Klaru Rusan, kao ilustratoricu Klarxy, prvi sam put zapazila dok je u Kući arhitekture Oris imala izložbu, poprilično neobične tematike za nekog njezinih godina. Naziv je bio "Where Do People Go After They Die?", a izložba je zapravo bila predstavljanje grafičkog romana u obliku mape zagrobnog života. Pokušalo se odgovoriti na vječno pitanje: "Kamo ljudi odlaze nakon smrti?" Među mnogima od stotinu likova, našli su se i postariji bračni par u posjetu svojoj preminuloj unuci i mlada žena koja se ugušila na svoju bračnu noć...
Potom, u sklopu projekta koje je provodio HDLU, kada su umjetnici oslikavali trafostanice, ona je napravila veseli, koloristički rad na trafostanici u Španskom, potpuno drugačiji od prethodne, poprilično mračne teme.
Nedavno je saznala da je jedna od 78 umjetnica i umjetnika čiji su radovi nagrađeni na međunarodnom natječaju koji organizira Sajam dječje knjige u Bologni. Na natječaj je pristiglo rekordnih 3873 prijava iz 92 države, od kojih je 318 ušlo u finale. Međunarodni žiri potom je odabrao 78 ilustracija autorica i autora iz 29 država diljem svijeta koje će od 21. do 24. ožujka biti predstavljene na izložbi u sklopu 59. izdanja bolonjskog Sajma dječje knjige, što je i povod našem razgovoru. O svemu govori: "Poziva u Bolognu ne bi bilo da me nije preporučila ekipa Malih Zvona koji su me angažirali da ilustriram 'U ritmu jeze - ponor plesova'. Oni su me spomenuli kao potencijalnu kandidatkinju i nakon toga sam dobila mail s pozivom da se prijavim".
Svjesna je važnosti Sajma knjige u Bologni, nastavlja, još otkad je slušala izborni predmet ilustracije kod Svjetlana Junakovića na Akademiji likovnih umjetnosti (inače jednog od laureata sajma, op.a.). Kako nastavlja: "Najviše sam Sajam zapravo doživjela kada je Vendi Vernić, jedna od mojih najdražih ilustratorica, osvojila IX International Award for Illustration Bologna Children's Book Fair – Fundación SM 2018. godine". Odgovoriti koliko joj znači ovo priznanje, nije oklijevala: "Puno. Veliki je to vjetar u leđa koji uvijek dobro dođe, pogotovo kada imate razdoblja obeshrabrenosti kombiniranih s manjkom posla na nepredvidivom tržištu. Znači mi i kad mi mama kaže da sam nešto lijepo nacrtala, kamoli ne bi ovako nešto".
U Bologni će se predstaviti ciklusom "U ritmu jeze - ponor plesova", objavljenom prošle godine u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Mala zvona. Kako govori: "Riječ je o zbirci koja sadrži šest fantastičnih priča. Autori su Josip Čekolj, Mateja Pavlic, Marin Pelaić, Ines Vajzović, Marin Vidaić i Orin Ivan Vrkaš. Atmosfere u pričama su mračne i tajanstvene s elementima bizarnog. Ono što vezuje svih šest priča je motiv plesa. Svaka priča je za sebe, svaka obrađuje ples na drugačiji način. Svaka je bila poseban izazov i kod svake sam imala poseban pristup ilustriranja. Jest da je to moj potpis, ali iskoristila sam priliku crtati na svježiji način nego inače. Negdje sam potpuno zagušila crtež kako bi i inače napravila, a negdje sam ostavila prostora i pomirila se da se više ništa ne smije dirati. Da i prazan prostor nešto ilustrira i govori".
Nastavit će i da joj je ilustrirati tuđi tekst u pravilu uvijek stvara stres, no onu vrstu pozitivnog stresa:
"Ovaj puta je bilo šest autora pa je bilo šest iskustava. S obzirom na to da je svaki tekst sebi svojstven i zahtjevan na svoj način, bio je izazov. Trebalo ih je objediniti, ali i svaki prezentirati posebno. Bio je i gušt jer sam kroz proces crtanja učila nove stvari i pokušavala neke crtačke pristupe koje možda ne bih iskoristila naučiti da nije bilo ove prilike".
Klara Rusan, Klarxy, rođena je 1993. godine u Zagrebu. Ondje je živjela do svoje prve studentske razmjene u Vilniusu u Litvi 2013. Preddiplomski studij završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku za Animirani film i nove medije. Nakon toga okreće se ilustraciji te 2017. završava diplomski studij na odsjeku MA Authorial Illustration na Falmouth University of Art te je za svoj diplomski rad dobila nagradu "MA Illustration: Authorial Practice: Award for Outstanding Creative Writing". Kako se odlučila za studij ilustracije? "Krenula sam sa studiranjem animacije i umjesto na 24 sličice po sekundi, zaustavila sam se na jednoj sličici u nešto duljem vremenskom roku. Odlučila sam se na studij ilustracije jer sam uvidjela da je to nešto za čime me sigurno neće proći želja. A kad već želja neće proći, činilo mi se kao pametna ideja da se pripremim što bolje i naučim što više."
Najavljuje i svoj novi projekt: "Trenutno se bavim time da firmu održim na životu, a uz to povremeno, kad pronađem nešto vremena, slažem novi projekt radnog naziva 'ADHD comics aka Nice to meet me'. Znam da nisam ništa time rekla, ali kad dođe vrijeme, budem. Svakako je riječ o ilustracijama i o klasično umjetničkom autobiografskom".