Koraljka Vlajo priprema veliku izložbu grafičkog dizajnera Milana Vulpea, široj javnosti najpoznatijeg po velikom znaku neonskom znaku Chromosova ličioca koji je godinama stajao na glavnom zagrebačkom trgu i neumorno bojao.
Kako kaže, ima slatke brige uoči izložbe, jer je materijala - previše:"Nešto mi se slično, zapravo, dogodilo s Jugokeramikom. No, za dizajnericama smo te firme sakupljali materijale na koje je tvornica zaboravila. Za razliku od njih, Vulpe je čuvao sve. U životu nisam vidjela ništa što je sistematičnije spremljeno od njegove arhive."
Milan Vulpe, rođen u Dubrovniku 1918., jedan je od najznačajnijih grafičkih dizajnera na ovom području. Karijeru "propagandnog grafičara" započeo je u OZEHA-i, a nastavio kao slobodni umjetnik u suradnji s nekoliko agencija. Njegov prvi veliki i cjeloviti projekt dizajna vizualnog identiteta nastao je za tvrtku Chromos, a kako se navodi, uz izložbu koja se 28. lipnja otvara u MUO, ta je suradnja "označila prekretnicu u pristupu dizajnu ekonomske propagande u Hrvatskoj.
Za razliku od dotadašnjih parcijalnih, neujednačenih rješenja 'kućnog stila' domaćih tvrtki, Vulpe je Chromosu ponudio cjelovito i jasno razrađeno rješenje vizualnog identiteta". Tijekom šest godina intenzivne suradnje, pedesetih, Vulpe je za Chromos dizajnirao sve od znaka i logotipa, maskote ličioca, promotivnih materijala i ambalaže. Sredinom pedesetih započeo je i suradnju s Plivom, za koju radi do 1990. godine, kada je preminuo. Za Plivu je tijekom četrdeset godina dizajnirao golemu količinu propagandnih materijal. A upravo je u kroz dizajn reklamnih materijala raznih lijekova, tumači se. moguće pratiti razvoj Vulpeovog likovnog izraza i interesa.
O svemu razgovaramo s Koraljkom Vlajo. Na valorizaciji njegova opusa ova kustosica i dizajnerica radi već neko vrijeme. Naime, muzej je 2014. godine otkupio naslijeđe od njegova sina Romana. Riječ je o više od tri tisuće predmeta, hrpa dokumentacije, fotografskih negativa i slično. "Trenutačno sam se zadržala na devet stotina predmeta, koliko ćemo ih pokazati na izložbi. Vulpe je imao onu vrstu arhive o kojoj slušaš, no nikad ju ne doživiš, barem ja nisam do sada. Bio je pasionirani fotograf. Eksperimente na ovom je polju kasnije koristio za dizajn. Iza njega je ostalo sačuvani desetak kutija za slajdove u kojima je čuvao negative. Negative je koristio i za podloge za reklame..
Roman Vulpe je u međuvremenu preminuo, a kustosica je razgovarala s dizajnerovom snahom, Bogdankom Vulpe: "Pričala je da je pored ateljea imao foto laboratorij".
Nema, govori nam Koraljka Vlajo, puno napisano o ovom dizajneru: "Postoji katalog koji je napisala Lada Kavurić 1977. , i izuzev tog kataloga, malo je biografskih podataka. Nije ni davao puno intervjua, Bogdanka se prisjećala da je bio jako samozatajan, nije se volio previše eksponirati na taj način. S druge je strane bio druželjubiv, puno se smijao. No, nije očito volio javne nastupe”, kaže i nastavlja: "Znala sam da se rodio u Dubrovniku, a od Bogdanke Vulpe sam saznala da se čitava obitelj preselila u Sarajevo. On je brzo nakon toga otišao u Zagreb na Likovnu akademiju. Tamo je studirao do 1943., a potom su ga unovačili, kao i sve studente u Prosvjetnu bojnu, Odjel ratnog slikarstva. U ratu je bio, srećom, više-manje van borbi.
Diplomirao je, napokon, 1947. u klasi Vladimira Becića. Nakon toga se zaposlio u Poduzeću za distribuciju filmova Zagreb. Većinom su to bili ruski filmovi, od 1946. do 1948., a on je bio zadužen za izradu plakata. Onda je dobio otkaz. Sačuvao je i to pismo, u njemu piše da ga otpuštaju zbog manjka posla. No, činjenica je i da je ovom prethodilo pismo u kojemu je nagrađen za svoj rad. Nakon toga je krenuo u samostalnu karijeru."
Spomenula je da je kod Becića studirao slikarstvo. No, nije nikad slikao? "Ne, koliko je poznato. Odnosno, postoji nekoliko radova, no to su više kolaži. Najbliže je možda bio slikarstvu dok je radio prve plakate, za film. Mada je i njih brzo počeo raditi tehnikom špricanja. Radio je, potom, preko OZEHA-e, za razne firme. Uspjela sam nabrojati preko šezdeset znakova, logotipa za razne firme, identitete, za cijelu tadašnju Jugoslaviju. Možda je lakše, u stvari, nabrojati za koga nije radio."
Koliko ga je odredio znak ličioca, pitamo? "Mislim da je to znak koji je više odredio Chromos. To je fantastičan primjer kako je maskota nadišla sve ostale dijelove vizualnog identiteta." Je li poznato kako je nastao? "Ne, nije. To je vrijeme Zagrebačke škole crtanog filma, blisko je liku Surogata i sličnih protagonista, govori o duhu vremena u svakom slučaju. Ono što mi je zanimljivo kod Vulpea činjenica je da se lako mogao prilagoditi, stvarao je raznoliko, od figurativnih, kompleksnih crteža, do onih gotovo apstrahiranih za Chromos..” A gdje je danas ovaj znak oblikovan neonskom rasvjetom, pitamo: "Nestao je. Nitko ne zna gdje. Tada su se masovno skidale reklame na Trgu. To jest tragedija, a u to je vrijeme, devedesetih nestalo puno njih, i reklame za TOZ, Plivu...”
Puno humora
Na izložbi je, govori Koraljka Vlajo, Vulpeovu opusu pokušala prići kronološki: "Naprosto zbog toga što je zanimljivo pratiti taj njegov razvoj. Lako je pronaći neke sličnosti, primjerice, u omotu ploče za Jugoton, plakata Muzičko bijenale, ili identiteta za Chromos. Ima dosta poveznica, bez obzira je li radio za kulturu ili ekonomiju”. Na izložbi, dakle, neće biti svih tri tisuće radova, koliko ih je otkupljeno, no hoće gotovo pa trećina: "Ne samo zato što se meni teško odvojiti od svih tih radova, nego zato i što je nemoguće pojmiti koliko je puno radio, ako se ne pokaže veća količina. Chromos je radio od kraja 1952. do 1959. To je nepregledno mnoštvo materijala. A za Plivu je radio još više jer je radio duže, i čitav vizualni identitet. U Plivi, primjerice, pokušava kodirati lijekove. Ti deplijani se obraćaju stručnoj publici, liječnicima, koji znaju prepoznati za što je neki lijek, pa nije morao dodatno pojašnjavati dizajnom. Može koristiti neke sheme, a ne libi se ni crnog humora." Na koji način? "Mislim da su vitamini B korišteni za liječenje alkoholizma, kroničnog i akutnog, pa ima prikaz tih bijelih miševa. Dosta je okrutan primjer za hemeroide s čavlima. Beskrajno je bio duhovit."