Roman Cieslewiz bio je jedan od najpoznatijih europskih dizajnera, rođen je u Lwowu, tadašnjoj Poljskoj, danas Ukrajini, no kasnije je preuzeo državljanstvo Francuske, države u kojoj je i umro.
Retrospektive su mu priređivale institucije poput pariškog Centra George Pompidou i Royal College of Art u Londonu, a našoj je publici poznat među ostalim i po tome što je redizajnirao časopis Start, pa tako utjecao na mnoge generacije koje su se nastavile baviti novinskim dizajnom, družio se među ostalima i s Verom Horvat Pintarić i Markom Grčićem.
Roman Cieslewiz u Zagreb je dolazio i kao gost Francuskog instituta, i upravo ga je u tom kontekstu snimio Damil Kalogjera, samog u kavani za stolom, iz ptičje perspektive.
Do 14. se ožujka može pogledati izložba posvećena sto godišnjici Francuskog instituta postavljena upravo u ovoj instituciji, a na kojoj je i spomenuta fotografija. Izložba čiji je naziv "Pogled na Francuski institut na prijelazu iz osamdesetih godina" vidljiva je i izloga Preradovićeve ulice. Obuhvaća događaje koji su se odvili između 1982. i 1992. godine, a koje je kao tadašnji službeni fotograf Instituta snimao Damil Kalogjera. Sve su fotografije crnobijele.
Damil Kalogjera,fotograf, inače sin skladatelja Nikice, i sam je poznati protagonist zagrebačkog života, upravo od osamdesetih godina. Fotografirao je rado koncerte, kasnije se bavio i fotografijama arhitekture, opus mu je raznolik.
Kako je Kalogjera podsjetio u svom tekstu o izložbi, tadašnjeg direktora Francuskog instituta Jean-Pierre Lanfreya upoznao je početkom osamdesetih na jazz koncertu u Lapidariju, nakon čega je počeo fotografirati za Institut, a suradnja se nastavila s njegovim nasljednikom Jacquesom Defertom i trajala preko deset godina: "Neka zamišljena granica poslovnog i privatnog neprimjetno se pretvorila u prijateljski odnos međusobnog poštivanja, znatiželje i nadograđivanja. Pratiti ovaj program bila je privilegija".
Jedna od privilegija, zasigurno je bila i surađivati s Jean-Jacquesom Beineixom, redateljem koji je nama, koji smo odrastali 80-ih, najpoznatiji po filmu Betty Blue. Ovaj nesuđeni doktor u igranom filmu debitirao je nešto ranije, kada je dobio nagradu César za film Diva, a njime započinje postmodernistički smjer cinéma du look. U Zagrebu boravi na vrhuncu svoje slave, a Kalogjera ga snima među praznim stolicama obližnjeg kina.
S još četrdesetak izloženih fotografija izložba donosi galeriju portreta francuskih gostiju, s Pascalom Brucknerom, Michelom Legrandom, Léonom Gischiaom, Compagnie Philippe Genty, ansamblom Les Arts Florissants....
Francuski institut u Hrvatskoj osnovan je 21. veljače 1921. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Francusko Ministarstvo vanjskih poslova u to je vrijeme pokrenulo svoju novu službu čija je misija bila promicanje kulturnog utjecaja Francuske u inozemstvu, a koja imenuje Raymonda Warniera 1922. godine prvim francuskim lektorom u Zagrebu. On 1935. postaje prvi ravnatelj Francuskog instituta u Zagrebu. Warnier je, inače, kako bilježe kronike, bio prijatelj Ivana Meštrovića i ključna osoba u organizaciji velike izložbe njegovih djela u pariškom muzeju Jeu de Paume 1933. godine, a bio je vrlo blizak umjetničkom kolektivu Zemlja čijim je članovima pomogao da nastave studij i karijeru u Parizu.
Njegov nasljednik Jean Dayre govorio je hrvatski jezik i bio stručnjak za dubrovačku književnost. Utemeljitelj je godišnjeg časopisa Francuskog instituta Anali Francuskog instituta u Zagrebu, koji je izlazio od 1937. do 1990. i pomogao da Francuska upozna određene hrvatske književnike, od Nazora i Matoša do Krleže i Matvejevića.