Možda smo zakasnili. Možda je “Kraj iluzija” njemačkog sociologa i teoretičara Andreasa Reckwitza zaista “ona knjiga” koja bi nas držala budnima u kasnonoćnim razgovorima u nekoj konobi, kada je svima zapravo već previše vina, nikome se još ne odlazi, pa se otvara prostor za težak razgovor o “velikim istinama”.
Gospa je iza nas, za većinu i konobe, ali Reckwitz ostaje. I ne, to ni po čemu nije lako ljetno štivo, jedino što malotko, osim sociologa i penzionera s teretom viška neiskorištenog obrazovanja, ima snage, vremena, pa i želje da u takvu materiju zagrize u radnom dijelu godine. No i zimske su noći duge.
Reckwitz je zastupnik “teorije prakse”, zasebnog dijela društvene teorije unutar antropologije i sociologije koji...