POLJSKI USTANAK Premijerka Beata Szydlo poručila je Europskoj komisiji neka ne prijeti Poljskoj kažnjavanjem zbog "ugrožavanja demokracije"

Čeličnih očiju, nepomična i uz naznaku iskrivljenog osmijeha, poljska premijerka nije se doimala kao vođa prve zemlje članice EU kojoj prijeti kazna zbog ugrožavanja demokracije.

“Nema opasnosti od sankcija protiv Poljske”, rekla je Beata Szydlo jutro nakon što je Bruxelles poduzeo korak bez presedana i otvorio istragu o zakonima koje je njezina vlada donijela a koje su osudile organizacije za ljudska prava. “Europska nas komisija ne može kazniti.”

“Ne očekujte od nas da naše partnerstvo s EU smatramo kao posebnu privilegiju; to je naše pravo”, rekla je Beata Szydlo u poljskom parlamentu. “Ne očekujte od mene da idem u Bruxelles i pokorim se. Ne očekujte od nas da padnemo na koljena.” Ako su u Komisiji mislili da će njihova prijetnja zaustaviti poljsku ultrakonzervativnu vladu kako bi razmislila o svom kontroverznom reformskom planu – koji je pooštrio kontrolu državnih medija i ustavnog suda – pogriješili su. Umjesto toga, dok Bruxelles uplovljava u nepoznate vode procjenjivanja demokracije jedne od članica, našao se nasuprot buntovničke Varšave koja se priprema za izazov koji će napeti veze između EU i njezine šeste po veličini ekonomije.

Neriješeni odnosi prijete da će preispitati osnove zajednice. U arenu baca članove komisije koji žele provjeriti pravilo zakona naspram odlučnosti poljske vladajuće stranke da se odupre vanjskim uplivima i potvrdi svoje pravo na nacionalno određenje.

“Poljska ima pravo na suverene odluke koje se odnose na domaće poslove”, kaže Szydlo. “To je suverena odluka.”

Mnogi u Bruxellesu smatraju prilično euroskeptičnu i nacionalističku vladu u Varšavi dijelom sve netrpeljivije osovine istočne Europe. Metodično prikupljanje moći Viktora Orbana u Mađarskoj osramotilo je EU. A onda i kad su prošle godine gotovo sve istočne zemlje jasno i glasno odbile prijedlog iz Bruxellesa da se “razdijele” migranti s Bliskog istoka, pokazalo se koliko su velike razlike između stare i nove Europe. Poljsku su, međutim, dugo smatrali velikim uspjehom proširenja EU. Među najbrže rastućim je europskim ekonomijama, koristi velikodušna sredstva iz Bruxellesa, koja će između 2014. i 2020. dosegnuti više od 100 milijardi eura. Šesta je po broju glasova u odlukama Europskog vijeća.

Zabrinutost da će se Varšava uvrijediti zbog teških i nespretnih optužbi donekle je zamaglila problem, što znači da su se mnogi dužnosnici EU našli između opasnosti nedjelovanja i pretjerane reakcije.

“Poljska je izrazito važna zemlja članica”, rekao je Frans Timmermans, prvi dopredsjednik Komisije, kad je najavljivao istragu. “Svrha je ovog pristupa koji smo započeli da se pojasne činjenice na objektivan način... a da se ne prejudiciraju mogući sljedeći koraci.”

Organizirana na katoličkim konzervativnim vrijednostima i gorućoj misiji svog ratobornog vođe Jaroslawa Kaczynskog, Stranka prava i pravde (PiS) dobila je prošlog listopada parlamentarnu većinu prvi put u demokratskoj povijesti Poljske, nakon osam godina u oporbi i s definitivnim mandatom da provede svoje političke planove.

Nisu gubili vrijeme. Za nekoliko su dana imenovali ravnatelje državnih agencija i organa kao što je tajna služba i burza, te ubrzo svoje ljude postavili na čelo tvrtki koje kontrolira državna riznica.

Riječ je o velikim promjenama, te iako u Poljskoj politički motivirana imenovanja nakon izbora nisu neobična – još nije razvijena profesionalna, apolitična državna služba – brzina promjena mnoge je iznenadila.

U studenom je administracija prešla na imenovanja sudaca najvišeg suda u državi i zamijenila ih ljudima koje su sami izabrali. Donijeli su i zakone koji su dramatično smanjili sposobnost suda da blokira zakone koje donese parlament i koji možda krše ustav. I onda, u seriji kasnonoćnih debata između Božića i Nove godine, Stranka prava i pravde donijela je zakone koji otpuštaju uprave tvrtki javnih medija i parlamentu daju moć da izabere njihove nasljednike.

“To nije revolucija, to služi da se popravi država”, rekla je prošlog tjedna Beata Szydlo poljskom dnevniku Fakt. “Promjene koje smo najavili su neophodne.”

Mnogi se s time ne slažu. U protestima u čitavoj zemlji stotine tisuća zgroženih građana izašlo je na ulice i tražilo da vlada poštuje zakone i nezavisnost sudova, kao i televizijskih i radio stanica.

EU se uključio 3. siječnja kad je Nijemac Günther Oettinger, član komisije za digitalnu ekonomiju i društvo, iznio svoju negativnu ocjenu:

“Trebalo bi preispitati aktivaciju mehanizma vladavine zakona i Varšavu staviti pod nadzor.” Bruxelles je Varšavi poslao upozorenje. “Oettingerov komentar nije proizvoljna priča”, kaže jedan dužnosnik. Diskusija o “vladavini zakona” u Poljskoj je potiho stavljena na dnevni red sljedećeg sastanka članova komisije.

Odgovor iz Varšave njemačkom političaru koji je predložio “nadzor” bio je bijesan. Poljski tvrdokorni ministar pravosuđa odvratio je oštrim pismom u kojem je usporedio EU nadzor s nacističkom okupacijom tijekom Drugog svjetskog rata, a poljski su mediji fotošopirali Oettingerovo lice na nacističku uniformu. “Nikakav pritisak, nikakve prijetnje, riječi... posebno od Nijemaca, neće nas odvratiti od našeg puta”, rekao je Kaczynski. “Ne vraćamo se unatrag!”

To je pozadina javne žučljivosti i uzvratne retorike sastanka komisije u srijedu radi odluke hoće li o Poljskoj otvoriti službenu istragu.

Umirujući komentari Jean-Claudea Junckera, predsjednika Komisije, potakli su neke da posumnjaju da će Bruxelles umjesto toga izdati diplomatski ekvivalent packe po prstima. Poljski su se dužnosnici zabrinuli i prije te odluke dogovorili 45-minutni telefonski razgovor između Beate Szydlo i Junckera.

Kad je postalo jasno da će Komisija nešto poduzeti, otkrilo se i da su promatrači iz Bruxellesa krivo procijenili situaciju. “To je trebala biti igra dobrog i lošeg policajca”, kaže Ryszard Legutko, član PiS-a i europski parlamentarac. “Ispalo je da su oba policajca loši.”

Komisija će sad tražiti više detalja o novim zakonima i njihovim učincima prije nego što izda svoje preporuke. I dok je dalek put do potencijalne kazne, kao što je takozvana “nuklearna opcija” suspenzije prava glasovanja, čak je i pokretanje tog procesa stvorilo situaciju u kojoj će se jedna strana morati povući kako bi se slučaj završio.

Među onima koji navijaju za odmjereniji pristup bio je Donald Tusk, bivši poljski premijer koji je sad na čelu Europskog vijeća. Prema onima koji su razgovarali s Tuskom u danima neposredno prije odluke, on je smatrao, premda PiS poduzima alarmantne korake, da je poljska demokracija i dalje jaka, a da se njezine institucije i stanovnici mogu oduprijeti napadu. Prerana akcija iz Bruxellesa, međutim, uzbunila bi one koji podržavaju Kaczynskog i otežala rješenje situacije.

Tijekom sastanka u srijedu Tibor Navracsics, mađarski član Komisije i bliski Orbanov suradnik, koji se zakleo da će spriječiti bilo kakvu kaznu Poljskoj, upozorio je na opasnosti korištenja europskih institucija da se zastrašuje tu zemlju.

Elzbieta Bienkowska, poljska člani ca Komisije, koja je imenovana prije nego što je PiS došao na vlast, izrazila je slične bojazni, kao i nekoliko drugih ljudi za tim stolom, uključujući i Junckera.

“Stranka prava i pravde smatra da Poljska mora povratiti nešto svog suvereniteta i nametnuti se u obrani svojih nacionalnih interesa”, kaže Tsveta Petrova, viša analitičarka u Eurasia Groupu, tvrtki za procjenu političkog rizika. “Negativna reakcija (iz EU) samo će pomoći PiS-u da konsolidira svoju euroskeptičnu jezgru.”

Orban je uveo slično preuzimanje medija i poigrao se s mađarskim ustavnim sudom nakon dolaska na vlast 2010. godine. Upustio se u pravnu igru mačke i miša s Komisijom, optužujući Bruxelles za napad na mađarski suverenitet.

EU je jedva primirio Orbana, što je ojačalo odlučnost nekih dužnosnika da Varšavi daju oštriji odgovor – premda je to politički opasnije.

“EU ima kompleks Orbana”, kaže Legutko. “Boje se da će Poljska postati još jedna neposlušna djevojčica, pa su odlučili pretjerano reagirati od samog početka.” Čak i izvan stranke postoje simpatije za ideju da je EU možda prerano reagirao.

“Stranka prava i pravde privlači kritike i mnogo toga je opravdano, no postoji i patronizirajući podtekst načina na koji se zemlja prikazuje”, kaže Wawrzyniec Smoczynski, direktor tvrtke za politička istraživanja iz Varšave, Polityka Insight. “Kao da je Poljska napokon pokazala svoje pravo lice a dva mjeseca političkih previranja su dovoljan razlog da se zemlja smatra neeuropskom.”

Uz skori britanski referendum o članstvu, bez rješenja o migrantskoj krizi i uz niz euroskeptičnih stranaka koje jačaju, mnogi su dužnosnici EU bolno svjesni da je opasna igra to sve jače trvenje između Bruxellesa i Varšave koja je još do nedavno bila jedan od najpostojanijih saveznika.

“Sad nije trenutak da EU nepotrebno traži kavgu koja bi im se mogla i osvetiti”, kaže jedan ambasador EU u Varšavi. “S Poljacima je uvijek bolje kroz dijalog nego kroz sukobljavanje.”

No, drugi smatraju da bi izostanak reakcije na radikalnije reforme Kaczynskoga potkopalo temelje na kojima je izgrađen EU te potaklo i druge slične poteze.

“Ovo nalikuje grčkoj vladi”, kaže jedan dužnosnik EU. “Na početku će urlati, ali moraju naučiti. Dio su sustava.”

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: