Evo kako su nastale Boye, jedan od najboljih proizvoda produkt dizajna ikad u Hrvatskoj

Kada sam prije par mjeseci razgovarala s Danielom Tomičićem i Tinom Marković povodom Zagreb Design Weeka, kao jedan od problema industrijskog dizajna u Hrvatskoj naveli su i činjenicu da se proizvodi kod nas razvijaju predugo, pa su do trenutka u kojemu dođu na tržište oni mahom već zastarjeli, ili je netko već napravio u međuvremenu nešto slično.

Drugim riječima, na našem tržištu ne postoji netko tko se bavi izradom prototipova, kome će dizajner doći s dobrom idejom koju će on dalje razvijati kroz proizvod. Naravno, uz iznimke najčešće vezane uz namještaj. Uz razgovor smo spomenuli i Maju Mesić, dizajnericu koja se bavi razvojem svojeg proizvoda, Boya, a koja je, da je bilo sluha, možda mogla i stvarati nešto novo jer talenta joj uistinu ne nedostaje.

Upravo su Majom Mesić i Boye tema izložbe u Galeriji HDD-a, u sklopu ciklusa "Anatomija dizajna", koji se i inače bavi pričom o jednom dizajniranom predmetu.

Priča o Boyama za ovu je dizajnericu započela još 2005., dok je bila na Studiju dizajna, kada tvrtka TOZ raspisuje natječaj Penkala trećeg milenija kojim je tražila nova rješenja pisaljki koje bi proizvodili. Iako se na taj natječaj nije prijavila, tada je osmislila ideju.

Boya se tada zvala alatka, i od samog je početka bila zamišljena kao nekonvencionalno sredstvo za crtanje, hibrid više stvari u jednoj: u početku između pera i kista, a potom između suhe i voštane pastele. Vodila je pri tom računa o ergonomskim kvalitetama. Prijavila je, nekoliko godina, kasnije ovaj projekt, na prestižni Red Dot, i nagradu je i osvojila, a potom kreće u suradnju s domaćim tvrtkama (Chromos).

Na primjeru Boya, a koje su i crtaći alat i didaktička igračka istodobno, ova autorica uči kako brendirati proizvod, usavršava se sustav proizvodnje i povećanje produktivnosti... Za dizajnere i studente dizajna izložba je, poručuju iz HDD-a, među ostalim i neka vrsta „uputstva za upotrebu“ ako se upuštate u neki samoinicirani projekt i želite ga izvesti do kraja vlastitim snaga. Jer, uistinu, često se dogodi da u stvarni svijet studenti koračaju posve nepripremljeni.