog doba. Za proglašenje statusa Maestrala kao trajno zaštićenog kulturnog dobra bore se udruga Motel Trogir, Maroje Mrduljaš, splitski dio platforme 9,81.
Ante Rožić preminuo je u osamdeset osmoj godini života. Ostat će zapamćen kao autor bez kojeg makarsko primorje, onaj njegov bolji dio, ne bi izgledao tako kako danas izgleda. A prije nego što će šezdesetih doći na obalu, i tu i ostati i živjeti, makarsko je primorje vidio samo jednom u životu, usput, u prolasku autobusom dok je odlazio u vojsku. No, Dalmacija je postala važan bio njega.
Mentor Turina
Naime, Rožić je rođen 1934. godine u Makedoniji, no kako mu je otac bio u vojsci, puno su se selili, u vrijeme Drugog svjetskog rata, u njegovim su dječačkim godinama bili u Vrbovskom u Gorskom kotaru, a potom su se preselili u Senj, odakle je rodom njegova majka. Tamo je bio u internatu i išao u gimnaziju, da bi kasnije studirao arhitekturu u Zagrebu. Mentor mu je bio Vladimir Turina, arhitekt najpoznatiji po izgradnji Dinamovog stadiona na Maksimiru. Rožić je bio dobar student, i Turina mu je ponudio čak tri posla. No, u Zagrebu se nije dugo zadržao. U poslijeratno se doba mnogo gradilo, vladao je optimizam. Rožić nije dugo dvojio, njegov je izbor bilo makarsko primorje. Bio je i važan u urbanizmu ovih krajeva.
Inače, u to doba bio je, dakle, građevinski boom, a to se ponajviše odnosi na turizam. Naime, šezdesetih godina u Jugoslaviji, najvećim dijelom na Jadranu, bilo je 404 hotela, a deset godina kasnije 795. Odnosno, broj ležajeva je sa 30.879 narastao na 119.543. Najveći dio hotela koje danas poznajemo sagrađeni su u tih desetak godina. Naravno, nisu svi bilo savršeni, i možda pomalo i previše nostalgično zvuči iz današnje perspektive, no čini se kao da se na prostor više pazilo.
Plodno razdoblje
Dok su radili hotel Maestral, trojica su se autora vodila mnogim važnim parametrima, ideja koju su provodili bila je da se građevine ne guraju i grade u prvom redu do mora, već da su na određenoj distanci od obale kakva je propisana, da budu u borovini i da imaju prirodni hlad, nisu gradili goleme skale, već u konkretnom slučaju, napravili su centralni objekt i dvije depadanse. Važna im je bila hortikultura, prilagođavali su se terenu, nisu željeli srušiti niti jedan bor primjerice. To je sve tada, kao i danas, znala prepoznati zajednica.
Naime, još uvijek se stanovnici identificiraju s ovim djelom, hotelom nastalim, dakle, u najplodnijem razdoblju, od 1962. do 1965. godine, a koji je svojedobno bio i na izložbi "Betonska utopija: Arhitektura u Jugoslaviji 1948. - 1980." u njujorškoj MoMA-i koja je izazvala popriličan interes javnosti. Maroje Mrduljaš, jedan od kustosa izložbe, nije dvojio o tome da je riječ o remek-djelu. Ime Maestral dao mu je veliki dizajner Berardo Bernardi. Potom je Rožić sam radio projekte za iduća dva turistička kompleksa u Brelima, Turistički centar Brela iz 1970. godine i hotel Berulia iz 1971. godine. I na ova dva projekta interijer je potpisao Bernardo Bernardi. Dream team ekipu često je znao činiti i fotograf koji je znao kako treba snimiti arhitektonsko djelo, Aleksandar Karolyi, čije fotografije i ovdje donosimo, a koje naglašavaju važnost staklenog dijela pročelja u dijalogu s kamenim. Ante Rožić, dakle, počeo je svoju karijeru 1960. godine u projektnom birou Suradnik u Makarskoj. Svidjelo mu se tu što su mogli odmah realizirati projekte, prvo su to bili projekti za male tvornice, a ubrzo turistički kompleksi.
Godine 1971. godine sagrađen je Rožićev turistički centar Brela, osmišljen po uzoru na dalmatinske kale, niz je to malih objekata u kojima su smješteni pošta, vrtić, barovi, turističke agencije. Iste godine sagrađen je i hotel Berulia, s vrtovima, a Bernardo Bernardi, koji je radio uređenje interijera, ovaj je put na suradnju pozvao Jagodu Buić. Rožić je dobar dio svog vijeka proveo u Makarskoj, tamo radi poštu, Dom zdravlja, hotel Biokovo i poslovno-trgovački centar Sv. Nikola. Potom i Institut "Planina i more" i Malakološki muzej u istom gradu. To se sve događa u istom desetljeću, sedamdesetih godina. U neposrednoj blizini gradi i odmaralište Igrane, crkve u Podgori, Drašnicama i Tučepima iz početka 70 -ih godina, hotel Alga i hotel Afrodita u Tučepima, uređenje obalnog područja Podgore, restoran Riva u Makarskoj, hotel Park u Makarskoj...
Mnoga priznanja
No, Ante Rožić nije gradio stihijski, uniformirano, ubrzano, i sam je rekao da mi je bilo važno da poznaje svaki kamen i svako stablo mjesta, grada u kojemu radi. Znao je prepoznati i duh vremena i duh lokalne arhitekture i to uspješno spojiti. Ante Rožić, kako navode iz Udruženja arhitektura Hrvatske, opus je ovog arhitekta "uvelike pridonio činjenici da je Južna Dalmacija internacionalno relevantna regija arhitektonskog mediteranskog modernizma". Srećom, na vrijeme smo ga znali prepoznati, ne posthumno, kako nam se često zna događati, dobio je za života potrebna priznanja, prvo zahvaljujući Maroju Mrduljašu, a potom i ostalim kolegama. Osim, dakle, mnogih nagrada, u kući arhitekture Oris bila mu je i priređena retrospektiva, a prošle su godine, Ana Dana Beroš i Tamara Bjažić Klarin započele snimanje dokumentarca o ovom autoru, u produkciji UHA-e, u sklopu serijala "Čovjek i prostor" na HRT-u.
Ovo smo ljeto, nažalost, izgubili važna imena arhitekture, dva dana za redom.