FARMA SAINT-SIMEON Mjesto gdje su Monet i Renoir stvarali novo poglavlje slikarstva

Farma Saint-Siméon danas je mjesto na koje se gospođe dolaze uljepšavati, spa koji se reklamira da je “na nivou rimskih kupelji”, hotel s pet zvjezdica, no također i jedna od sve rjeđih lokacija na kojima se mogu pronaći i prirodno uzgojeno mlijeko i znamenite normandijske jabuke. Nalazi se u blizini ribarskog mjestašca Honeflur u Normandiji. Kuće su obnovljene u tradicionalnom stilu i s drvenim namještajem. Na reklamama za ovo raskošno imanje kojima se privlače potencijalni gosti čini se da tamo gotovo uvijek vlada proljeće. U unutrašnjosti, na zidovima, vise slike koje ponajviše datiraju na prijelaz iz 19. u 20. stoljeće. Time se i imanje razlikuje od konkurenata: može se pohvaliti da su tamo stvarali neki od najvećih umjetničkih umova ovog razdoblja, poput Claudea Moneta i Eugenea Bodina, da je priroda na toj lokaciji, kao i nevjerojatne boje koje osvjetljavaju krajolik za izlaska i zalaska sunca pomogli definirati europski impresionizam i zauvijek promijeniti viđenje svjetlosti u slikarstvu.

Zanimljiva povijest

Ovo je imanje ovjekovječeno na mnogim slikama impresionista, mnoge od njih moći ćemo vidjeti na izložbi “Normandija/Rađanje Impresionizma” koja se otvara 4. listopada u Klovićevim dvorima. Izložba koja će trajati puna tri mjeseca u Zagreb će dovesti, uz ozbiljno osiguranje, djela nekih od najznačajnijih umjetnika impresionizma, među kojima su spomenuti Monet, te Eugene Delacroix, Gustave Courbet, Théodore Gericault, Auguste Renoir...

Ova farma, koja se prostire na oko 40 tisuća kvadratnih metara, ima specifičnu povijest. Na samom je početku 19. stoljeća bila lječilište za gubavce, pa je u nju sagrađena kapela reda kapucina.

Godine 1925. imanje je kupio Pierre Louise Toutain, s dosta skromnim ambicijama, da ovdje bude prenoćište za mornare i lokalna birtija. No, situacija se brzo preokrenula. Posve slučajno, lutajući krajolicima Normandije u potrazi za inspiracijom, farmu je pronašao Eugene Boudin. Odmah, iz prve, nije bilo kraja njegovu oduševljenju. Za samo par franaka koliko je plaćao na dan imao je smještaj, hranu, i mjesto s nevjerojatnom svjetlošću, kao naručeno za slikare impresionizma.

Seoski život

Eugčne Boudin slikao je razne prizore s farme. Slika “Pijanci s farme Saint-Siméon”, prikaz je lokalnog stanovništva, s kojim su mnogi umjetnici voljeli provoditi svoja popodneva. Boudin se bez straha bacao na male prizore svakodnevnog života, primjer je slika “Gospodin u sakou i gospođa u kabanici”, dok je slika nazvana “Farma Saint-Siméon” prikazivala seoski život, kokoši, krave, trošne kućice, život kakvog je opisivao i tada znameniti novinar “Le Figaroa” Alfred Delvau. Delvau, predstavnik boemskog Pariza, koji je često volio svratiti u Saint-Siméon, za novine je, izvještavajući s farme, napisao: “Proglašavam da je ovo najljepše mjesto na svijetu.”.

Književnik Charles Baudelaire bilježio je kako na ovu farmu bježi od “melankonije Pariza, u potrazi za inspiracijom”. Slikar Gustav Courbet, pisao je: “Kada boravim na ovoj farmi, ne mogu prestati slikati”. Uslijedili su mnogi drugi, književnici, glazbenici, umjetnici... Otišli bi na plaže i okolna polja i vratili se uvečer da sučele svoje dojmove, daleko od nadanja i umišljenosti pariškog Salona. Boudin je počeo dolaziti na farmu 1854. godine. Do 1859. već ga nalazimo u društvu s Courbetom, koji ga je upoznao sa smionim i hrabrim korištenjem tonova.

A, kako će se iz kasnije perspektive pokazati, nastajanju remek-djela pogodovala je i gostioničareva supruga, koju su iz milja zvali Majka Toutain. Bila je blagonaklona prema umjetnicima, na njih je bila posebno osjetljiva, pa ako slučajno ne bi imali novaca, ona bi im dala besplatan smještaj, a zauzvrat bi joj pomogli, primjerice, oslikati jedan zid u prenočištu.

To je bila situacija kakvu je zatekao Claude Monet kada je sa svojim prijateljem Eugeneom Boudinom stigao na ovu farmu. Bilo mu je tek osamnaest godina kada je prvi put došao u posjet, no navraćao je često u godinama koje će uslijediti. Bio je, naime, kako se kasnije sjećao, iznimno produktivan na ovoj farmi.

Monet je, boraveći u Normandiji, izborom tema slijedio Boudina koji ga je ovdje i doveo, no za razliku od starijeg umjetnika, čiji su glavni motiv bile anegdotalne scene, poput pijanaca i svađa kokoši, Monet je naslikao gotovo napušteni pejsaž. Primjer je slika “Farma Saint-Siméon”, gdje je put ka farmi, za razliku od nešto poznatije slike nastale za snježnog dana, zelen u proljeće, ali i potpuno prazan.

Bijeg iz grada

Zašto su umjetnici bježali na ovu farmu, nije teško zaključiti. Bilo je to doba sveopće industrijalizacije, nekoliko godina prije nego što će se Pariz početi pripremati za EXPO, u sklopu koje će se sagraditi i Eiffelov toranj, i kojeg će posjetiti 500 tisuća ljud. Industrijalizacija posvuda uzima maha.

U 19. su se stoljeću, tema je izložbe koju ćemo moći vidjeti u Klovićevim dvorima, umjetnici sklanjali u Normandiju, bježeći upravo pred industrijskim okolišem koji je preuzimao velike gradove, u čemu je Pariz predvodio. Ponajviše zbog toga da bi se pokazalo kako francuska prijestolnica koja se smatra kolijevkom umjetnosti iz tog razdoblja ne mora uvijek biti centar zbivanja, osnovana je u Normandiji zbirka od više od stotinu umjetnina s temom ovog krajolika, čiji ćemo veći dio vidjeti vrlo brzo i u Zagrebu.