Lepa Brena rasprodala je sve karte za zagrebačku Arenu za 14. prosinca pa je zakazan i novi termin, 15. prosinca. Sa svojim je Slatkim grehom, rasprodala u samo nekoliko sati sve karte i kada je nastupala u Zagrebu osamdesetih godina, 1983., u sklopu turneje “Mile voli disco” gdje ju je vidjelo više od 600 tisuća ljudi, koji su s njom u mnogim gradovima tadašnje Jugoslavije uglas pjevali stihove.
Damil Kalogjera snimio je fotografije Lepe Brene uoči tog koncerta osamdesetih. Na nekima pjevačica pozira gotovo poput sramežljive djevojčice, u kutu sobe uz radijator, na drugima je ona samouvjerena žena, na trećima ju je snimio već na koncertu, harmonikaš ju drži na leđima, drugi ju glazbenik ljubi po trbuhu. Odjevena je pritom u izazovnu haljinicu, ima špičasti grudnjak, onakav kakav će, u godinama koje dolaze, proslaviti Madonna.
Studentski list
Fotograf Damil Kalogjera za Jutarnji se prisjeća ovog snimanja: “U to sam vrijeme snimao za Studentski list. Nismo tada dobivali zadatke, bila su druga vremena, već smo išli sami po svome, kad bi se nešto veliko događalo. Bio sam već verziran što se tiče koncerata. Sedamdesetih sam, od 1977. u Lapu počeo snimati Boška Petrovića i ostale jazz glazbenike. Snimao sam skoro sve koncerte u Zagrebu, u to doba, među ostalim nastup grupe Queen u Zagrebu, u veljači 1979., koji mi je ostao ponajviše u sjećanju. Imali su dva brata koji su držali osiguranje, morao sam se snalaziti za dobru fotografiju”.
Kada je došla Lepa Brena u Zagreb, kaže, pisalo se već o Fahreti Jahić, no koncert je, nastavlja, bio iznad svih očekivanja: “Bio je to koloplet raznih profila ljudi, fantastično je bilo sve to za gledati, i nastup i publiku. Neke moje prijateljice koje, za razliku od nas dečki nisu bile u JNA, bile su šokirane multikulturalnošću čitavog događanja. Bilo je krcato, masa ljudi, bilo je fascinantno odakle su sve ljudi došli da je poslušaju, oni ljudi koji u pravilu nisu bili posjetitelji velikih koncerata, koje nismo inače viđali na koncertima. Meni je, osobno, bilo to prvi put da se susrećem sa scenom folka za koju sam prethodno tek čuo”.
Snimio ju je neposredno prije koncerta: “Kada sam stigao u Dom sportova, već je krenula pozirati raznim fotografima. Tada nije postojala varijanta da se provjerava tko si i za koga radiš, nisu bile te producentske, menadžerske priče. Snimao je tko se pojavio. Sjećam se je, s tog snimanja, kao preplašene, no briljantne djevojke. No, usprkos tremi, njezina sigurnost u nastupu, njezina komunikativnost, sve je to bilo sjajno.”
Golem interes
“Oko nje je vladao golem interes, neki su došli po fotografskoj dužnosti, drugi slučajno, no svi su bez iznimke bili poneseni čitavom pričom. Malo sam s njom nešto pričao tijekom tog foto sessiona i shvatio sam da je inteligentna mlada žena koja dobro zna što radi, jasno sebi slaže svoje prozorčiće. Koncert koji je uslijedio nakon tog snimanja bio je pravi show. Bilo je i mnoštvo scenografskih koreografskih izleta, doduše pomalo i nezgrapnih, ali sve je to bilo jedno novo područje”.
Dakle, pitamo Damila Kalogjeru, ona je, zapravo, svjesno iskorištavala svoju seksualnost, znala je što radi? “U potpunosti. I tu leži i moja simpatija prema njoj. Ona je, zapravo, jedna dama. Hrpa je bila ekipe koja je njoj vidjela samo seksualni objekt, no ona je sve to dobro kontrolirala. Seksepil je namjerno isticala, no imala je kontrolu nad tim što se događa.
Koncert je bio euforičan, nisam posve siguran da sam ostao do kraja, mislim da je još nešto bilo u drugom prostoru. No, u svakom slučaju mogu reći da me čitava atmosfera začudila. I ne samo mene. Ne sjećam se da sam prije u Zagrebu bio na nekom koncertu drugačijeg profila, a ovo je definitivno bio drugačiji koncert, od onog na koji sam ja navikao”.
Damil Kalogjera iz glazbene je obitelji, njegov otac je Nikica Kalogjera, skladatelj i producent. Kretao se, dakle, u ekipi oko Studentskog lista. Za pretpostaviti je da je takva vrsta glazbe nešto što njemu nije bilo blisko? “Ne, ali kulturološki ne možeš propustiti kada netko dođe i u par sati napuni dva puta u istom danu Dom sportova. Mislim da je Lepa Brena prvi superstar folka, ne sjećam se da je netko bio prije nje, bilo ih je par folk pjevača, no više lokalnog karaktera i na manjim koncertima, Lepa Lukić primjerice”.
Grudnjak
No, odjeću kakvu je na sebi nosila, kažemo našem sugovorniku, a naročito špičasti grudnjak, podsjeća na odjeću kakvu je nosila pjevačica drugog profila, Madonna? “Lepa Brena na sebi je imala taj sašiveni kompletić koji joj nije stajao, dok smo ju snimali, najbolje na svijetu. No, kad se popela na pozornicu, shvatio sam koliko joj sjajno stoji, čega je i ona sama bila svjesna, bio je to kompletić koji joj je omogućavao da se kreće gore-dolje, da juri po pozornici u visokim petama, otvorenim salonkama koje je nosila.”
Kontrolirani gig
“Koncert je bio kontrolirani gig s jasnom namjerom što, gdje i kako. Jasno je to i danas, kroz njezinu biografiju, sve je gradila promišljeno, kockicu po kockicu. Ima tu prirodnu, urođenu inteligenciju, što dokazuje i čitava njezina karijera. Na snimanju je bila susretljiva, ali i dovoljno svoja. Kada bi ju neki fotograf tražio da napravi određeni gig, ona bi mu odgovorila da možda ne baš taj gig i slično”. Što se tiče kostima, nastavlja: “To je bio, kako sam vidio, kostim za divljati po pozornici, napravljen samo za nju da sve to može izdržati, nije bio salonski kostim za držati čašu u ruci. Bila je i fizički jako spremna, mislim da se ranije bavila sportom”, kaže Damil Kalogjera.
Mentor Cajzek
Damil Kalogjera, cjeli život free lancer, počeo je snimati 1976., kada mu je bilo četrnaest godina, slučajno je, kaže pronašao fotoaparat u ormaru i počeo snimati. Godinu dana kasnije je počeo razvijati i prve filmove. Pohađao je prva dva razreda matematičke gimnazije, a druga dva kao novinar, fotoreporter. Prva fotka za koju je plaćen datira u 1979. godinu, dakle, prije punih četrdeset godina, bila je to fotografija na kojoj su Johnny Štulić i Boris Leiner.
U jazz se zaljubio uz oca, poznatog glazbenika: “Nakon rastave (Nikica Kalogjera, prvo je bio u braku s Ljiljanom Kalogjerom, s kojom ima dvoje djece, potom se oženio za Ljupku Dimitrovsku, op.a.), otac me vodio na jedan jazz festival u Ljubljanu, da se malo on i ja družimo. Posebno sam zapamtio koncert Stan Getza. Ranije sam se naslušao dosta rock’n’rolla, no kad smo se vraćali, rekao sam mu da mi se jazz jako sviđa. Povezao me, potom, s Boškom Petrovićem, kojeg sam godinama pratio, slušao i snimao. Kad je 1987. otvorio BP Club predložio je da tamo budem “dvorski fotograf”, što sam bez razmišljanja prihvatio, i kroz deset godina napunio zidove kluba jazz muzičarima”, kaže.
Fotograf Dag Oršić snimio je Damila Kalogjeru sa Lepom Brenom u Domu sportova 1983. godine uoči spektakla na kojemu se okupilo trideset tisuća ljudi. Tog dana Brena je održala dva koncerta i u Zagrebu se desilo glazbeno čudo
Učio je kod Pavla Cajzeka, koji mu je kasnije, s godinama, dao i jedan od najljepših komplimenata: “Kada je Tito umro, u svibnju 1980. godine, stigao je i na zagrebački kolodvor plavi vlak. Dosta se fotografa guralo da bude u samom prostoru Glavnog kolodvora, gdje je i bila glavna ceremonija. Ja sam, pak, bilježio “iz publike” golemu masu ljudi koji su bili oko Glavnog kolodvora, i sa terase hotela Esplanade snimio fotografiju koja je poslije završila na naslovnici posebnog izdanja Večernjeg Lista”. Cajzek, koji je bio moj mentor, rekao mi je da sam sve zeznuo, snimio sam nešto što nisu očekivali.
Damil Kalogjera