PULA - O knjizi načinjenoj u tri ruke - pisca Dragana Velikića, kustosice Paole Orlić i fotografa Igora Zirojevića - naslova “Pula - Grad Interval” možda bi i moglo biti govora, udese li se neke sretne okolnosti. Objavljena u Zirojevićevoj privatnoj produkciji i u tristo primjeraka, promovirana na festivalu Sa(n)jam knjige, knjiga je neka vrsta fikcionalno-povijesnoumjetničkog i slikovnog jam-sessiona troje Puljana različitih generacija, profesionalnih biografija i umjetničkih senzibiliteta, a ujedno i začudna fotomonografija ovoga grada u čiju su sudbinu upisane propasti nekoliko velikih i malih imperija dvadesetog stoljeća, a s njima, tim propastima, i iščeznuća barem isto toliko naroda s njihovim jezicima. Nigdje kao u Puli arhitektura nije svjedok nečije odsutnosti. Svud je pepeo nečijih uspomena.
Ratna luka
Igor Zirojević je usporedo s objavljivanjem knjige priredio istoimenu izložbu u Galeriji Makina, koju vodi fotograf Hassan Abdelghani. U velikim formatima, i u istom sumračnom i noćnom tonu izložene su fotografije pulskih vila i kuća, stambenih nizova, željezničke stanice u kojoj su nekada uplovljavali turistički vlakovi, zaustavljajući se u onom trenutku kada bi putnicima iz daleka srce zalupalo od straha da će kompozicija završiti u moru, podignutih uglavnom u habsburška vremena, kada je Pula bila glavna ratna luka austougarskoga imperija, i to ju je, mimo svega drugog, činilo prosperitetnim, narastajućim gradom.
Vila Jan na Verudi (foto: Igor Zirojević)
Iako sumračne i mračne, na Zirojevićevim slikama nema ničega sablasnog. Na svakoj kući gori svjetlo iza ponekog prozora, vide se prilike stanara, a ispred, na pločnicima su parkirani automobili, promaknu noćni prolaznici, djevojka koja je izvela psa u šetnju razgovara s mladićem, i sve je, zapravo, vrlo ljudski, osim što postoji taj čudni nesporazum i nesrazmjer između ljudi koji žive na svjetlu i u šarenilu svojih domova, i njihovih kuća koje su se svele na mračne dvodimenzionalne obrise.
Kao da ljudi i kuće postoje i traju u paralelnim vremenskim tokovima. Postoje, dakle, barem dvije Pule: jedna u kojoj teče dnevna zbilja njenih današnjih stanovnika, koji ne vode previše računa o povijesnim kontekstima svojih prebivališta, i druga Pula čije se vrijeme mjeri desecima godina i stoljećima, i vidljivo je na fasadama, u gradskim arhivima i u književnim prisjećanjima. Igor Zirojević obuhvatio je na svojim slikama oba ova grada, premda se to inače čini nemogućim.
Otac ponižene nacije
U Ulici Pina Budicina, na broju 13 nalazi se Vila Horthy. O njoj Paola Orlić piše jedan od svojih izvanrednih mikroeseja, u se zatvorenih ogleda. Zirojević je slika na potki noćnoga neba, među granama okolnih stabala, s jednom čini se ženskom prilikom, koja stoji i gleda kroz prozor na prvome katu.
Vila Horthy - detalj (foto: Igor Zirojević)
To je kuća koju znaju, makar iz viđenja, svi Puljani. Svi joj, možda, i ne znaju ime, jer to ime odavno više nije važno, ono ne zvuči, barem u našim krajevima.
Miklós Horthy posljednji je zapovjednik austrougarske mornarice. Otac četvero djece, gradi tu kuću 1911, dijelom iz prostih, uvijek istih životnih razloga i okolnosti, a dijelom i zato da primiri i u red dovede ženu i djecu, namjeran da u Puli ostanu, jer gdje bi madžarski admiral i mogao biti nego u Puli.
Ono što se dalje događalo pripada udžbenicima osmoškolske povijesti. U Madžarskoj, koja je teritorijalno i duhovno opustošena i uništena Trianonskim ugovorom, Horthy biva regentom pustoga kraljevskog prijestolja, ocem ponižene nacije i bezosjećajnim svedršcem, koji iz strateških razloga pristaje uz Hitlera, postaje kvisling i služi njemačkim gospodarima tako da ih zavlači, ne provodeći bespogovorno njihovu volju, nadajući se da će se ratna sreća nekako okrenuti Madžarskoj u korist.
Miklós Horthy
To se ne dogodi, u posljednja doba Hitler ga uklanja s vlasti, i nastupa najstrašnije doba po sve Madžare, naročito po madžarske Židove. Prema njima admiral se ponašao kao tipični bečki antisemit, ali nevoljak da provodi rasne zakone.
Horthyjeva vlast je, međutim, svoju okrutnost pokazala u Vojvodini i Novom Sadu, počinivši strašne zločine prvenstveno nad Židovima, a onda i nad Srbima. Nije mu, međutim, suđeno kao ratnom zločincu. Bio je američki ratni zarobljenik, svjedok u Nirnberškim procesima, i na kraju tihi penzioner u Portugalu, gdje je, u Estorilu, umro 1957, prije navršene devedesete.
Moćni fragmenti stoljeća
Priča o Horthyju jedna je od mogućih priča o pulskim vilama, kućama, zgradama, o sjenama s fotografija Igora Zirojevića. Iza svake od njih barem je po jedna velika priča, kakve se u slučaju ovoga grada svojom naracijom neočekivano prošire na Europu i svijet, zahvaćajući moćne fragmente dvadesetog stoljeća.
Pula je u tom smislu najmetropolskiji, najsvjetskiji hrvatski grad, barem u drugoj polovici devetnaestog i u dvadesetom stoljeću, grad kojem se po nekoliko puta u tom vremenu događao Svijet.
U pravilu, kao svojevrsna kataklizma, revolucija, kontrarevolucija, propast. Svo je to vrijeme Pula propadala, ali za razliku od drugih naših gradova nikada se nije provincijalizirala, niti je njena propast vodila u tom smjeru.
Pula je propadala u velikim i tragičnim privatnim gestama, onako kako su propadali njeni stanovnici. Treba otići na pulsko mornaričko groblje, i vidjeti nešto od toga.
Svako malo u ovom gradu objave knjigu ili prirede izložbu koja za temu ima posljedice tih velikih i tragičnih privatnih gesta. Puna je Pula kustosa pulske memorije. Igor Zirojević jedan je od takvih. Rođen 1967. u ovome gradu, arhitekturu diplomirao u Ljubljani, vodi studio za grafički dizajn, fotografiju i vizualne komunikacije “Stožer”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....