BAUK KOMASACIJE

UZBUNA ZBOG NOVE PODJELE ZEMLJE Prvi put nakon 30 godina država pokušava okrupniti poljoprivredno zemljište, no seljaci su nepovjerljivi

Globusovi reporteri posjetil su malu slavonsku općinu Zdenci, jednu od šest u kojima se provodi pilot-projekt Agencije za poljoprivredno zemljište. Može li napokon uspjeti reforma koja je posljednji put u Hrvatskoj u potpunosti provedena još za vrijeme Austro-Ugarske?








Stručne službe Agencije za poljoprivredno zemljište cijeli prošli mjesec obilazile su mjesta u kojima se provodi pilot-projekt komasacije (lat. commassatio, okrupnjavanja zemljišta). U općinama Podturen i Vratišinec (Međimurje), u Gundincima, Zdencima, Udbini i Cerovlju stručnjaci iz agencije objašnjavali su seljacima koje sve prednosti donosi okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta i njegovo bolje korištenje zbog velike rascjepkanosti posjeda.

Naime, u Hrvatskoj prevladavaju mali i usitnjeni posjedi poljoprivrednog zemljišta koji ne pružaju zadovoljavajuće uvjete za uspješnu i rentabilnu poljoprivrednu proizvodnju. Samo na 783.126 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta (koje čini 30 posto od ukupnih 2.700.000 hektara) ima 601.893 katastarskih čestica. Stoga je Jakovinina administracija lani u Sabor poslala novi Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta koji je žurno izglasan. Posljednji Zakon o komasaciji donesen je davne 1987. godine, a prije toga komasacija je uglavnom bila provođena da bi se okrupnjavali posjedi koji su bili u vlasništvu PIK-ova.

Prva komasacija provedena je 1862. godine, kao najbolja u stručnoj literaturi se spominje ona za Austro-Ugarske, a najgora ona poslije Drugog svjetskog rata. Arondacija, kolektivizacija, komasacija...

Seljaci su imali velike otpore prema komasaciji u socijalizmu jer je ona nerijetko provođena prisilno preko izvlaštenja, zanemarivala je njihove individualne interese i vrlo često tjerala ih u seljačke zadruge i udruge mimo njihove volje. Sada, pomalo ironično za ove prostore, europska zajednička poljoprivredna politika potiče seljake da se na taj način udružuju kako bi smanjili troškove proizvodnje i bili konkurentniji. Zadruge u koje su seljaci bili udruživani početkom devedesetih su propadale jer se na njih stavio teški teret relikta prošlosti sa kojoj treba raskinuti i krenuti u novi eksperiment- kapitalizam.

Povratak pojmova komasacije i zadrugarstva mnogi seljaci primili su sa nevjericom jer mnogi od njih pamte priče djedova i očeva o problemima koje su imali u o pretvaranju privatnog u društvenog vlasništvo. Tek što se taj proces dovršio počeo je obrnuti pa nije ni čudo da seljaci imaju puno pitanja na koje očekuju odgovore.

Tako je bilo i u maloj slavonskoj općini Zdenci (1900 stanovnika), smještenoj podno Papuka, pokraj Orahovice. Pilot-projekt komasacije tamo je predstavljen prije dva tjedna, a brojni televizijski izvještaji prikazivali su veliko zanimanje i dobre prve komentare zainteresiranih za komasaciju. O cijelom pilot-projektu govorila im je Blaženka Mičević, ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište.

- Komasacijom se male i usitnjene površine poljoprivrednog zemljišta sjedinjuju u veće i uređenije, uređuju putne i kanalske mreže te sređuju stvarno pravni i drugi odnosi na zemljištu. Provodi se s ciljem okrupnjivanja posjeda i katastarskih čestica u veće i pravilnije, radi njihova ekonomičnijeg iskorištavanja, stvaranja povoljnijih uvjeta za razvoj poljoprivredne proizvodnje, osnivanja i izgradnje poljoprivrednih puteva, vodnih građevina za melioracije te izvođenja ostalih radova na uređenju zemljišta namijenjenog poljoprivredi - rekla im je ravnateljica.

Dodala je kako su u Agenciji očekivali da će na prezentacijama biti velikih problema i puno pitanja od poljoprivrednika, no međutim uočili su da su oni educirali i znaju o čemu se radi.

- Najvažnije je da komasacija neće nikome ništa oduzeti, a također treba reći da u ovoj priči nema malih i velikih, svi su jednaki. Prije nego što krenemo s komasacijom, obavit ćemo razgovore sa svakim poljoprivrednikom ponaosob - rekla je ravnateljica.

Komasaciju koja je besplatna za poljoprivrednike pozdravili su i vođe seljačkih udruga, pa se početak ovog opsežnog i osjetljivog posla činio pomalo idiličnim.

Što se događa na terenu, otišli smo u srijedu provjeriti u Zdence, i to u razgovoru baš s ljudima koji su o projektu komasacije govorili pohvalno. Nazvali smo ih manekeni komasacije iz Zdenaca jer nam ih je i načelnik općine Tomislav Durmić (39) sam predložio kao dobre sugovornike za ovu temu.

Mladi HDZ-ov načelnik inženjer je poljoprivredne mehanizacije, radi kao direktor kooperacije u PP Orahovica i prvu vijest o sudjelovanju njegove općine u pilot-projektu dobio je jesenas.

- Katastarska općina Zdenci ima oko 3,5 tisuće hektara i oko 70 posto je državnog zemljišta, a ostalo je privatno. Od te količine hektara imamo negdje oko 7-8 tisuća katastarskih čestica. S obzirom na to da je općina Zdenci isključivo poljoprivredni kraj, izabrani smo među odabrane općine pilot-projekta komasacije što će uvelike olakšati i pojednostaviti bavljenje poljoprivredom naših mještana. Puno je tu problema, pa će upravo ova komasacija biti prilika da se to sve riješi na zadovoljstvo samih poljoprivrednika - priča nam načelnik Durmić dok sa pročelnikom Željkom Vremićem gleda kartu svoje općine.

Tisuće malih čestica, koje su nastale povijesnim promjenama, rodbinskim nasljeđivanjem i usitnjavanjem na sve moguće načine, na karti izgledaju kao bilježnica đaka koji ima jedinicu iz geometrije.

- Kad god nam treba neka dokumentacija za investicije, mi moramo nositi hrpu papira i izvadaka dok u susjednog općini Crnac, gdje je komasacija provedena, ponesu jedan papir i kartu na kojoj je sve pregledno. Iako kod nas nema neobrađene državne zemlje, mi bi ovom komasacijom mogli dobiti još 100 hektara zemlje koja sada nije u funkciji - kaže načelnik.

Snimke: Bruno Konjević/EPH

Valerija i Miroslav podržavaju proces komasacije, ali tvrde kako neće pristati mijenjati svoju zemlju u koju su puno uložili za čestice slabije kvalitete

On se nada da će projekt biti proveden bez većih problema jer u općini ima dovoljno zainteresiranih. Princip je jednostavan - Ante pokraj Joze ima mali komad zemlje od kojeg nema velike koristi, a Jozo bi to uzeo i zauzvrat njemu dao parcelu koja je blizu Joze. Obojica bi imali više zemlje na jednom mjestu i ne bi morali putovati do komadića koje su kupovali od susjeda ili dobili nasljeđivanjem. Tu je još i državna zemlja koju mnogi imaju u zakupu koji im uskoro istječe, pa bi i na tim parcelama trebalo doći do okrupnjivanja.

Dakle, sve je stvar dogovora i cijela je transakcija, na koju bi se inače plaćao porez i takse, besplatna. Pa u čemu bi mogao biti problem, pitamo dvojicu ratara Zdenka Inhofa i Đuru Makoša.

- Mi se svi nadamo da neće biti problema i drago nam je da je ravnateljica rekla kako neće biti nikakvih izvlaštenja bez pristanka vlasnika. Vjerujemo u pravednu podjelu, ali za nju je najvažnije da imamo kartu. Jednostavno rečeno: daj ti meni kartu prije nego što počneš dijeliti zemlju pa da se vidi tko će gdje što dobiti - kaže nam Đuro Makoš, koji uz svojih 45 hektara ima i 105 hektara državne zemlje u zakupu. Sve to razbacano na 14 lokacija udaljenih i po pet-šest kilometara.

On se sjeća i negativnih iskustava komasacije provedene 1986. u obližnjem Bokšić Lugu.

- Napravljena je tamo komasacija i prokopani novi kanali, a ostale rupe koje su obećali nasuti, ali nikada to nisu napravili. Ja sam tamo dobio pašnjak u zakup, ali to nije bio pašnjak, nego velika vodojebina. Sve je plivalo a nitko me nije pitao kako ću to izravnati. Meni danas skoro sedam hektara otpada na razne kanale i putove, a sada se priča da će biti i novih. Gdje, neka mi se pokaže? - priča Đuro. Uz njega se pomalo oslobodio i Zdenko Inhof, pa nam daleko od očiju načelnika u povjerenju kaže:

- Da se razumijemo, mi znamo da oni iz Zagreba nisu ovdje došli da nas usreće. Svatko tu ima svoj interes. Ljudi zasad šute jer ne znaju tko će što dobiti, a velika je neizvjesnost kako će se to napraviti. Znate čega se ja bojim? Da nakon komasacije dignu klasu zemljišta i poskupe zakup. Što ako neki od nas ostanu bez državne zemlje koju sad imaju u zakupu. Ja sam cijeli svoj život ulupao u skupu mehanizaciju da imam čime obrađivati zemlju. Živim u kući koju mi je đed napravio 1934., a gradio sam novu štalu i ulagao u proizvodnju - nabraja Zdenko.

Riječ po riječ, pa eto i bojazni da bi PP Orahovica mogla dobiti najbolju zemlju, kako nije slučajno da se ovaj projekt radi baš kad pokraj sela treba proći brza cesta. Velika je nepoznanica i novi kanalski sustav, a brojne su primjedbe i na Hrvatske vode koje kod čišćenja kanala seljacima uništavaju ljetinu.

- Mi dugo nismo mogli zbog nesređenog katastra i gruntovnice uopće kupovati zemlju. Sad će biti viška zemlje i mene zanima što će biti s tom zemljom - kaže Đuro.

Načelnik Drmić sluša raspravu i čini se da će njemu biti najteže jer i on ima puno pitanja na koja ne zna odgovore, a kad se sve završi, nezadovoljnici bi u njega mogli upirati prstom.

- Ovo je bio samo prvi sastanak o pilot-projektu i obećano nam je kako će sa svima biti napravljeni posebni razgovori. Na nama je da se dogovorimo što je za koga bolje - kaže Drmić.

I Valerija Zlosa i njen suprug Miroslav nadaju se da će u selu biti dovoljno razumijevanja za zamjenu posjeda, a u Agenciji za pravednu raspodjelu.

- Mi smo puno uložili u sređivanje zemlje koju smo kupovali i uzimali u zakup i ne bi nam odgovaralo da se sada mijenjamo za lošiju zemlju. Naravno da neću dopustiti da mi netko podvali mačka u vreći. A i obećano nam je kako nas nitko na to ne može natjerati - kaže Miroslav.

I iz njegove priče zaključujemo kako će stručnjaci Zavod za fotogrametriju d.d., koja je napravila idejni projekt za izvođenje geodetskih radova, imati dosta posla da ljudima objasne kako će se posao provesti. Na prvom sastanku najviše je smijeha bilo nakon upita jednog Zdenčanina kako mu baš ne bi odgovaralo da ima svu zemlju na jednom mjestu jer bi mu sve usjeve odjednom mogao uništiti led.

No, iako je tek održan jedan sastanak, čini nam se da je i on bio dovoljan da bauk komasacije opet počne lagano kružiti nad Slavonijom. Strah se uvukao među ljude da bi mogli izgubiti dio zemlje u koju su generacije uložile cijeli svoj radni vijek jer se država iznenada zainteresirala aktivirati svoje "mrtve kapitale". Iz državnih se središta u Zdence, rekoše nam, rijetko dolazilo davati, uglavnom se uzimalo, pa i otimalo.

Dok odlazimo iz Zdenaca, ulazimo u selo Duga Međa, čije nas ime odmah podsjeća na probleme s komasacijom. Hm, Duga bi se Međa, nakon ove komasacije, mogla zvati i Najduža Međa. Zainteresiranog stanovništva za razgovore o zamjeni zemlje nismo pronašli, pa pokušavamo u susjednom selu Grudnjak. Ni tamo nema onoga što smo očekivali od takvog imena. U selu nema kuća, samo gospodarski objekti oko velikih ribnjaka iznad kojih kruže velike ptice. Nedaleko od ribnjaka uzorana se plodna zemlja izokrenula prema nebu i čeka proljetnu sjetvu. A kako sada stvari stoje, možda i nove vlasnike.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE:

Globus 1320

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 05:50