Zagrebačku Galeriju na katu u Kulturnom informativnom centru narednih dana ispunjavat će zvuk mašine za tetoviranje. Do 10. prosinca tamo gostuje videoizložba 'The Arrangement' beogradske vizualne umjetnice Marine Marković. Prvi put u Hrvatskoj Marina predstavlja svoj cjeloživotni projekt tetoviranja logotipa galerija u kojima izlaže. Na drugom katu Preradovićeve 5 izloženi su mobiteli na kojima posjetitelji mogu pogledati Marinine performanse tetoviranja pred publikom.
U utorak navečer Marina je na papiru potpisala The Arrangement, odnosno dogovor ili sporazum, s kustosom izložbe Emilom Matešićem. Potom je svoju suradnju s Galerijom na katu unijela u svoj životopis tetovirajući pred okupljenima logotip Galerije na desnu podlakticu. Tako se ova hrvatska galerija pridružila brojnim svjetskim koje Marina već ima na svom tijelu.
Tetovira se isključivo u sklopu performansa. Ni jedna od osamdesetak tetovaža na njenom tijelu nije privatna jer ju nikad nisu zanimale ni u jednom kontekstu osim umjetnosti.
Zagrebačko tetoviranje jedno je od rijetkih gdje ju je tetovirao profesionalni tattoo majstor. Obično se prepušta u ruke amaterima. Neke ranije tetovaže radili su joj kolekcionar, producentkinja i galeristkinja koji su se svi posebno za tu priliku naučili tetovirati. Ne bi joj smetalo ni da se netko uči na njenoj koži.
Marina se počela tetovirati u sklopu The Arangementa prije godinu dana, a nastavit će to raditi cijeli život, ili barem, kako kaže, dok na sebi ima mjesta. Završila je Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu, bavi se crtanjem i surađuje s beogradskom galerijom X vitamin.
- Postaješ umjetnik tako što te institucije i galerije verifikuju kao umjetnika. Šalila sam se kako dolazim iz dijela Srema koji je poznat po mesu i za dobro meso se dobiva pečat. Ja sam krenula obrnuto od toga. Nisam htjela biti žigosana, ne volim konotaciju žrtve i da sam ja potlačena. Ja smišljam igricu i onda pozivam institucije da odaberu dio na mom tijelu, objašnjava Marina.
Sporazumom istražuje dinamiku moći unutar sustava umjetnosti. Želi pokazati da umjetnik nije submisivniji u odnosu na instituciju, nego se radi o igri u kojoj svi sudjeluju. Retroaktivno je na sebe ispisala cijeli svoj životopis. Svim galerijama i institucijama slala je The Arrangement, oni su izabrali dio tijela, a ona istetovirala logotip. Svaki performans tetoviranja je drugačiji, specifičan i prilagođen instituciji u kojoj se odvija.
- Svaki put je potpuno drugačije. Igram se s time kakav sve performans može biti u odnosu na instituciju, kakav je moj budžet i način na koji involvira publiku. Iz toga se može iščitati cijela klima tog cijelog sustava. Nisam rigidna ni po čemu osim što tetovaže moraju biti roze.
Ružičastu boju inače koristi u radu jer se radi o jednoj od najsubverzivnijih boja u koju je utkano mnogo značenja.
- Kad vidiš rozo to je već ženskasto, nježno, to je učitano. Budući da ja često imam sadržaj koji se ne guta lako, baš onda roza dođe ako glazura da to izgleda mekše i nježnije. Budući da se igram s dekonstrukcijom rodnih uloga, roza mi je idealna za subverziju i dekonstrukciju toga, rekla nam je Marina.
Primjer takve subverzije njen je prvi tattoo performans, a ujedno i njena prva tetovaža ikad 2011. u New Yorku. Dobila je prijedlog da u sedam dana napravi izložbu. Pošto nije mogla transportirati svoje radove, zapitala se što joj preostaje. Odgovor je bio - vlastito tijelo. Mapirala je mjere krojačkog metra od 60 centimetara oko struka, što se smatra idealnom mjerom za ženski struk. Potom je u Beogradu tetovirala 90 centimetara oko grudi, a u Ženevi 90 centimetara oko bokova.
- Ja istetoviram idealne mjere da bi ih onda širila. Tijelo uništava kalup u koje ga društvo stavlja. U Beogradu na Akademiji studenti imaju debatu kad uče o tome, da li sam ja šovinist ili feminist. Moja slika je da ja izgledam ženskasto, obučena sam u rozu i može se čitati da se favoriziram dominantni heteropatrijarhat. S druge strane ja se borim za autonomiju ženskog tijela. Igram se s tim značenjima pa ih onda izokrećem.
Odnos s vlastitim tijelom proučava od početaka svog rada, na njega je fokusirana i vodila je borbe poput dismorfije od 9. godine i anoreksije od svoje 14. godine. Sada je tijelo njen medij i njen rad, a tetovirana koža mjesto je dijaloga između nje i društva.
Videoizložba vrti se na nekoliko mobitela smještenih po Galeriji. Marina uvijek snima i izlaže na mobitelima jer smatra da je to svima blizak format u kojem danas sve gledamo i za njega imamo više pažnje.
Neki od videa su upravo s prvog performansa 2011. u New Yorku. Bila je polugola pred 200 ljudi i nikad se prije nije tetovirala.
- Ja sam izložena i polunaga. Oni mi pletu kosu, čapkaju, jedan me uhvatio za grudi. Ja ih puštam jer mi je zanimljivo da vidim na koji način u različitim kulturnim sredinama funkcionira performans. U New Yorku je publika umjetnosti konstantna i stvarno žele biti involvirani, prisjeća se.
Na drugom tetoviranju u Beogradu dočekala ju je smrtna tišina. Tamo su ljudi rezervirani, ne prilaze i dva sata stoje i mirno gledaju. U Ženevi u Švicarskoj naišla je na zlatnu sredinu jer ju je tamo publika znatiželjno obilazila, ali nije bila napadna.
- Kada otvoriš rad uvjetima galerije i publike, dođe kao studija različitih kultura, a nijedno mi nije bolje ili gore, 1000 eura u Berlinu i 100 u Beogradu, to samo oslikava koji su problemi ili uvjeti, zaključila je.
Hrvatsku kulturnu scenu tek upoznaje, a rado bi došla i u koju drugu galeriju na performans. Iduća destinacija je Dubai. Nakon njega tetoviranje u sklopu izložbe The Arrangement performirat će u Novom Sadu, Subotici, Švicarskoj, na dvije lokacije u Berlinu i mnogim drugima.
