ZAGREB - Gilbert i George smireno su obilazili svoju izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti, dan prije otvaranja. Bila je to ujedno prva prilika da vide i stalni postav muzeja za koji su postavili kamen temeljac. Obišli su, kažu, pedesete i šezdesete, jako im se sviđa, impresionirani su i zgradom, a kad govore da je “prekrasna” jasno je da tu nema kurtoazije, oni govore što misle. Gilberta su se posebno dojmili op art radovi Miroslava Šuteja. - Sjećam se kad se op art događao, to je dio povijesti.- kaže.
Predvidjeli smo terorizam
George je visoki Britanac, Gilbert je niži Talijan i gotovo je potpuno uspio zatomiti naglasak. Ipak, nakon 40 godina zajedničkog života počinju sličiti. Ne mogu ni zamisliti da se jedan zaljubi i ode. - Pita nas ševimo li se s drugim ljudima, pa naravno! -objasnio je Gilbert Georgeu koji isprva nije razumio pitanje.
No, nisam pitala to, nego što bi bilo da se istinski zaljube u nekoga drugog- To je nemoguće.-rezolutno odgovaraju - Naša povezanost je misterija i nama. Zajedno smo još od školovanja na Saint Martinsu, kada su nas obojicu odbacili iz glavnog društva, ostali smo zarobljeni izvan sustava. Ne treba se bojati odbačenosti, ona donosi sjajne stvari, gradi karakter. Svi su na početku naše simbiotske veze govorili da nećemo opstati, a jedini smo mi od svih još zajedno - govore nježno podsjećajući jedan drugoga ako zaborave neki detalj.
Iako je ciklus “Jack Freak Pictures” pokazan i u Londonu i Berlinu, kažu da nijedna izložba nije ista. Sa zadovoljstvom poziraju uz MM i Bomb, triptihe gigantskih proporcija na samom ulazu postava. - MM i Bomb jako su važni jer su predvidjeli terorizam. Bomb je nastao prije napada na podzemnu željeznicu u Londonu, a MM s neboderom koji se ruši, prije pada WTC-a. Posvuda je krv, ljudsko meso, stradanja... To je naš prvi rad u kojemu je mobitel. Sjećate se kako je bila velika tragedija, a mnogi su zvali preko telefona da umiru? Smatramo da smo predvidjeli događaje jer živimo u muslimanskoj četvrti, i podsvjesno smo mogli naslutiti da se nešto događa. Po cijelom su kvartu bile naljepnice s natpisima: antidemokracija, antiedukacija, antiabortusi... Osjećamo svijet prije nego što se dogodi - kažu. Pretpostavljaju da je to zato što žive u centru svijeta, u najživopisnijem dijelu Londona, George kaže da je posljednji Englez tamo. U Hrvatskoj gdje su gotovo svi bijelci i katolici, nije mu svejedno. - Tu smo tri dana i već sam pomalo nervozan. Život u velikom gradu je lekcija iz tolerancije - kaže.
Mašina za ubijanje
“Priznaju” da je njihova umjetnost kontekstualna i teško bi mogla nastati izvan Londona. Iako je s njima sve humor, u pozadini ciklusa “Jack Freak Pictures” puno su ozbiljnija pitanja: probijanja granica i rušenja tabua kao zadaća umjetnosti. Religija, seksualnost i povijest britanske zastave u osnovi su njihova rada. Sa zadovoljstvom izgovaraju svaku rečenicu, za koju naslućuju da će završiti u naslovu, i gledaju vas ravno u oči: - Raspeće ima elemente sadomazohizma. Ideja religije je danas luda: pakao, dominacija, smrtni grijeh... Protiv svih smo religija, a kod katoličke nas crkve posebno smeta i zabrana kondoma - nabrajaju dok promatramo rad na kojem su sebe postavili uz Raspeće, te su, kao i Isus u sredini, odjeveni u britansku zastavu. Britanska zastava je posvuda, otuda i naziv izložbe, a smeta ih što je odjeća s motivom zastave prvo što turist kupi pri posjetu Engleskoj, pri tom, kažu, ne uzima u obzir kontekst, niti da je zastava bila “mašina za ubijanje”.
Ciklus o nasilju mladih
Neočekivan i dominantan motiv izložbe su medalje: - Slavimo ljudska dostignuća, netko je bio dobar u nečemu, primjerice pobijedio je u plesu 1921. godine... sad ga više nema. Dio je to nostalgije. Na nekim im slikama očne jabučice ispadaju, jezici vise, tijela su deformirana: - Svi pokušavaju biti sretni u medijima, mi imamo noćne more, i želimo to pokazati. -kažu.
Za kraj, otkrivaju da rade na novom ciklusu od 200 slika posvećenim strašnim stvarima koje se događaju u Londonu: ubijanjima, silovanjima, krađama... ali i nerazumijevanju posljedica za svoje postupke: - Postoje djeca koja se hvale jer su izbola nekog. Za to krivimo društvo i okolinu.