Izložba o vremenu u kojem Zagreb nije bio provincija

Na informativno novinstvo naročito utječe novi sloj čitalaca. To su žene, koje sad sačinjavaju u najmanju ruku polovicu čitalaca, pa svi informativni listovi traže područja koja će ih zainteresirati... Tako je dvadesetih godina 20. stoljeća pisao Josip Horvat, tadašnji glavni urednik tadašnjeg Jutarnjeg lista.

Neistražena tema

I doista, upravo ta dva pojma - nove žene i novi utjecaj medija - utjelovljuju duh epohe art decoa. Nastaju novi društveni rituali, namijenjeni u prvom redu ženi, kojoj se obraćaju i reklame, potpuno drukčije nego što su bile do tada.

Što se sve u Hrvatskoj zbivalo u doba art decoa do sada je bilo posve neistraženo područje. To će promijeniti monumentalna izložba “Art deco. Umjetnost u Hrvatskoj između dva svjetska rata” koja će na jednom mjestu, u Muzeju za umjetnost i obrt, od 26. siječnja pa kroz sljedeća tri mjeseca, pokazati više od 600 predmeta iz ovog razdoblja uz popratne tekstove vodećih stručnjaka za pojedina područja. Bit će izložene vrijedne slike Save Šumanovića, Marijana Trepšea te Sergija Glumca, umjetnika koji najbolje utjelovljuje duh epohe spajajući različite stilove u jedan, potom fotografije i nacrti vila arhitekata Viktora Kovačića i Drage Iblera, fotografije Toše Dabca, ali i balske haljine, cipele te predmeti iz svakodnevice, bočice za parfeme, čak i mlinčić za papar i štipaljke za cijeđenje limuna iz cijenjenog dubrovačkog restorana... Naime, više nego tzv. visoku umjetnost, art deco je stil koji je obilježio primijenjenu umjetnost, svakodnevnicu. Bio je to prvi stil ne elitističke, nego masovne kulture.

Doduše, kad je riječ o stilu, stručnjaci će se složiti u jednom: art deco nije jedinstveni stil, nego prije definicija duha vremena. Ima tu doista svega, od šarenih stiliziranih cvjetića i dekoracija do bauhausovske jednostavnosti, pa bi teško bilo sve staviti pod istu kapu.

Tenis i jazz i missice

Promatrano kroz društvene kronike, razdoblje art decoa kod nas je izgledalo ovako: vozilo se ili u Orient Expressu ili u novom, brzom autu, išlo se na kavu i na balove u Esplanadu, fotografiralo se kod Tonke, također u Zagrebu, igrao se tenis, slušao se jazz, plesali su se tango i charleston, slušalo se i gledalo Josephine Baker, koja je pet dana odsjela u Esplanadi. Kao i Baker, žene su nosile kratke bubikopf frizure, kratke haljine ili muška odijela koje je kod nas promovirao časopis Svijet na čelu sa najvećim bonvivanom, ujedno i urednikom i ilustratorom Ottom Antoninijem.

Promovirali su se i drugi ideali: naime, upravo 20-ih godina počinje opća holivudizacija i opčinjenost ženskom ljepotom. Prati se to i putem reklama kao što je ona za puder Tokalon, nakon čije upotrebe djevojka dobije i po deset bračnih ponuda, ali i putem sve popularnijih natjecanja za miss. Kod nas je posebno popularna Štefica Vidačić, inače prva hrvatska Miss Europe. Nagu smo ju već imali prilike vidjeti na izložbi Roberta Auera u Klovićevim dvorima, sada ćemo ju imati prilike bolje upoznati kao ženu koja je utjelovila duh epohe, ali i kao femme fatale. Natjecanja u ljepoti uzela su maha posvuda, pa je Svijet godinama imao rubriku “Izabrane ljepotice iz naše pokrajine”.

U novinama su, u društvenim rubrikama, glumice ovako opisivane: ima crte lica rijetke pravilnosti, tip je međunarodne ljepotice, slavenski tip koji izražava strasti...

Velegradski spleen

U umjetnosti, Ljubo Babić 1925. osvaja prvu nagradu za scenografiju u Parizu, i to upravo na onom EXPO-u koji definira što je to art deco na svjetskoj razini, a nagradama je ovjenčan i Ivan Meštrović. Izložba art decoa pokušat će rasvijetliti i ulogu manje poznatih, ali u ono vrijeme jako važnih figura poput splitskog kipara Dujama Penića, koji je radio najviše izvan domovine: radio je skulpture na njujorškim zgradama, u Whitney Studiju, izlagao u prestižnim njujorškim i pariškim galerijama. Dobar dio njegova opusa, nažalost, malo je poznat jer je ostao u inozemstvu.

U umjetničkoj fotografiji doba je to Toše Dabca, Đure Janekovića i Milana Pavića.

Motivi i inspiracija u umjetnosti su grad, mašine, tehnologija, automoboli, podzemne željeznice, mostovi, neboderi, gradski bohemi, život predgrađa... Spleen grada kod nas se jako dobro čita na slikama Milivoja Uzelca, koji među prvima koristi tu novu motiviku. U radovima talentiranih slikarica poput Sonje Kovačević Tajčević može se pratiti i nova uloga žene.

Arhitektura radi na dotjerivanju urbanog imidža. Raskošna vila Ilić u Zagrebu, s potpisom Benedikt&Baranyai, te vila Spitzler Spjepana Gombaša i Mladena Kauzlarića među reprezentativnijim su primjerima dekora epohe. Po prirodi stvari, socijalno stanovanje ova estetika nije niti dotaknula. No, zato se radi mondeno ljetovalište u Kuparima, koje će po ekskluzivnosti ostati nenadmašeno do Brijuna.

Slikanje kod Tonke

Art deco je prvi globalni stil koji je obuhvatio sve kontinente. Hrvatska ne kaska, nestaje sindrom provincije, barem ako je pratiti sva onodobna izvješća u novinama, koja će se na izložbi moći čitati s uvećanih stranica tadašnjih Jutarnjeg lista i Svijeta.

Otto Antonini je često angažiran za izradu mondenih portreta dama i gospode iz zagrebačkih viših krugova, no prije svega je ilustracijama u Svijetu kreirao vizualni identitet društvene kronike. Društvena se elita portretirala i kod legendarne “Tonke” - Antonije Kulčar koja je portrete radila u pozama holivudskih filmskih zvijezda, a doba je obilježio i povratak akta. Poziraju i poznate zagrebačke dame, ali pod krinkom.

Naravno, taj idealizirani svijet i uljepšano društvo bili su tek maska ispod koje su se skrivali itekako veliki problemi. Ali, gledajući glamur Coco Channel i Joan Crawford čovjek doista i ne pomisli na veliku ekonomsku krizu i Drugi svjetski rat na pomolu.