Nije se kitila božićna jelka, nego novogodišnja, a djeci je Djed Mraz dijelio darove posljednji dan u godini, kada se obilježavao Dan dječje radosti. Na 8. mart odavala se počast majkama, birao se i najbolji sastavak, najljepša pjesma o majci te najbolji crtež. Nije bilo mobitela ni igrica, vozile su se koturaljke, igrao graničar, glazba se slušala na kasetofonima…
Nova izložba Hrvatskog školskog muzeja "Pioniri maleni" bavi se jednim danas gotovo zaboravljenim vremenom, djetinjstvom u Jugoslaviji kroz prizmu Titovih pionira. Postav u Galeriji HŠM-a "Školica za 5" u Hebrangovoj efektno, u obliku kalendara, prati jednu školsku godinu, onu prvu, najvažniju u životu djeteta, u ovom slučaju pionira, izborom raznih predmeta iz tog vremena dok se na panoima objašnjavaju svi bitni pojmovi, događaji, datumi, fenomeni. Što su radne akcije, koja je bila uloga odjeće u to vrijeme, kako je izgledalo primanje u pionire, što su radili 25. svibnja na Dan mladosti, što su čitali, gdje su ljetovali kao i tko su to uopće bili pioniri. Povijest jednog djetinjstva u bivšoj državi bila je puno više od igre i školskih zadaća. Djeca su bila dio ideologije, od malih nogu uronjena u svijet proizašao iz političkih prilika i svega onog što je socijalizam na ovim prostorima podrazumijevao.
"Konceptom izložbe htjeli smo pokazati da su se djeca na početku svog osnovnoškolskog obrazovanja, uz gradivo koje su trebali svladati, susretala i s nekim novim pojmovima, susretala su se s ideologijom", kaže autorica izložbe Kristina Gverić, viša kustosica Hrvatskoga školskog muzeja. "Pioniri nisu bili promatrači već aktivni sudionici, bili su dio ideologizacije, a pionirski kalendar to zorno ilustrira."
Datumi pionirskog kalendara prikazanog na izložbi odabrani su, kako tumači kustosica, sukladno likovnim i literarnim radovima pronađenim u muzejskim zbirkama, a kojima se i dokazuje koju su važnost ti datumi i njihovo obilježavanje imali u životu pionira.
"Djeca/pioniri bili su glavni akteri na svečanostima kojima su se obilježavali važni datumi, pioniri su sami pripremali tijek svečanosti, uređivali prostor za potrebe tih svečanosti, prvenstveno unutar škola, te pisali pjesme i sastavke, likovno se izražavali, pjevali, recitirali. Nedugo nakon početka školske godine obilježavao se Dan Republike, 29. studenoga, velik dan za prvašiće, dan primanja u Savez pionira Jugoslavije."
Od predmeta predstavljenih na izložbi koji su inače iz zbirke HŠM-a nezaobilazno je pionirsko znakovlje. Uz pionirsku kapu i crvenu maramu, izložene su i pionirske knjižice, pionirska zastava, prstenje, značke, slikovnica "Ja sam pionir", koja se često dijelila kao dar djeci prilikom primanja u pionire, a može se pročitati i pionirska zakletva. Tu si i svakodnevni predmeti iz života pionira kojima se detaljnije nastoji dočarati taj svijet, primjerice kroz literaturu koju su čitali, kao što je nekoć bila iznimno popularna enciklopedija "Svijet oko nas", čiji je prvi svezak izašao 1960., a drugi dvije godine poslije. U dijelu kalendara vezanog uz razdoblje zime prikazane su sanjke, stare pancerice, a razdoblje ljetnih praznika približili su posjetitelju putem starih peraja, plastičnog pištolja na vodu, razglednica iz odmarališta i ljetovališta. Vrijeme igre prikazano je na dječjim likovnim radovima na kojima vidimo dječake kako igraju nogomet, a djevojčice su prikazane tijekom igre gumi-gumi. Vrijedni su i važni predmeti iz vremena zbjega u El Shattu poput drvenih tronožaca, školskih torbi, sata od kartona i zidne table.
"Film u trajanju od 24 minute i 40 sekundi započinje prizorom aule tipične osnovne škole, ambijentom karakterističnim za razdoblje jugoslavenskoga socijalizma, natpisima na školskim stupovima ‘Tito i pioniri‘, zastavama te užurbanom školskom atmosferom u kojoj se osjeća napetost čiji uzrok, pretpostavljamo, jest pripremanje kviza i ostalih aktivnosti toga dana, ali gledatelju koji je upoznat s događajima koji su uslijedili samo dvije godine nakon što je film snimljen napetost predstavlja ipak nešto više. Osjeća se početak kraja, nagovještaj rata i kraj jednoga povijesnoga razdoblja, početak novoga, na samom kraju 20. stoljeća."
Tim filmom, govori kustosica, saželi su priču o povijesti djetinjstva djece pionira.
"Ovaj dragocjeni dokument donosi dubok uvid u njihov svakodnevni život, okruženje, igre i ideologiju". Unutar filma skriveni su i muzejski predmeti koji su predstavljeni u katalogu i na izložbi.
Što nam dakle otkrivaju bilježnice, zadaćnice, likovni radovi?
"Pioniri pišu/crtaju o svom životu koji obilježavaju prigodni datumi. Radovi su ideološki obojeni, a putem njih opisano je vrijeme u kojem su stvarani. Na likovnim radovima, kao i u dječjim sastavcima, pronalaze se teme/pojmovi poput AVNOJ-a, ZAVNOH-a, tema oslobođenja gradova primjerice Zagreba, zanimljiv je likovni rad kojim se popratila akcija 88 stabala za 88 godina druga Tita, radovi koji prikazuju pionirske štafete, kao i svečanosti primanja u pionire, sastavci na temu kakav treba biti pionir, što je to NOB i slično. Zanimljivo je bilo uočiti da se upravo tema tzv. narodnooslobodilačke borbe pronalazi na likovnim i literarnim radovima učenika tijekom cijelog tog povijesnog razdoblja, sve do kraja 80-ih godina 20. stoljeća. Ipak, nisu svi radovi bili ideološki obojeni, spomenimo i teme vezane za svakodnevni život djece, poput igre, školskih praznika, prijateljstva, druženja, ili primjerice teme godišnjih doba i aktivnostima vezanih uz njih."
Od ostalih crtica na izložbi, spominje se da su važni pisci tog vremena bili Mato Lovrak, Gustav Krklec, Ratko Zvrko i Branko Ćopić čija su djela često bila usmjerena na obrazovanje i odgoj čitatelja te su promovirali društvene vrijednosti socijalizma i pionirskih načela. Doznajemo također da je 80-ih organizirana pionirska akcija "88 stabala za druga Tita", kojom se htjela naglasiti njegova briga za unapređenje okoline i prirode.
Najveći izazov u stvaranju izložbe, kako ističe njezina autorica, bila je količina građe, s obzirom na mnoštvo predmeta koje Hrvatski školski muzej čuva.
"Muzejske zbirke Hrvatskoga školskog muzeja čuvaju mnoge artefakte, predmete kojima svjedočimo o povijesti jednoga djetinjstva, o vremenu u kojem su rasli i živjeli - pioniri. Istražujući temu, došli smo do impresivne brojke od okvirno 5000 muzejskih predmeta koji su povezani s tim vremenom."
Predmeti su u Muzej pristigli prvenstveno donacijama građana, učitelja, profesora, ali i bivših učenika/pionira.
"Još jedan važan način prikupljanja predmeta jesu i mnogobrojne izložbe koje je Muzej organizirao kroz svoje 123 godine postojanja, putem kojih smo pratili rad naših odgojno-obrazovnih ustanova, škola, razvijali dobre odnose i surađivali, što činimo neprekidno od osnutka Muzeja do danas. Pripremajući izložbu, došla sam do zaključka da se svi mi koji smo bili pioniri sjećamo toga dana i pamtimo detalje, o tim danima imamo mišljenje, stavove. Neki čuvaju lijepe uspomene, a neki i ne, ali za većinu nas to su naše prve uspomene, a ujedno i naši prvi školski dani." Slaže se međutim da je teško novim generacijama objasniti i približiti svijet u kojem su pioniri živjeli, ideale s kojima su se učlanjenjem u Savez pionira upoznavali.
"Svako vrijeme nosi svoju priču. Neosporno je jedino da je bilo zanimljivo, a dokazuje to i izložba, kao i vrijedna građa koju čuva muzej", zaključuje autorica izložbe.