BIJENALE INDUSTRIJSKE UMJETNOSTI U ISTRI Barunica Lucrezia Durini u Labin je donijela djela slavnog Josepha Beuysa

Datum početka Bijenala industrijske umjetnosti u Labinu, 3. ožujka, nije slučajan – riječ je o 95. obljetnici Labinske Republike, kratkotrajne samoupravne republike koju su rudari s područja Labina proglasili u ožujku 1921. godine, tijekom štrajka zbog nehumanog odnosa prema njima te njihovom sindikalnom vođi Giovanniju Pipanu.

Rudari su organizirali i naoružane postrojbe, takozvane crvene straže, pružali su vrlo žestok otpor, no talijanska uprava u Istri ugušila je republiku vojnom silom u travnju iste godine. Pokret je nastao u sam osvit fašizma, pa događaj vezan uz labinske rudare neki tumače i kao “prvi svjetski antifašistički ustanak”.

Centralni događaj

Bijenale industrijske umjetnosti ujedno je i najava gradnje prvog podzemnog futurističkog grada na svijetu. Više smo puta pisali o ovoj ideji Deana Zahtile, predsjednika Labin Art Expressa, koja postoji već određeno vrijeme, no prvi put je situacija konkretna – nabavljen je novac za preuređenje 50 tisuća četvornih metara prostora, a radovi će biti dovršeni 2021. godine, na stotu obljetnicu pobune.

Obljetnica pobune rudara te otvaranje Bijenala industrijske umjetnosti, koji je zapravo i uvod u početak gradnje podzemnog grada, okupila je vrlo šaroliko društvo, od predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, preko mnoštva konceptualnih umjetnika i fotografa, poput Darka Bavoljaka te kustosa Branke Benčić i Branka Franceschija. Bila je, doista, rijeka ljudi.

Međutim, pažnju je plijenila karizmatična talijanska barunica Lucrezia De Domizio Durini, žarko crvene kose i s tamnim naočalama koje nije skidala. Pri pogledu na barunicu, pada na pamet kako je opis koji je svojedobno o njoj napisao kolega iz talijanskog dnevnika Corriere della Sera, vrlo točan: “Ako postoji osoba koja predstavlja identifikaciju života i umjetnosti, to je upravo ova žena, koja puši dvije kutije cigareta na dan, oblači se samo u crnu odjeću Issey Miyakea i koja je pretvorila Bolognano, malo mjesto okruženo planinama u Abruzzu, u svetište suvremene umjetnosti”.

Foto: Goran Šebelić/EPH

Barunica De Domizio Durini, kada je prije dvije godine boravila u Zagrebu, promovirajući svoju autobiografiju, najavila je kako će u Hrvatsku dovesti izložbu Josepha Beuysa, jednog od najvažnijih i najutjecajnijih konceptualnih umjetnika svijeta druge polovice dvadesetog stoljeća.

Upravo je Beuysova izložba “Obrana prirode”, u Kulturnom centru Lapmarna, centralni događaj Bijenala. Barunica je poznata patrona umjetnosti, najčešće je sponzorirala Josepha Beuysa, sa kojim joj je susret, kako je kasnije tumačila te i opisala u svojoj autobiografiji, “posve promijenio život”.

Grubić i Trumbetaš

Na sponzoriranje umjetnina barunica je potrošila čitavo jedno obiteljsko bogatstvo, a za sebe kaže i da nije klasična kolekcionarka, već da zapravo “sakuplja ljudske odnose”.

Na posjedima barunice De Domizio Durini, u Abruzzu i Bolognanu, Beuys, koji je bio zaljubljen u Italiju, provodio je takozvane biološke eksperimente. U prirodi je nastao čitav niz radova objedinjenih pod nazivom “Difesa della natura”, odnosno “Obrana prirode”, i upravo su radovi iz ovog ciklusa, koji se inače nalaze u najprestižnijim muzejima svijeta, od londonskg Tatea do Kunsthallea u Zürichu, temelj labinske izložbe.

Beuys je izjednačavao život i umjetnost, tumačio je kako su i seljak i kipar umjetnici, a često je iskustva iz svojeg života prenosio u umjetnost. Tako je, primjerice, znao govoriti kako su ga, nakon što je ranjen kao pilot 1941. godine, spasili krimski Tatari, te su ga trljali mašću i umotali u krzno – mast i krzno često je koristio u svojim radovima. Kao pilot jest ranjen, no neki smatraju da je često znao mistificirati dio svoje biografije, i to upravo ovaj dio s Tatarima.

Osim Beuysa, otvorena je i skupna izložba sto umjetnika na temu “Utopija=Realnost”. Domaće je predstavnike birao Branko Franceschi. Izloženi su i “Anđeli garavog lica”, jedan od najvažnijih radova Igora Grubića, snimka rudara iz Kolubare kojima su iza leđa, na zidu ispred kojeg ih se fotografiralo, naslikana bijela krila, a čiji je štrajk simbolično označio kraj Miloševićeva režima. Marijan Crtalić, pak, bavi se Željezarom Sisak, pričom o radnicima, odnosu prema radnicima, ali i nekadašnjoj likovnoj koloniji u kojoj su nastala mnoga važna djela za hrvatsku umjetnost.

Rudarski meni

Odabir je raznolik, no u pravilu je riječ o socijalno angažiranim radovima, poput crteža najpoznatijeg umjetnika-gastabajtera, Dragutina Trumbetaša, iz poznatog ciklusa “Život gastabajtera” iz sedamdesetih, u kojima crtežima vješto interpretira težak položaj ove skupine u Njemačkoj, što je iskusio i na vlastitoj koži. Izlažu i Dalibor Martinis, Tomislav Buntak, Robert Šimrak, Zlatko Kopljar...

Izložba će trajati do kraja rujna, a osim u Lamparni, djela su izložena u Narodnom muzeju Labin, Gradskoj galeriji Labin, Umjetničkoj školi, Gradskoj knjižnici te u javnom prostoru.

U restoranima Labinštine, uz Bijenale, u ponudi će biti i - rudarski meni.