Art ili pornografija? Pitanje je koje će se posjetiteljima izložbe Marka Šošića vjerojatno nametnuti kada se suoče s njegovim radovima u kojima se vrlo eksplicitno pojavljuje muški spolni organ. Umjetnik iz Vinkovaca zagrebačkoj se publici predstavlja prvi put ovih dana na sajmu Art Zagreb samostalnom izložbom koju je naslovio „18 +“. Ovo je ujedno i njegova 19 izložba, ali naslovom, kaže, aludira i na sadržaj koji je uglavnom za odrasle.
Svoje slike Šošić smatra artom, nikako pornografijom. Definiciju samog arta je, tvrdi ovaj slikar, još uvijek teško definirati „jer živimo u svijetu u kojemu je sve moguće“. „Ali dok god su radovi na razini jednog ukusa koji ne vrijeđa i golotinja se ne pokazuje samo da bi se pokazivala ja vjerujem da je to još uvijek art. Kada golotinja i nagost postanu svrha samoj sebi, onda je to pornografija. Umjetnost mora malo provocirati, ali suptilno“. U kutu prostorije u kojoj je izložba postavio je i jedan običan, reći će, prosječni ormar iz dnevnog boravka u kojem je „sakrio“ pet malih ulja na platnu s hiperrelaističnim motivima spolovila. „Zanima me hoće li posjetitelji otvoriti te ladice do kraja. To je jedna mala igra unutra izložbe. Naravno, za punoljetne“.
S ovom izložbom, kako objašnjava Šošić koji je slikarstvo diplomirao na Akademiji u Širokom Brijegu, a doktorirao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti te nosi titulu doktora umjetnosti, nije krenuo ciljano. Slike je počeo raditi za vrijeme lockdowna kada je, kao i svi ostali, bio primoren biti u kući. „Slikao sam vrlo intenzivno. Kroz svoje fantazije propitivao sam što to znači biti izoliran, ne zbog korone, nego općenito od samih sebe, svijeta u kojem živimo, na koji način komuniciramo. Pri tome su nastali prizori s vrlo realističnim ljudskim figurama. Radi se o stvarnim ljudima, poznanicima i prijateljima koje su mi te stvari ustupili i gdje sam ja svoje biće identificirao s njima. Oni su kao neki glumci u ovoj mojoj priči o izolaciji, samovanju, namjernom usamljivanju.
Konkretnog autoportreta nema na izložbi iako su sve, reći će, ujedno i njegovi autoportreti „jer kada umjetnik radi unosi i dio sebe“. „Zapravo ja ovdje prikazujem i sebe kroz nekog drugog ili trećeg“.
Svjestan da se je ogoliti jako teško, napominje da su sve slike nastale na dobrovoljnoj bazi. „Je li naša fizička golotinja i stvarno ogoljavanje, o tome govorim na ovoj izložbi. Ima jako puno nagosti u ovim slikama, ali to nije nagost sama zbog sebe nego nagost kroz koju propitujem granice i naše intime i onog što možemo ili smijemo pokazati. “ Među radovima su i selfiji ljudi koji su se fotografirali mobitelom „tim ključnim načinom komunikacije za vrijeme pandemije kojim pokušavamo nadoknaditi neke normalne stvari, biti s nekim na kavi ili intimno“. Na ovim se radovima ne vidi međutim niti jedno lice. Svi koji su mu ustupili svoje snimke ipak su htjeli, kaže, ostati anonimni. Modele je teško dobiti, priznaje, ali oni koji su se odlučili ustupiti svoje fotografije, kada su vidjeli rad bili su jako sretni. „Tu se ljudi počinju oslobađati pred samim sobom. Meni kao akademski obrazovanom umjetniku golotinja je normala stvar. Ljudsko tijelo mi je jedan od najljepših motiva kojem se stalno vraćam“.
Ovom izložbom ne želi nikako ili bar ne samo provocirati, bilo bi to, tvrdi, jako površno od njega. „Provokacija je tu više na onoj prvoj, zabavnoj razini, da stanemo ispred tih slika i razgovaramo, pozitivno ili negativno. Ali nije provokacija bio moj cilj. Ovo su vrlo intimni prizori i jedno vrlo sofisticirano slikarstvo. Ja sam figurativac, probao sam svašta zadnjih trideset godina, ali štafelajna slika je moj medij. Iako sam tradicionalist mislim da se u ovome mediju može još puno toga pokazati“, zaključuje Marko Šošić.