IZLOŽBA MARIJE KORUGE

'OBIČNA PROMATRAČICA' Suptilni radovi mlade slikarice na temu devet velikih umjetnica koje su na nju utjecale

 Bruno Konjević / CROPIX
 

Tema izložbe “Obična promatračica” Marije Koruge, koja se večeras otvara u Radničkoj galeriji, umjetnice su koje su utjecale na rad ove slikarice mlađe generacije.

Nazvana je prema knjizi koja ju je inspirirala “Obična čitateljica” Virginije Woolf, esejima koji ispituju ulogu žene u britanskom književnom životu, kako autorica tako i čitateljica. Predgovor je izložbi napisala Klara Petrović, umjetnici generacijski bliska povjesničarka umjetnosti, kustosica je Nika Pavlinek, a ostaje otvorena do 20. siječnja.

Marija Koruga: Meditacija o beskonačnosti

Ecova knjiga

Prije nešto više od godine dana Marija Koruga izlagala je djela djelomice inspirirana knjigom “Povijest ljepote” Umberta Eca, u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. Ecovoj joj je knjizi privuklo istraživanje poimanja ljepote koja kroz povijest nije definirana kao jedna ideja. Bile su izložene slike u tehnici epoksilne smole, u obliku kruga, taktilne.

Umjetnica je prilikom ove izložbe, koju je nazvala “Ljepota nije dovoljna”, tumačila kako je zanima “propitivanje vlastite, ženske pozicije u umjetnosti, kako se mediji odnose prema ženama, sklonost ka idealiziranju žena u istima, stvaranje osjećaja da prirodnost nije dovoljna kako bi se probudio potrošački mentalitet.” Odnosno, poimanje ljepote kakvo nameću mediji danas, i ono kroz povijest opisano u Ecovoj knjizi.

Iako su po nekoj klasičnoj podjeli različite, one su HDLU-u bile apstraktne, ove su sada u Radničkoj galeriji figurativne, poveznicu nije teško pronaći.

Prije svega, ona je u finom, nježnom, suptilnom, tehnički vrlo vještom slikarskom rukopisu, ponekad i prozračnom ako je riječ o akvarelima, gdje dominiraju plavičasti elementi. Također je jedna od poveznica i tema. Naime, umjetnica se bavi ženama umjetnicama, važnim kako za povijest umjetnosti, tako za nju osobno. Slika, u tehnici akrila i akvarela, ili kombinirano ako je riječ o većim platnima, devet umjetnica, i slikama pokušava ući u njihov svijet.

Pet je velikih slika i sedam manjih formata, na ciklusu je radila posljednju godinu dana. Umjetnice su iz različitih razdoblja, od npr. Camille Claudel, Rodinove suvremenice i partnerice, čiji je izniman opus vrednovan tek posljednjih godina, do japanske umjetnice Yayoi Kusama, koja svijet vidi u točkicama pa tako i slika.

Djela koja interpretira Marija Koruga poznata su i površnijim poznavateljima povijesti umjetnosti, to su “Satkano dijete” Louis Bourgeois, dijete leži na majci, u mreži i u položaju fetusa, potom “Nadrealna guvernanta” Meret Oppenheim, naopačke okrenute cipele na petu zavezane na tanjuru, “Pucnjevi” Niki de Saint Phalle, slike na koje se puca, koje se tumače kao kulminacija divlje geste poslijeratnog apstraktnog slikarstva, mnoge su od njih prijelomne, npr. Paula Modersohn-Becker, njemačka ekspresionistička umjetnica prva je naslikala nagi autoportret, “Svečana večera” Judy Chicago, stol je postavljen za 39 žena koja su važne u povijesti i jedan je od prvih važnih feminističkih radova, tu su i javne akcije Guerrilla Girls...

Marija Koruga: Pripreme za večeru

Atačeva klasa

Kusama je važna umjetnica, ali djelomice u posljednje vrijeme i proizvod medija, živi u Tokiju, najviše u mentalnoj instituciji, svijet vidi u točkicama. Što ju je privuklo njezinu radu, Marija Koruga objašnjava: “Zanima me njezin opus ponajviše iz šezdesetih godina u Americi, psihodelija, falusoidni oblici, spoj američke scene navedenog doba i japanske mirnoće, meditativne filozofije, odnosa prema kozmičkom: zemlja je točkica.”

O zajedničkoj poveznici svih slika na izložbi kaže: “Rad je osoban, umjetnice sam birala prema vlastitim afinitetima, sebe prepoznajem u njihovim radovima. Označuju moj identitet i kao žene i kao umjetnice. Također, afirmacija su žena umjetnica. Riječ je o autoricama koje su upisivale moderne i suvremene kodove u umjetnosti, rušile barijere. Kao i na prethodnoj izložbi, zanima me medijska slika žene.” Tu je, naravno, kaže i “kritika na statistički manji broj žena u likovnim institucijama.”

Naime, i dandanas je u postavima galerija više radova muških umjetnika, podsjetimo kako se početkom ove godine puno pisalo o tome kako su u Galeriji Uffizi odlučili staviti više djela žena umjetnica u stalni postav, a inicijativa je došlo upravo od Guerrilla Girls.

No, interpretacija ove autorice nikako nije doslovna. Kako stoji i u predgovoru izložbi, ona slikama želi “prodrijeti u pozadinske mehanizme rada ovih umjetnica”. Uvijek je način na koji se slika i način na koji se djelo interpretira određen i osobnim iskustvom, no u predgovoru se može pročitati i jedan citat iz spomenute knjige Virginie Wolf, koji dijelom može pojasniti umjetničin pristup temi: “Ne određujte piscu što da radi: pokušajte postati on.”

Marija Koruga magistrirala je na Likovnoj akademiji u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. U sklopu ciklusa “Šuma” ostala je zapamćena slika nekoliko aktova koji se postepeno gube u šumi, nestaju pod granjem, prije tri godine je izložila seriju slika na staklu “Baština”, inspirirana naslijeđem njezinih moslavačkih prabaka, potom je na Bijenalu slikarstva izložila slike iz ciklusa “Buenos chairs”, slike ispunjene koloritom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 11:34