Da hrvatski premijer nije krajem prošlog tjedan posjetio Kijev, Ukrajina bi na domaćim TV-kanalima već tjednima bila samo peta ili sedma vijest.
Ruska agresija na Ukrajinu i rat koji bjesni ni tisuću kilometara sjeveroistočno od Zagreba posljednji put je bio prva vijest kada je Hrvatska odlučila donirati Ukrajincima 14 zahrđalih ruskih transportnih helikoptera. A ključno pitanje bilo je hoćemo li i mi, poput drugih, nešto ušićariti i zauzvrat dobiti novije američke letjelice i vojnu tehniku.
Nije Hrvatska nikakav izuzetak. Tako je širom Europe. Samo kad se dogodi neko novo zastrašujuće raketiranje ukrajinskih gradova, rat se vraća na prvo mjesto interesa medija. Da, Europa je umorna od tog rata i želi da se što prije okonča. Ali to više nije tako lako, ako je uopće moguće.
Natezanje oko slanja europskih tenkova Ukrajini je utihnulo. Za pretpostaviti je da je nešto skupocjenog oklopa prešlo poljsku granicu i da je već u rukama ukrajinske vojske. Na zahtjeve Kijeva da im se pošalju borbeni avioni reagirale su samo Poljska i Slovačka. Rakete srednjeg i dugog dometa ostaju samo san. Zapad se boji da bi ciljevi bili iza linije fronte, duboko u Rusiji.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ima razloga za zabrinutost. Ako uskoro ne pokrene veliku ofenzivu i ako ne odbaci ruske snage prema državnoj granici, potpora Zapada mogla bi početi jenjavati.
Bankarska kriza, inflatorna spirala, gospodarska stagnacija, ekonomska depresija... Iako se Europa ove zime nije smrzavala bez ruskog plina, europski političari imaju dovoljno briga.
Dok se Zelenski ovih dana videolinkom obraćao austrijskom parlamentu, nekoliko desetaka desničarskih zastupnika u znak protesta napustilo je dvoranu. Oni nisu izuzetak. Proruski prosvjednici redovno izlaze na ulice Praga ali i nekih njemačkih gradova. Službena mađarska politika sve više se udaljava od europske. Turska posreduje, ali uvijek igra ponajprije za svoj račun.
Zelenskom je hitno potrebna neka velika pobjeda na ratištu kako ne bi ostao sam s Rusima u glibu ukrajinskog blata i rovova. A Rusi su očito spremni na dugi rat. U protivnom će se epilog (koji može diktirati čak i neka nepredvidiva slučajnost) tražiti u međuodnosu sukoba i interesa u velikom trokutu Washington – Moskva – Peking.
