BRIEFING

VESNA KRIVOŠIĆ: Zaustavila sam vlak da sirijskog dječaka vratim njegovoj familiji

Za vrijeme Domovinskog rata razmijenili smo milijun i 500 tisuća poruka između razdvojenih obitelji
 Boris Kovačev/Cropix








Vaša služba dosad je spojila 200 migrantskih obitelji. Kako ste organizirani?

- Imamo mobilni ured koji se seli po kampovima, a sad je u Opatovcu. U svakom gradskom društvu imamo po jednu osobu koja je educirana za traženje nestalih, a pomažu nam prevoditelji te tim za socijalnu pomoć.

Kako se migrantske obitelji najčešće razdvajaju?

- Pa uglavnom se to događa kod promjene prijevoza, ali migranti često već prilikom registracije napomenu da su se odvojili od obitelji, nakon čega dojava dolazi u naš ured. Česti su slučajevi u kojima jedan član obitelji odlazi u bolnicu, a drugi ostaje u kampu pa je tada isto potrebno naše posredovanje. Imali smo jednog sirijskog oca čija je supruga s malim djetetom završila u Vukovarskoj bolnici. Nije znao gdje su, ali uspjeli smo ih na kraju spojiti i sve je završilo sretno.

Koliko je osoba trenutačno u vašem šatoru za nestale?

- Teško je to reći, ali dnevno primimo oko 15 zahtjeva za traženje. Za takve familije imamo posebne čekaonice s krevetima gdje se mogu odmoriti dok mi tražimo članove njihovih obitelji.

Ima li puno slučajeva izgubljene djece?

- Ne, to je rijetkost.

Koji vam se dosad slučaj najviše usjekao u pamćenje?

- Imali smo dječaka čiji su roditelji ušli na posljednji autobus koji je vozio prema vlaku, a on je spletom nesretnih okolnosti ostao u kampu. Dječak je bio uplašen, ali u suradnji s policijom, koja je odmah reagirala, uspjeli smo zaustaviti kompoziciju vlaka koja je čekala da dopremimo dječaka i da zajedno s obitelji nastavi put.

Čitala sam da ste imali slučajeva u kojima ste spojili osobe koje se nisu vidjele nekoliko desetljeća... Kako to uspijete, to zvuči poput filmske akcije?

- Svaka zemlja ima Crveni križ i Službu traženja koje su umrežene. Kad Služba neke države zaprimi zahtjev za traženje osobe koja je, recimo, u Hrvatskoj, ona se javlja nama, a mi uz pomoć državnih institucija i njihovih baza podataka činimo sve što možemo da osobu nađemo. Odlazimo na kućne adrese, kucamo na vrata, provjeravamo jesu li to te osobe i žele li uopće stupiti u kontakt s familijom.

A kako ste sigurni u identitet osobe koja je otvorila vrata?

- U tome nam pomaže policija. Ne kucamo ako nismo sigurni tko je s druge strane.

Treba li za to proći neku posebnu edukaciju?

- Apsolutno, svi volonteri prolaze edukaciju pa se zna dogoditi da neki odustanu od posla jer shvate da to baš i nije za njih. Edukacija je bitna: tu svladavaju pravila postupanja, metodologiju traženja...

Čitam da je vaša služba zadužena i za razmjenu poruka između članova obitelji koji su razdvojeni zbog, primjerice, rata?

- Da, poruke se razmjenjuju u onim slučajevima u kojima ne postoji nikakav drugi način komunikacije među ljudima, a u vrijeme Domovinskog rata razmijenili smo ih milijun i 500 tisuća. Danas zahvaljujući tehnologiji za time ima sve manje potrebe.

A kako to ide, po kojem principu?

- Jednostavno. Delegati Međunarodnog odbora Crvenog križa prema protokolu imaju pristup mjestima gdje su pojedine osobe zatočene i oni takvoj osobi nude mogućnost da preko njih pošalje poruku svojim najbližima.

Ostaju li vaši djelatnici u kontaktu s osobama koje pronađu?

- I to se događa, naravno. Obično su ljudi kojima pomognemo u traženju nestalih vrlo zahvalni pa nam se javljaju, a neki od njih na kraju postanu i naši volonteri.

Jeste li vi ostali u kontaktu s nekime?

- Jesam. Redovito mi se mailom javlja jedna gospođa iz Južne Amerike kojoj smo pomogli pronaći familiju u Hrvatskoj. Iako se nikad u životu nismo uživo vidjele!

Kako ste dospjeli u službu traženja?

- Radila sam u Crvenom križu, a kad se u Službi traženja oslobodilo radno mjesto, prihvatila sam ga. Posao mi se jako dopao iako često bude tužan, posebno sve ono što smo radili oko Domovinskog rata u kojem su slučajevi završavali nesretno.

Niste imali u Domovinskom ratu slučajeve nestalih za koje se nakon niza godina uspostavilo da su živi?

- Ne, nažalost, nisam.

Tko može i kako postati član Službe za traženje?

- Svatko tko se obrati lokalnoj organizaciji Crvenog križa i prođe edukaciju.

No, aktivnost je volonterska i za to se ne dobiva naknada.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus_naslovna_1291

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 00:18