MILTON GLASER Znak ‘Ja volim New York’ nije mi uopće dosadio. Moja je ostavština

Ako grafički dizajn ima velikog maestra, Milton Glaser je Michelangelo. Dylanov plakat. Logo Ja volim New York. Magazin New York. Sve ostalo - tako je napisao Chip Kidd, američki grafički dizajner, autor naslovnica “Batman Collected” i “Peanuts: the Art of Charles M. Schulz”. Valja se složiti. U dogovoru s dizajnerom Mirkom Ilićem, s kojim dijeli svoj boravak u New Yorku, i kojeg, kako nam kaže, dugo poznaje, Milton Glaser izlagat će u Zagrebu 27. siječnja u Salonu Izidor Kršnjavi. Izložit će radove iz ciklusa “Crtanje je mišljenje”. Ima 85 godina, ne putuje mnogo, na žalost, na otvorenje izložbe u Zagreb neće doći. Razgovarali smo mailom.

No, i dalje neumorno stvara, jedan od njegovih najnovijih projekata suradnja je u sedmoj sezoni serije “Mad Men”, za koju tvrdi da je vrlo realistična i precizno prikazuje kako je ovo burno razdoblje u svijetu oglašavanja zapravo izgledalo. “Mogao sam ući na vrata firme Sterling, Cooper i suradnici. Poznavao sam te ljude.” Budući da je Glaser počinjao upravo 60-ih, vrlo se dobro sjeća razdoblja u seriji predstavljenog kao kaotičnog, no produktivnog. Tvorac serije Matthew Weiner smatra da je upravo Glaser guru tog razdoblja. Novu sezonu reklamira silueta Dona Drapera, koji s kauča promatra reklamu psihodeličnih boja, prepoznaju se ženski lik iz profila i čaša crnog vina. Vizualno podsjeća na reklamu kakvu je Glaser napravio za Boba Dylana, s fluorescentnom, divljom, psihodeličnom kosom muzičara. Inače inspiriranu autoportetom Marcela Duchampa.

Glaser je počeo s oblikovanjem naslovnica knjiga, bavio se zatim dizajnom za korporacije, magazine, albume, restorane, reklame... Otac, krojač, nije na početku želio da se njegov sin bavi dizajnom.

Naziv je izložbe u Zagrebu “Crtanje je mišljenje” i bazira se na knjizi istog naziva. Crtanje rukom gotovo je potpuno zamijenio kompjutor?

- Umjetnost je mehanizam preživljavanja koji je izumila ljudska vrsta. Bilo da stvaramo umjetnost ili je doživljavamo, svijest nam se mijenja. Metafizičar ili budist ovo stanje naziva “stanjem pozornosti”. Kao što opisujem u knjizi, kada crtate lice pojedinca, prvi put, tek onda uistinu shvaćate kako izgleda. Taj razmak koji postoji između umjetnosti i stvarnosti provocira nas, zapravo, da shvatimo što je uistinu stvarno. A shvatiti što je stvarno možda je jedno od najvećih postignuća ljudskog uma - u tim rijetkim trenucima kada se pojavljuje. I ova je knjiga, kao i sve moje knjige, duboko osobna.

Vaš najnoviji projekt nastao u suradnji sa sedmom sezonom serije “Mad Men” dobio je mnogo publiciteta. Kakvo je to bilo razdoblje?

- Za seriju “Mad Men” mogu reći da je izuzetno profesionalna, a zamolili su me da imitiram način crtanja koji bi bio tipičan za moj rad prije više od četrdeset godina. Osnovno je pitanje bilo mogu li uopće uvjerljivo crtati na taj način kao tada. Gledao sam na taj problem, u osnovi, kao na tehnički. Smatram da je to razdoblje bilo veliko i ikoničko u svijetu reklama, prije nego što su ovim područjem počeli dominirati marketing i ponavljanje. Naposljetku su mi i dobro platili.

Još radite u studiju na Manhattanu, u istom ste studiju i počeli te osnovali, s Clayom Felkerom, magazin New York. Ne vjerujete u mantru, “mijenjaj sve, i čini to redovito”? Koliko vas je u studiju?

- Ha, ha... Vrlo se malo, na van, promijenilo u posljednjih pedeset godina mojeg života, no nisam ista osoba koja sam bio jučer niti, definitivno, ista osoba koja sam bio prije pedeset godina. U studiju nas je četvero. Ako gledam unatrag, čini mi se da je suradnja sa svakim od tih ljudi počela kao niz slučajnosti...

Slogan je vašeg studija “Umjetnost je rad”. Teško je održivo romantično poimanje osamljenog autora u potrazi za inspiracijom, no postoje i oni koji mnogo rade, a nisu dobri. Ipak, umjetnost nije samo rad?

- Na kraju krajeva, ono što jest i što nije umjetnost sudi isključivo povijest. Pojedinac lako za sebe može tvrditi je li umjetnik, ne postoji apsolutni kriterij koji bi to presudio. No, kao što sam rekao, najvažnija karakteristika umjetnosti je kapacitet da razvije “pozornost”, koja je strategija za održavanje života. Moj je savjet da radite svoj posao dobro i ostavite povijesti da odluči jeste li umjetnik ili ne.

Odrasli ste u Bronxu, kako sam pročitala, u radikalnom ljevičarskom kvartu - “Mala Moskva”. Kako vas je to formiralo?

- Riječ radikalno je dvosmislena, sa snažnim asocijacijama i slikama. Naš, suvremeni pogled na umjetnike, u odnosu prema našoj kulturi, jest da su pravi umjetnici transgresivni, nestašni i preispituju postojeće stanje. Sve to zvuči radikalno.

Je li se ikad umorite od znaka Ja volim New York i svih verzija koje postoje. Ili ste i dalje ponosni?

- Pretpostavljam da su svi umorni od tog znaka, no ljudi koji se bave dizajnom žele imati utjecaj na svoje vrijeme, ovaj znak potvrđuje moju egzistenciju, barem dio moje egzistencije.

Počeli ste karijeru dizajnirajući naslovnice knjiga. Je li danas naslovnice knjiga sve više sliče jedna drugoj?

- “Optužiti” sve naslovnice knjiga da nisu dobre ne bi bilo pravedno. No, želio bih reći da je, poput mnogih aspekata dizajna, uloga marketinga štetna. Kao što znamo, marketing uspijeva tako što iscrpljuje ono što je već učinjeno, ono što postoji. Nema pogubnije ideologije od ove sveprisutne i neizbježne aktivnosti. Ispitivanje postojećih uvjeta oduvijek je bila uloga umjetnika i odgovornog građanina. To se nikada neće promijeniti.