Zagrebački Žitnjak u panici od ‘bejrutskog‘ scenarija: Kako je e-Kolektor stvorio eko bombu?

Na zagrebačkom Žitnjaku, nekadašnjoj industrijskoj zoni između Slavonske i Radničke avenije, u ograđenom tvorničkom krugu posrnule tvrtke Dioki pod vedrim nebom stoje goleme hrpe smeća. Pripadaju tvrtki e-Kolektor koja samo što nije otišla u stečaj. Budući da je, prema nekim procjenama, riječ o najmanje 10.000 tona pretežno plastičnog otpada koji bi lako mogao buknuti, osim oku neugodnog prizora, ovaj deponij lako može postati ekološka bomba. No, najveći problem leži u njezinoj neizvjesnoj sudbini jer e-Kolektor koji ide u stečaj nema novca, potrebnih barem 10, a možda i 20 milijuna kuna za zbrinjavanje tog otpada, a teško da će to učiniti Dioki, koji je također već godinama u stečaju i gomila gubitke.

E-kolektor, čija je osnovna djelatnost obrada i zbrinjavanje neopasnog otpada, od Diokija je unajmio zemljište za privremeno odlaganje otpada koji ide na zbrinjavanje. Riječ je plastičnom otpadu iz kućanstava, pretežno zagrebačkih kontejnera namijenjenih isključivo za plastični otpad koje Čistoća isprazni i njihov sadržaj preda e-Kolektoru koji ga je dužan zbrinuti jer ga je upravo za taj posao preko natječaja zadužio Grad Zagreb, i za to mu platio budući da je vrijednost plastičnog otpada daleko manja od korisne sirovine koja se iz njega može izvući. Plastični se otpad, naime, ne smije bez obrade iskrcati na gradski deponij na Jakuševcu, pa stoga Grad Zagreb, poput ostalih gradova i općina u Hrvatskoj, angažira tvrtke koje ga trebaju na ekološki način zbrinuti, a to znači prvo sortirati i izdvojiti dijelove koji se mogu reciklirati, pa potom one koje će se spaliti u nekoj od cementara gdje se odbačena plastika koristi kao gorivo, i na kraju tek ostane manji dio koji se može odložiti na Jakuševcu ili nekom drugom odlagalištu komunalnog otpada.

Takvo zbrinjavanje tone plastičnog otpada u skladu sa svim zakonima i propisima košta najmanje 1200 kuna, a jedinice lokalne samouprave raspisuju natječaje na kojima taj posao u pravilu povjeravaju onome tko ponudi najnižu cijenu. Globusovi izvori tvrde da je e-Kolektor posao dobio upravo zato što je na natječaju ponudio cijenu nižu od tržišne, a kada je od Grada dobio novac, smeće je, umjesto da ga zbrine, ostavio na unajmljenom zemljištu tvrtke Dioki. I otišao u stečaj. Dioki se tako sada našao u nezavidnoj poziciji vlasnika stana kojem podstanar uredno svaki mjesec plaća stanarinu, ali stan cijelo vrijeme natrpava smećem da bi u jednom trenu samo nestao i ostavio svoje smeće u tuđem prostoru. Nakon što su još krajem veljače, neposredno prije lockdowna uzrokovanog pandemijom korone, mediji počeli izvještavati o ovom bizarnom slučaju, napokon se posla prihvatio i Državni inspektorat koji je proteklih mjeseci imao prečega posla oko nadzora ugostitelja i drugih poduzetnika koji krše mjere Stožera civilne zaštite.

Dvorište tvrtke E kolektor

Ranko Suvar/Cropix

Na Globusovo pitanje jesu li što poduzeli oko e-Kolektora, u Državnom inspektoratu (DIRH) samo kratko ogovaraju kako je njihova Inspekcija zaštite okoliša 6. srpnja 2020. godine izvršila nadzor nad tim trgovačkim društvom te je inspekcijsko postupanje u tijeku. Što su otkrili u nadzoru, nisu nam htjeli reći iako smo na tome inzistirali. Jesu li utvrđene nepravilnosti i je li ikome izrečena kakva kazna? Tko je sada odgovoran za zbrinjavanje tog otpada? Ako je tvrtka e-Kolektor u stečaju, ostaje li nečija odgovornost da taj otpad zbrine? Postoji li tu ikakva kaznena odgovornost ljudi iz e-Kolektora koji nisu izvršili svoje obaveze za koje ih je Grad Zagreb platio? Je li Državni inspektorat o tome obavijestio neko drugo državno tijelo? Policiju, DORH? Je li taj plastični otpad tamo zbrinut na siguran i legalan način, odnosno postoji li rizik od zapaljenja ili neke druge ekološke katastrofe? Ako do nje dođe, tko će biti odgovoran? Je li odgovorna i tvrtka Dioki u stečaju koja je vlasnik zemljišta na kojem e-Kolektor gomila odnosno skladišti otpad?

Sve su to pitanja na koja u Inspektoratu nismo dobili odgovor. Šturi s informacijama bili su i u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. Zanimalo nas je ima li tvrtka e-Kolektor i dalje valjanu dozvolu za zbrinjavanje plastičnog otpada i može li se ta dozvola tvrtki oduzeti ako ona ne zbrinjava otpad u skladu s propisima, za što je plaća lokalna samouprava? Tvrtkama koje se bave zbrinjavanjem otpada dozvolu za obavljanje te djelatnosti izdaju županije odnosno Grad Zagreb. Uvidom u svoj Registar dozvola i potvrda za gospodarenje otpadom, u Ministarstvu su utvrdili kako e-Kolektor ima važeću jednu dozvolu za gospodarenje otpadom za lokaciju u Osijeku koju mu je izdao Upravni odjel za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode Osječko-baranjske županije. Budući da županije izdaju dozvole za rad tvrtki na svojem teritoriju, jasno je da je e-Kolektor izgubio dozvolu od Grada Zagreba za zbrinjavanje otpada na njegovu području. Još krajem veljače su iz Grada novinarima potvrdili kako ih je Državni inspektorat tražio da e-Kolektoru ukinu dozvolu za gospodarenje otpadom.

Grad je postupak revizije dozvole pokrenuo 12. veljače, prije nego što im je stigao dopis iz Inspektorata, zatraživši od e-Kolektora određena očitovanja i dokumentaciju na temelju koje mogu donijeti odluku o ukidanju dozvole. U Ministarstvu ističu kako u slučaju povrede Zakona o održivom gospodarenju otpadom, u provedbi inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu nadziranoj tvrtki rješenjem narediti mjere s rokom izvršenja. To su, nabrajaju, otklanjanje nedostataka, otklanjanje nepravilnosti u postupanju, uklanjanje odbačenog otpada, sanaciju onečišćenog tla kao i zabranu odlaganja otpada te zabranu obavljanja djelatnosti gospodarenja s otpadom, kao i zabranu izvoza, odnosno uvoza otpada. Inspektor također može zaustaviti aktivnosti koje dovode u opasnost zdravlje ljudi i nanose ili bi mogle nanijeti znatnu štetu okolišu.

“Za ostala pitanja vezano za nadzor i postupanja u navedenom slučaju, ljubazno vas upućujemo da se obratite nadležnom Državnom inspektoratu”, poručili su nam u Ministarstvu ustvrdivši da za ostala pitanja u vezi toga slučaja oni nisu nadležni. “To nije Diokijev otpad, nego od e-Kolektora čija je obveza i zbrinuti taj otpad”, kazala nam je stečajna upraviteljica Diokija d. d. Marija Vujčić Turkulin i otkrila kako je i Inspekcija naložila Diokiju da zbrine otpad. “To nema veze s nama. To netko mora zbrinuti”, ponovila je Vujčić Turkulin i sama ustvrdivši da je e-Kolektor otišao u stečaj ili uskoro treba otići. Na pitanje što ona planira dalje poduzeti samo nam je poručila: “Nemam vam više što reći.” Da nije raspoložena za razgovor, ponovila nam je i nekoliko dana kasnije kada smo je nazvali te nas zamolila “da je ne uvlačimo u to”. Po svemu sudeći, poslovne veze između Diokija i e-Kolektora mnogo su dublje i kompleksnije nego što nam je stečajna upraviteljica htjela otkriti. Recimo e-Kolektor je, prema podacima iz Poslovne Hrvatske, prijavljen u Slavonskoj 58, upravo na mjestu Diokijeva zemljišta na kojem je nagomilao smeće. Sjedište Diokija je pak u Čulinečkoj cesti 252, a upravo je na toj adresi prijavljen i e-Kolektor prema podacima iz Registra dozvola i potvrda za gospodarenje otpadom Ministarstva zaštite okoliša.

Dvorište tvrtke E kolektor

Dražen Pajtlar

Poslovna Hrvatska otkriva kako je Dioki, koji se nekada davno bavio proizvodnjom plastike, 2018. ostvario ukupni godišnji prihod od 24,3 milijuna kuna, ali je svejedno poslovao s gubitkom od 28,5 milijuna kuna. Tvrtka je imala 10 zaposlenih, a nije jasno bavi li se još čime osim iznajmljivanjem svojih nekretnina. E-Kolektor je 3. veljače ove godine otvorio stečajni postupak zbog “nemogućnosti plaćanja, blokade računa te vrijednosti imovine koja je manja od dospjelih obaveza”. Još krajem siječnja su radnici prestali dolaziti na posao i sada je samo pitanje vremena kada će tvrtka i službeno proglasiti stečaj. U takvim slučajevima tvrtke za gospodarenje otpadom imaju police osiguranja koje pokrivaju dio troškova koji ostanu u slučaju gašenja poslovanja, no e-Kolektoru je ta polica istekla 12. veljače. E-Kolektor je 2018. imao 140 milijuna kuna prihoda, dvostruko više nego prethodne godine, 32,5 milijuna kuna dobiti te 194 zaposlena. U veljači 2019. je tvrtka s Gradom Zagrebom sklopila posao preuzimanja otpadne plastike Odgovor na ključno pitanje tko će, kada i kako na kraju zbrinuti otpad na Žitnjaku pokušali smo dobiti od odgovornih u e-Kolektoru, odnosno direktorice Mirela Drempetić, no to je nemoguća misija jer se na telefon u tvrtki uporno nitko ne javlja, a mobitel nije u funkciji. Ona je, otkriva Poslovna Hrvatska, od 2018. članica Uprave tvrtke, a od 2019. do 2020. – direktorica. Vlasnik e-kolektora od 2019. godine je tvrtka Arido, registrirana na istoj adresi u Slavonskoj 58 za trgovinu na veliko i malo te popravak motornih vozila i motocikala. Tvrtka je osnovana 2017. godine, a 2019. je imala 36.000 kuna prihoda i jednu zaposlenu osobu. Direktorica tvrtke, koja nema prijavljen broj telefona niti bilo kakav drugi kontakt, je - Mirela Drempetić. Do 2019. je suvlasnica e-Kolektora bila Mirjana Špikić, supruga Ilije Špikića koji se godinama bavi raznim poslovima u vezi s prijevozom i zbrinjavanjem otpada, a danas je direktor i vlasnik tvrtke Trgo Sirovina iz Klinča Sela koja je također registrirana za obradu i zbrinjavanje neopasnog otpada te je 2019. uprihodila 9,5 milijuna kuna i godinu završila s gubitkom od 2,8 milijuna kuna.

Osoba iz te tvrtke s kojom smo razgovarali obećala nam je da će Špikiću prenijeti Globusovu molbu da razgovaramo o e-Kolektoru poručivši da će nam se on javiti ako bude zainteresiran za razgovor. Nije nam se javio. Iz pouzdanih izvora doznajemo kako je upravo Ilija Špikić zadnjih godina bio ključna osoba u e-Kolektoru koja bi najbolje mogla objasniti kako je tvrtka koja je ne tako davno uspješno poslovala na kraju neslavno završila. Ni njezina prošlost nije ništa manje intrigantna budući da ju je 2014. osnovao Agrokor, u čijem je sastavu poslovala zadužena za gospodarenje industrijskim otpadom tadašnjeg koncerna, a 2017. završila je u predstečaju nakon kojeg je nakratko kao vjerovnik preuzima Energia Naturalis (krovna tvrtka grupacije Prvo plinarsko društvo na čijem čelu je Pavao Vujnovac) koja iz vlasništva izlazi 2019. Tada tvrtku čija je suvlasnica cijelo vrijeme njegova supruga Mirjana preuzima Ilija Špikić, odnosno njegova Trgo Sirovina koja je iste godine predaje u vlasništvo tvrtke Arido Mirele Drempetić, dotadašnje članice Uprave.

Dvorište tvrtke E kolektor

Ranko Suvar/Cropix

Špikić je ove godine osnovao još jednu tvrtku za zbrinjavanje otpada Trgo Sirovina Podružnica Karlovac, a član je Uprave i tvrtke Iva-Isabel u vlasništvu svoga brata Stipe Špikića koja se bavi iznajmljivanjem i upravljanjem nekretninama. Od 2001. do 2013. Špikić je bio na čelu tvrtke za skupljanje otpada Eko-Flor Plus, a od 2016. do 2017. tvrtke N.T.-Eko za sanaciju otpadnih voda. S obzirom na njegovo dugogodišnje iskustvo u branši gospodarenja otpadom, iznenađujuće je da je e-Kolektor pao u poslovni ponor i iza sebe ostavio smetlište. Barem dio istine trebao bi izaći na vidjelo kada bude gotov nalaz Inspekcije zaštite okoliše, a posla će vjerojatno biti i za druge inspekcije i državna tijela koja će trebati ispitati poslovanje tvrtke u stečaju.