NOVI ‘GLOBUS‘

Zelenski ima šest mjeseci za ofenzivu: Ako do kraja 2023. ne istjera Ruse iz Ukrajine, svijet se okreće korejskom modelu

Ako do kraja 2023. ne istjera Ruse iz Ukrajine, svijet se okreće korejskom modelu ni rata ni mira - razgraničenju po liniji fronte

Piše:

Željko Trkanjec

Objavljeno: 02. svibanj 2023. 17:30

Ukrajinski vojnici gledaju videoobraćanje Volodimira Zelenskog u Kijevu

Handout/AFP

Može li kineski predsjednik i šef Partije Xi Jinping pomoći u pravednom prekidu ruske agresije na Ukrajinu?

Trenutno je u središtu interesa očekivana ukrajinska ofenziva o kojoj je u subotu govorio ministar obrane Oleksij Reznikov.

"Čim budu postojali Božja volja, vrijeme i odluka zapovjednika, učinit ćemo to. Ukrajina je spremna u visokom postotku s modernim oružjem pokazati željeznu šaku”, rekao je ukrajinski ministar. Malo previše simbolike za operativnu izjavu, zaziv svemogućeg bića nikad nije škodio, ali sve će ovisiti o odabiru trenutka, dobro definiranom cilju i pripravnosti vojnih snaga na svim razinama.

“Krajnji ciljevi predsjednika Volodimira Zelenskog - uklanjanje ruskih snaga iz Ukrajine i vraćanje suvereniteta nad cijelom Ukrajinom, uključujući Krim - vjerojatno neće biti postignuti 2023. godine. U protuofenzivi se uspjeh može mjeriti ispunjavanjem tri uvjeta: ruske snage moraju pretrpjeti odlučujući poraz, ključno područje mora biti oslobođeno, a Ukrajinci moraju imati zamah i podršku za sljedeće kampanje”. Vojnički sažeto u The Wall Street Journalu vojni događaj koji bi trebao usmjeriti nastavak rata postavlja u realne okvire Mark T. Kimmit, umirovljeni brigadni general američke vojske, pomoćnik državnog tajnika za političko-vojna pitanja, 2008.-09. Skrećem pozornost na sklop “sljedeće kampanje” jer Kimmit smatra da jedan udar neće biti dostatan. The New York Times potvrđuje Kimmitovo razmišljanje navodeći da se i u krugu oko predsjednika Joea Bidena prihvaća mogućnost da ukrajinska ofenziva vjerojatno neće rezultirati dramatičnom promjenom zamaha u korist Ukrajine. Razborit pogled jer su ruski agresori od jeseni prošle godine utvrdili linije bojišnice. Navodna ofenziva koju je proteklih mjeseci vodio načelnik generalštaba Valerij Gerasimov nije polučila nikakav uspjeh, Bahmut još uvijek nije pao u ruske ruke i svima mentalnom zdravima u tom sustavu je jasno da je “aktivna obrana” jedina opcija. Zbog toga je u službu vraćen general Mihail Teplinski koji je prošle godine proveo operaciju povlačenja iz Hersona gotovo bez gubitaka.

Rusija bi, i da hoće povećati broj vojnika, a nova bi mobilizacija negativno utjecala na javno mnijenje, imala teškoća u njihovom odgovarajućem uvježbavanju i opremanju. Politico.com, prema neimenovanim Bidenovim suradnicima, navodi da administracija vjeruje da će Ukrajina "postići određeni napredak na jugu i istoku", ali neće uspjeti prekinuti ruski kopneni most s Krimom. S obzirom na to, “postoji uvjerenje da je Kijev voljan razmotriti prilagodbu svojih ciljeva”, s razgovorima koji su u tijeku o “prezentiranju toga Ukrajincima kao ‘prekid vatre‘”, za razliku od “trajnih mirovnih pregovora“.

Signali iz NATO i EU sve snažnije govore da se očekuje prestanak vojnih sukoba u sljedećih godinu dana, što potvrđuje izjavu Williama Burnsa, direktora CIA, koji je početkom godine rekao da je sljedećih šest mjeseci ključno za rat u Ukrajini. Razloga za stav vojnog i političkog Bruxellesa je više, nada da će ukrajinska ofenziva uzdrmati rusko političko uvjerenje u ostvarenje ciljeva “specijalne vojne operacije” te stvaranje svijesti da je bolje pokušati očuvati osvojeno, prije svega Krim (promišljalište RAND u jednom blogu navodi kako bi za Ukrajinu bilo isplativije razmišljati o blokadi tog strategijskog poluotoka nego o otvorenom napadu; operacija bi bila teško izvediva jer podrazumijeva dodatno slabljenje ruske mornarice, jačanje ukrajinske, sofisticirano naoružanje; interesantno je da posljednje kineske vježbe oko Republike Kine na Tajvanu ne simuliraju invaziju nego blokadu). Dakle, da se ruske snage radije usredotoče na očuvanje osvojenog nego da nastave kinetički rat koji bi mogao doživjeti neugodan obrat: primjerice, dovoljno bi bilo da ukrajinska vojska, nakon nekog uspjeha u Luhanskoj oblasti, počne redovite napade na rusko ozemlje.

Sankcije djeluju sporo, ali grizu. Neće utjecati na moral ruske javnosti, možda tek duljim protokom vremena, ali ruski vojnoindustrijski kompleks ih osjeća. Mogući veliki uspjeh ukrajinskog napada vođenog zapadnim tenkovima imao bi snažan utjecaj na donošenje odluka u Kremlju prije svega zato što negativno utječe na globalnu sliku kvalitete ruskog oružja, važnog izvoznog proizvoda. Politički argumenti također govore u prilog smirenju, moguća pobjeda opozicije u Turskoj, daljnja izolacija Mađarske u EU i NATO, ubrzanje koraka Moldove/Moldavije prema članstvu u Sjevernoatlantskom savezu, nastavak kineske javne neutralnosti.

Približavamo se tako rješenju koje podsjeća na Korejski poluotok, trajni prekid vatre sa svim nesavršenostima i prijetnjama koje donosi. Razlika bi mogli biti pregovori kojima bi se tražilo trajno rješenje kako ruske agresije tako i šireg plana uređenja sigurnosne arhitekture Europe, što bi mogao biti mamac i časni izlaz za Putina jer bi kod kuće mogao upregnuti propagandu da “specijalnu vojnu operaciju” pretvori u pobjedu zbog koje NATO pristaje na pregovore (na koje nije pristao početkom 2021. godine kad je Putin tražio novi europski sigurnosni sustav koji bi u obzir uzimao ruske zabrinutosti). Ukrajina će trebati opsežnu zapadnu pomoć radi formiranja moćne obrambene sile uz istodobnu obnovu (točka na kojoj će NR Kina pokušati maksimizirati utjecaj u Kijevu radi utvrđivanja pozicije u budućoj europskoj sigurnosnoj arhitekturi želeći parirati SAD-u), što su argumenti pred kojima ratoborne ideje ustuknu. Scenarij koji mi se čini sve izglednijim iako šef ukrajinske vojne obavještajne službe Kirilo Budanov smatra da je njegova vojska sasvim sposobna ove godine gurnuti Rusiju natrag na granice iz 1991. Privatno vjerojatno ni on sam ne vjeruje u to.