Čime se bave umjetnici koji tek stupaju na scenu, koje medije koriste, koje ih teme zaokupljaju? Jedan od odgovora nudi ovogodišnji Salon mladih, odnosno njegova središnja izložba "Paraziti".
Riječ je o koncepciji kustoskog kolektiva KUĆĆA kojeg čine troje mladih povjesničara umjetnosti - Jurica Mlinarec, Klara Petrović i Luja Šimunović.
Postavom izložbe "Paraziti", koja se u srijedu otvara u Meštrovićevu paviljonu, dominiraju djela koja su sve samo ne tradicionalna. Nema štafelajnih slika, ako i ima, onda su tek dio instalacije, nema skulptura od klasičnih materijala.
Novu generaciju Z, umjetnike i umjetnice koji su sada u dvadesetim godinama, od kojih neki još i nisu završili Akademiju, kao da ne zanima nasljeđe. Ne referiraju se na ranije stilove, štoviše, ne stvaraju u nekom određenom stilu, pa čak i mediju. Sve je izvan uobičajenih kategorija. Ukratko, teško je ove umjetnike strpati u neku ladicu pa time i dati neki nagovještaj o umjetnosti koja tek dolazi.
Ima tu svega - od reminiscencija na djetinjstvo u radu Borne Ivanuše, gdje se taj mladi umjetnik "sprijateljio sa svojim adolescentskim parazitom" te se služi motivima iz animiranih filmova "The Simpsons", "South Park" i "Peppa Pig", preko virtualne rekreacije Meštrovićeva paviljona putem Google Mapsa umjetnice Gaije Radić i neobičnih dlakavih stolaca Andreja Beštaka i Anje Leko do "science fiction" ambijenta kolektiva Medium Movement. "Naša umjetnička instalacija predstavlja primordijalnu močvaru, toksičnu oazu postljudske prirode, environment poslije ljudi, nasljeđe koje ostavljamo", kaže član kolektiva Robert Fenrich. "Mi smo shvatili čovjeka kao parazita koji koristi resurse ove planete."
Umjetnica Marianna Nardini, kako sama pojašnjava, išla je pak u svom radu istraživati pojam voajerizma, htijenje za promatranjem i taj "vječni parazitizam čovjekova pogleda naspram bilo čega". Njezin se rad sastoji od prirodnih i umjetnih materijala te raznih predmeta - gomile grana u koju je zabijen nož, starog noćnog ormarića…
Najviše se tradicionalnim medijima približila Tea Stražičić, hrvatska umjetnica s adresom u Berlinu, koja je poznata po svojim videoinstalacijama i animacijama. No, za Salon mladih napravila je svojevrsni iskorak - izlet u slikarstvo i kiparstvo. Inspirirana fantasyjem i Biblijom, izlaže radove čiji su glavni motiv neobična skeletna stvorenja. "Kao neki jahači Apokalipse koji idu na party", kažu autori izložbe. Mia Matijević Akrap, koja je inače slikarica, na Salonu ne izlaže slike. "Sama sebe vidi kao parazita i koristeći metodu self helpa pretvara svoje loše misli u urne", objašnjavaju kustosi.
Fotograf Ivan Gundić predstavlja se interdisciplinarnim projektom u kojem prikazuje proces stvaranja kovanice postupkom topljenja obiteljskih fotografija, dok u svojim fotografskim radovima Deni Horvatić bilježi intimne situacije iz neobične perspektive pod utjecajem pandemije.
Svakako je ovakav izbor radova i rezultat autorske koncepcije kolektiva KUĆĆA.
Što određuje ovu generaciju pitamo, stoga, kustose izložbe.
"Dosta eksperimentiraju materijalima. A što se tiče tema, prevladavaju ekološke. Ima i političkih i društvenih, a ima i 'tvrde' filozofije", ističu.
Ono što ih zanima kao kolektiv su, kažu, spekulativne, eksperimentalne, proces orijentirane umjetničke prakse, koje nisu nužno bazirane na finalnom produktu.
"Bilo nam je teško u početku precizirati temu izložbe koja bi objedinila generaciju, dala presjek generacije, jer i nema toliko mladih umjetnika koji bi se bavili istom temom. Htjeli smo zato uloviti neku vitalnu energiju umjetničkog stvaranja. Nametnula nam se tema bazirana na knjizi 'Parazit' francuskog filozofa Michela Serresa, koji promatra društveni sustav, politički i biološki, kao sustav parazitnih odnosa, odnosno gdje je parazitna pojava kao neki šum ili buka u komunikaciji koja može intervenirati i remetiti sustave. To nam je bilo jako zanimljivo, smatrali smo da se može kroz tu temu pokazati vitalnost umjetničkog stvaralaštva", objašnjavaju.
"Na Salonu mladih želimo okupiti parazite, nametljivce, štetočine i gnjavatore kao goste, kao uljeze i kao domaćine koji svjesnim, umjetničkim postupcima prodiru u postojeće strukture i istražuju nove sustave. Zanimaju nas radovi koji su svjesni svoje pozicije unutar institucionalnog okvira umjetničke proizvodnje. Ukratko, želimo primijeniti Serresov parazitizam na umjetničke postupke. Pokazati umjetnost kao parazita koji se služi institucijom kao svojim medijem u koji intervenira."