UGLEDNI MAĐARSKI FILOZOF I DISIDENT 'Mi Mađari smo ksenofobični kao i svi ostali, samo to jedini izgovaramo naglas'

S Gáspárom Miklósom Tamásom razgovarali smo u njegovu stanu u Budimpešti nekoliko sati nakon što je posljednji vlak s izbjeglicama napustio Mađarsku. Dočekuje nas na vratima s tom viješću, cinično komentirajući kako je Orbán “uspješno počistio zemlju”.

“Ostalo je samo nekoliko stotina izbjeglica i za njih će, pobjednik Viktor, naći načina da ih se riješi”, kaže Tamás.

Neposredno nakon nas, kaže, dolazi mu i londonska TV ekipa Al Jazeere: “Istočna Europa do sada Arapima nije bila bitna, a sad globalni mediji žive od nas. Orbán ih hrani. U jednom je trenutku na granici u selu Röszkeu bilo 200 izbjeglica i 500 novinara.”

Tamás, filozof, disident i pisac, živi u stanu u kojem prostorom caruje pisana riječ. Police su odavno krcate, knjige, nasumice odložene, leže po podu, na sofi, u raz­nim hrpama, mnoge znakovito ostavljene otvorene na pojedinoj stranici, oslonjene na prozoru, po foteljama i svim kutovima, na mogućim, ali i teško zamislivim mjestima. Valjalo mi je pomaknuti nekoliko Krležinih naslova ne bih li se probila do stolice. Fotografkinja se pak smjestila između recentnih socioloških i filozofskih izdanja.

G. M. Tamás o Mađarskoj, u kojoj je obeshrabrujuće usamljen, govori ostrašćeno. U zemlji koja od 2010. gradi diktaturu, gdje se prekraja Ustav i kroje zakoni po mjeri desnice, a ljevica je gotovo nevidljiva, njemu je sjediti i pisati, govoriti što glasnije.

Je li Mađarska doista bitno više ksenofobična ili su Mađari samo brutalno iskreni i govore ono što i drugi misle ali suptilnije pokazuju?

– Ovo drugo. Mi smo jednako ksenofobični kao i druge zemlje centralne Europe, jedino što to glasno izričemo. Sigurno smo daleko ksenofobičniji nego Zapad, pogotovo germanski dio, i nešto ksenofobičniji nego Francuzi koji su također prilično ksenofobni. U javnom prostoru u ovoj zemlji jedino sam ja kazao da bi mi trebali prihvatiti izbjeglice. Jer, čak ni ljudi koji su im priskakali u pomoć, koji su im donosili hranu i piće, koji su se brinuli o njima, nitko od njih nije u javnosti kazao da bi mi Mađari trebali prihvatiti, recimo, 2000 izbjeglica. Kad sam govorio o tome na radiju i televiziji, novinari su u mene gledali u nevjerici. I potom bi brzo pitali neko drugo pitanje, jer im se moj odgovor činio toliko apsurdnim da o tome nisu marili dalje govoriti. Ljudi poput Györgyja Konráda odjednom su stali na Orbánovu stranu. Imre Kertész je oduvijek bio konzervativan, napisao je, evo, neke neoprostive stvari o islamu. Rekao je da su zapadne zemlje prihvaćajući muslimane i islam dale glasačko pravo - čimpanzama.

U Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj caruje islamofobija bez muslimana. Kako tumačite da je islamofobija veća u srednjoj Europi nego na Zapadu gdje žive brojni imigranti iz muslimanskog svijeta?

– I u Rumunjskoj caruje antisemitizam, a židova nemaju. Ovdje je na djelu zapravo obični rasizam. Nema to veze sa islamom, nego sa zazorom od tamnije boje kože, zazorom od “orijentalaca”.

Je li Orbán, znajući njegovu prošlost, političar uvjerenja, autentični ksenofob, ili je tek pragmatik koji govori ono što će ga duže održati na vlasti?

– Mislim da je duboko uvjeren u to što govori. Nije takav bio ranije, ali sad jest. Sam Bog zna što je mislio o tim pitanjima nekada. Doduše, jasno je da ako se ne želite baviti socijalnim pitanjima i problemima onda naglašavate rasu i etnicitet. To se u Mađarskoj radi na sasvim bukvalan, ciničan i otvoren način. Recimo, ne žele davati socijalne naknade nezaposlenima, pa govore da bi tako Romi bili u prednosti, jer mnogi od njih su nezaposleni. Na taj su način prije dvije godine provukli potez da su svim nezaposlenim ukinu naknade.

Dvije desničarske stranke, Fidesz i Jobbik, imaju većinu. Što se događa s mađarskom ljevicom, nije ih se baš moglo čuti čak ni ovih zadnjih, dramatičnih dana?

– Ljevičari šute. Njihov je stav o izbjeglicama da ih treba humano tretirati, no čak je i to izazvalo vrlo intenzivnu mržnju većinske javnosti i ljevica je zašutjela, gotovo iščeznula iz javne sfere. Govorili su nešto poput: “Budimo strpljivi, osigurajmo im smještaj u školama, barakama, dok ne budu mogli otići dalje.” Ali to da bismo mi trebali prihvatiti europske kvote za izbjeglice, to nitko nije rekao, jer nitko nije za to.

Nedavno istraživanje pokazalo je da je oko 50 posto simpatizera i glasača socijalista također protiv imigranata. Kako je to moguće?

– To je rezultat 25 godina rasističke mržnje i intenzivnog nacionalizma i etnicizma. Marksistička i liberalna gledišta su kompromitirana.

Recimo, da neka organizacija za ljudska prava analizira problem Roma, ne kao priču o socijalnim nejednakostima, nego izričito kroz prizmu etničke diskriminacije i građanskih prava, etiketirali bi ih rasistima jer eto razmišljaju kroz termine etničkih i inih privilegija, a potom bi ih zaskočili s pitanjem – “A što je s onih tri milijuna gladnih bijelih Mađara?”

Nakon 11. rujna islamofobija je službena ideologija liberalizma, desnih liberala u Sjevernoj Americi i Europi. I liberali su nas pripremali za ovo. Islamofobija je gotovo pa postala prihvatljivo, opće uvjerenje. I sad bi, eto, ovi ljudi trebali biti odbijeni, nikako im ne dati azil, jer svi su oni – sumnjivi.

No, čak ni 11. rujna u Americi nije značio da je svako demokratsko, liberalno razmišljanje zamrznuto i da ga više nije čuti. No, ovdje takva razmišljanja gotovo da ne egzistiraju nakon sredine 90-ih. Mi smo pokošeni načinom razmišljanja koji je kao neka vrsta konsenzusa. Ljudi to više i ne primjećuju jer je to postalo poput zraka koji udišete, sasvim prirodno.

Kad danas u Mađarskoj oponenti kritiziraju ponašanje vlasti, oni to ne rade argumentima političkih principa, nego argumentima mentaliteta. Tronutim glasom pitaju: “Je li nama Mađarima ksenofobija urođena da nam je normalno ovako tretirati izbjeglice?” Ako slušate radio, bilo koju stanicu, svi govore o nacionalnim karakteristikama, mentalitetu, pitaju se jesmo li mi doista toliko istočnjaci da ne možemo prihvatiti homoseksualce, je li to “nešto” u našoj kulturi? Mađarska je vrlo antifilozofska kultura, ovdje se ne raspravlja na temelju racija i logike. Čuo sam tako ovih dana da za mene kažu da sam na strani izbjeglica zato što sam transilvanijski Mađar, zato što sam i sam odande emigrirao u Mađarsku. Dakle, moja biografija tim ljudima objašnjava, i u isto vrijeme opravdava, moj način razmišljanja. (Hvata se za glavu, pokušavajući dočarati apsurd argumenta, op. K.D.)

Na Balkanu se već čuju teorije da će u ovoj izbjegličkoj krizi i političkoj igri koja je krenula od Washingtona, preko Bliskog istoka, Bruxellesa i europskog Zapada na kraju nastradati Balkan koji će ponovno postati predziđe Europe.

– Možete razumjeti da ljudi, nakon što su prošli patnju, govore iz srca. I da govore i glupe stvari. Nitko od izbjeglica ne želi na Balkan, Balkan je samo tranzitna postaja na njihovu putu.

Jasno da ne žele, no činjenica je da je Schengen umro, europske granice preko noći zatvorene, a siromašne Grčka, Makedonija i Srbija preplavljene su izbjeglicama.

– To je točno. I tu će Balkan možda na kraju stvarno izvući kraći kraj. Zemlja poput Mađarske, koja je barem dvaput razvijenija od Srbije, uzimajući općenito životni standard, ne samo BDP, morala je primiti svoju kvotu izbjeglica. No, mađarski mediji čak i ne izvještavaju o situaciji s izbjeglicama u Srbiji, o tome nema ni spomena, niti slova.

Što stoji iza odluke kancelarke Merkel da primi izbjeglice?

– Samo loša savjest. Takvo što se moglo dogoditi jedino u Njemačkoj i Austriji. To je način na koji se nacistička prošlost odražava na sadašnje generacije. Oni jednostavno ne mogu biti rasisti. Odluka Angele Merkel bila je emocionalni, moralni odgovor, čisti moralni instinkt. Te priče o izbjeglicama koje su dobrodošla radna snaga mislim da manje gađaju u bit. Jer, Njemačka ima dovoljno radne snage iz Istočne Europe i šire, i zašto bi, ako ne iz moralnih razloga, preko noći, a da se nisu uspjeli pripremiti i organizirati na neki za zemlju lakši i ugodniji način, prihvatili val izbjeglica?

No, Viktor Orbán je Viktor, pobjednik, on i njegov stav trijumfiraju. Zatvorio je granice. Sad i drugi zatvaraju. Tko je autor te ideje? Orbán. On je izbacio sve izbjeglice.

Mislim da je Orbán taj koji je odigrao povijesnu ulogu, državnik čije će odluke imati utjecaj na europsku povijest. Na loš način. Inspiracija je Česima, Slovacima, djelom Rumunjima. Sad i Zapad zatvara granice.

Treba računati i na to da postoji tzv. kompetitivna imigracija. To znači da će Sirijci, Afganistanci, Eritrejci zauzeti na njemačkom tržištu rada mjesta koja su dosad uzimali Poljaci, Rumunji, Mađari... Dakle, istočnoeuropski narodi više neće imati kamo emigrirati ili će morati tražiti nove destinacije. Bitan izvor prihoda u istočnoeuropskim zemljama je novac koji rođaci emigranti šalju u zemlje podrijetla. Što će se dogoditi sa starijim, često seoskim stanovništvom po tim zemljama, ljudima koji žive od 80 eura na mjesec? Ako ne budu slali novac kući, to će biti katastrofa. I tako, šaljući izbjeglice na Zapad mi zapravo zaustavljamo svoju djecu da idu na taj isti Zapad.

Jeste li nešto novo naučili bilo o sebi ili o vlastitoj zemlji ili regiji posljednjih tjedana?

– Ne osobito, rekao bih da je bilo malo gore nego što je i inače u ovoj zemlji. Mađari su dugo pripremani za ovo što se upravo dogodilo. Jer, način na koji ljudi ovdje tretiraju, i to ne samo verbalno, romsku manjinu, pripremio je svakog tko ima otvorene uši i oči na to kako će se tretirati bilo kakav val ljudi tamnije boje kože, posebno ako su uz to i siromašni. Vlada prodaje mađarsko državljanstvo Japancima i Arapima, to košta 20.000 eura po glavi. U ovoj kući gdje stanujem 80 posto susjeda su stranci. Ako odem u kafić u susjedstvu popiti kavu, konobarica će mi se obratiti na engleskom, jer su većina mušterija stranci. Oni nikome ne smetaju jer ti ljudi imaju novac. I nitko ne razmišlja da su i oni jednako stranci kao i te izbjeglice. Jer to je pitanje klase, a ne rase. Nitko ovdje nema ništa protiv bogatih Arapa, bogatih Japanaca, bogatih Kineza. Bitno je u svjetlu svih ovih događaja znati da je orijentalizam, u smislu Edwarda Saida, ovdje puno više prisutan u odnosu na Grke nego na muslimane.

Čak i liberalni mediji u Mađarskoj ili Češkoj dosad su puno gorim tonom govorili o Rusima, Srbima, Rumunjima nego, recimo, o Arapima. Napravio sam malo istraživanje. Uzeo sam lijevo orijentirani Népszabadság i skupio 225 članaka u kojima se spominje Rumunjska, od toga ih je 215 bilo negativno intonirano, tek 10 pozitivnih! Za vrijeme grčke krize pisali su o “naciji lopova”. Prezir prema Bizantu, Balkanu, Levantu ovdje je prirodno stanje duha. To je kao da kažete da možete razumjeti da ljudi gledaju ženske noge i da su ženske noge legitimna tema diskusije, za razliku od muških nogu. Seksistička javnost i većina tu neće vidjeti ništa sporno.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: