Vincenzo Stojan 1944. godine popeo se na zvonik katedrale Svete Stošije visok 62 metra te je snimio razaranje svojega rodnog grada, Zadra. Kasnije odlazi u Italiju, gdje diplomira matematiku, i od njega je ostalo samo tridesetak poznatih fotografija.
Fotografije koje ćemo vidjeti na izložbi “Tko to tamo snima?”, koja se danas otvara u Atriju Hrvatskog povijesnog muzeja, dosad su javnosti bile posve nepoznate.
Dragocjen materijal
Na izložbi će biti i fotografije koje je s prozora svojeg stana u centru Zagreba snimao Marijan Szabo, povlačenje vojske NDH te ulazak partizana u Zagreb. Sve zajedno, riječ je o radovima 29 fotografa, kako navode autorice izložbe Rhea Ivanuš i Petra Braun, “ima i profesionalaca i amatera, i onih koji su djelovali u propagandnim službama i u NDH i u antifašističkoj Hrvatskoj, i onih koji su snimali samostalno”.
Navode dalje i kako su uvjeti rada bili vrlo različiti, pa su tako oni koji su djelovali u propagandnim službama NDH radili u “uredima, redakcijama i muzejima”, dok su fotografi partizana bili prisiljeni djelovati u gotovo nemogućim uvjetima, “u ilegali i konspiraciji”, a materijal je bio dragocjen, često nedostupan, pa se štedjelo na “kemikalijama i filmovima”.
Sudbine
Ima i radova danas u javnosti vrlo poznatih fotografa čija se djela često izlažu, primjerice snimke Milana Pavića ili Mladena Grčevića iz Istre, kao i fotografije Toše Dapca, primjerice, no dobar dio izložbe su fotoreporteri, ponajviše oni koji su radili za Slobodnu Dalmaciju i Vjesnik, npr. Elvire Kohn, prve žene fotoreporterke koja je radila za Vjesnik.
Jedan od takvih fotografa je bio i Mladen Iveković, koji je snimio Ivana Gorana Kovačića sa suradnicima, na Glamoču 1943. godine, što se također može vidjeti na izložbi, a koji je bio urednik Vjesnika od 1943. do 1945., pa je ministar, nakon čega odlazi u diplomaciju.
Najstariji je živući hrvatski fotoreporter izložbe Živko Gatin rođen u Splitu 1923., inače prvi reporter Slobodne Dalmacije.
Kustosice prate i razne sudbine fotografa, primjerice, dvojici od njih čiji su radovi na izložbi gubi se svaki trag, jedan od njih je Stevo Mahobej, koji je među ostalim bilježio, “eksplicitne scene smaknuća zarobljenika”, za kojeg se ne zna gdje je od 1950., drugi je Hugo Fischer Ribarić, za kojeg se pretpostavlja da se “odselio u Kanadu ili Izrael”.
Razni motivi
Autorice dalje navode: “Fotoreporter često mora donositi odluke na licu mjesta i stalno nositi sa sobom fotoaparat, dok je većinu vremena izložen značajnim poteškoćama (npr. tjelesne ozljede, vremenske nepogode, ratni uvjeti…). Fotografije pokrivaju bojišnice, bitke, vojnike, svakodnevni život u gradu i na selu.
“Željele smo pokazati fotografije koje imamo u arhivu muzeja, a nisu dosad pokazane”, kaže kustosica Hrvatskog povijesnog muzeja Rhea Ivanuš, kojoj je ovo oproštajna izložba jer odlazi u mirovinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....