Izložbe obično imaju pretenciozne naslove, rijetko kad se zovu kao nastavak nekog ljubavnog romana. "Uzmi sve što ti život pruža 2" nije sladunjavi naslov nekog lakog štiva, već ironičan naziv izložbe kipara Nikole Vrljića u privatnoj galeriji Trotoar koja je ove godine otvorena u zagrebačkoj Mesničkoj ulici. I koju još uvijek možete pogledati jer je upravo produžena do 17. studenoga. Kako se umjetnik osjeća kada se nakon gotovo dva mjeseca zatvara njegova izložba? Je li to za njega kraj ciklusa?
"Izložba mi je kao intermezzo u sagledavanju radova. Da, postoji prije i poslije izložbe, ali ona nije rez u razvoju. Zato ne volim riječ ciklus, jer nemam tren u kojem završavam sa skupinom radova. Ne dolazi do zasićenja, nego se skulpture pretapaju u neke nove, bez jasne granice", objašnjava Vrljić čiji radovi na izložbi tematiziraju jednu oksimoronsku situaciju - "život smrti". Otkud taj ironičan pogled na smrt?
"Izložba prije tematizira pobjedu svijesti nad materijom. Prezrelo tijelo, a nezreo duh, ako uzmemo da zrelost znači pomirenje s vlastitim nepostojanjem. Termin ciklus koji podrazumijeva početak i kraj, osim u radu, mi ne leži ni u životu, pa ja tako istražujem mogućnost kako da ne umrem. Ili se barem pitam: što uvjetuje život?", objašnjava Vrljić.
A što znači za umjetnika izlagati u privatnoj galeriji u zemlji gdje tržište umjetnina gotovo ne postoji?
"Privatnici imaju veći entuzijazam. Što je prirodno jer rade za sebe. U Trotoaru postoji odgovornost prema vlastitoj strasti i to se odražava na umjetnike. Kiparstvo je samotnjačko zanimanje i velika je stvar kad osjetite da imate partnera. Onog koji želi da uspijete i preuzima dio tereta u kojem se najmanje snalazite i time vam ostavlja prostor za užitak i muke koje vam pripadaju. Publika, prodaja i drugi uspjesi rezultat su predanosti i pametnog vođenja bilo kojeg posla, pa pretpostavljam i galerije", kaže ovaj kipar.