Unatoč skučenom prostoru, u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva uspjeli su pokazati popriličan broj predmeta koji se vezuju uz dizajnericu Slavu Antoljak, koja je oblikovala namještaj, tepihe i tapiserije, pri čemu je surađivala s autorima poput Ede Murtića ili Ivana Picelja. U postavu su i dokumentarne fotografije. Kao i mnogi drugi, i Slava Antoljak je bila među autoricama kojima je prijetila anonimnost u poslijeratno doba, kada se dizajn u pravilu nije potpisivao. Prvo se njezino ime pojavilo u istraživanju Maše Poljanec i Maje Kolar o ženama dizajnerica, potom na izložbi koju je Marijan Špoljar priredio u Koprivnici, gdje je stasala, a sada i u Zagrebu.
Slava Antoljak bila je svestrana. Ova je koprivnička Žuži Jelinek držala salon u centru grada u kojemu je šivala, plela, tkala i izrađivala modne šešire. Držala je Krojački i kitničarski salon u samom centru grada, pod prezimenom prvog supruga Švarc. Bila je u partizanima, nakon čega se seli u Zagreb gdje se preudala i uzela prezime Antoljak.
Imala je fini likovni senzibilitet za tkanja. Nastupila je s kolegama i na znamenitom Milanskom trijenalu 1957.: vrtnu garnituru, izloženu na terasi milanskoga paviljona Vjenceslav Richter osmišljavao je i projektirao, Ferdo Rosić konstruirao i modelirao konstrukciju od željeznih šipki, a Slava Antoljak plela različite prirodne materijale, poput slame, šiblja, trstike, šaša ili komušine. Bila je i među autorima koji su nastupili na EXPO-u 1958. godine u Bruxellesu, prvoj poslijeratnoj međunarodnoj izložbi tog profila, kada je kritika jugoslavenski paviljon uvrstila među pet najboljih. Surađivala je i s ULUPUH-om, jedna je od osnivačica važnog Studija za industrijsko oblikovanje. Izložbom su uspjeli dočarati njezinu svestranost, a traje do 11. veljače.q