"Problem Peđe Grbina, pa time i cijelog SDP-a, je to što ga cijelo ljeto nitko ništa nije pitao. Rekao bih da se iz toga može zaključiti da su i novinari od njega digli ruke. Ako si predsjednik najvažnije oporbene stranke i ako pretendiraš na mjesto predsjednika Vlade, onda tri puta tjedno moraš imati zapažen medijski nastup, moraš gostovati u televizijskim dnevnicima, predstavljati svoje nove politike i objašnjavati što sve Andrej Plenković i njegova Vlada loše rade. Ali ne. On je pasivan, gubimo tempo", tako mi je (ljetnu) letargiju svoje stranke i svoga predsjednika opisao jedan od SDP-ovih dužnosnika prije dva-tri tjedna.
Uglavnom, sve više dužnosnika SDP-a, prema anketama još uvijek najjače oporbene stranke, smatra da im je javna komunikacija loša, čak i kad imaju nešto reći. A barem je u zadnjih pola godine bilo više od nekoliko odličnih prilika u kojima je bilo koja oporbena stranka, a pogotovo ona najjača, mogla efektno zakucati tricu preko ruke premijera Andreja Plenkovića.
U trenucima kad inflacija divlja, kad posebno jako rastu cijene plina, struje i ostalih energenata, ali i prehrambenih, kućanskih i higijenskih proizvoda - dakle, proizvoda i usluga bez kojih ne možemo i na koje svi osim najbogatijih građana trošimo ogroman dio kućnog budžeta - oporbene stranke na čelu sa SDP-om propustile su dobrom, pa i agresivnom javnom komunikacijom te hrpom zakonskih prijedloga usmjerenih na zaštitu životnog standarda ozbiljno izazvati HDZ i Plenkovićevu Vladu.
Jer realno, sve dosadašnje Vladine mjere za ublažavanje energetskog udara i slamanja rasta cijena hrane i drugih esencijalnih proizvoda dale su vrlo ograničene ili nikakve rezultate. Dok je povećanje iznosa i širenje kruga korisnika subvencija za plaćanje računa za plin i struju zasigurno pomoglo socijalno najugroženijima, baš kao i smanjenje PDV-a na plin i toplinsku energiju, snižavanje stope PDV-a za svježe meso i ribu, voće i povrće, maslac, ulja i masti..., bilo je, čini se, potpuni promašaj jer su cijene nastavile rasti. Možda se pomoglo tek trgovcima i njihovim poslovnim bilancama. Energetska kriza i rekordna inflacija idealna su prilika oporbi da preuzme inicijativu, da relativno lako osvoji medijski prostor i da svojim prijedlozima zainteresira ne samo svoje (potencijalne) birače, nego kompletnu medijsku i opću javnost. Ali i tu odličnu priliku za preuzimanje inicijative oporba je odlučila propustiti.
SDP-u treba priznati da se barem potrudio izraditi zaokruženi paket prijedloga mjera za borbu protiv inflacije, ali taj dokument - u kojemu ima i dobrih ideja - predstavili su tek u ponedjeljak. Samo tri dana prije nego što će Vlada usvojiti novi paket pomoći i nakon što je Vladina i HDZ-ova PR mašinerija već odradila dobar dio posla plasiravši u medije dijelove tog, kako se najavljuje, oko šest milijardi kuna teškog programa pomoći građanima i poduzetnicima.
Da je razmišljao strateški, SDP bi svoj antiinflacijski paket javnosti predstavio puno ranije nego što će Vlada to učiniti, preuzeo bi inicijativu, a vodeći ljudi najveće oporbene stranke polomili bi se kako bi do svakog hrvatskog uha došle njihove poruke.
I kad su u ponedjeljak napokon predstavili svoj treći paket nazvan “SDP-ove mjere u borbi s inflacijom 3.0”, učinili su to komunikacijski drveno, bez ikakve strasti. A u tom paketu SDP ima nekoliko jakih aduta. Traže da plaće u javnom sektoru u stopu prate inflaciju, smanjenje stope PDV-a na struju isporučenu kućanstvima s 13 na pet posto, znatno veće subvencije cijene električne energije malim i srednjim poduzetnicima od onih koje nudi Vlada, a predlažu i da država svim kućanstvima čiji režijski troškovi prelaze 30 posto njihovih primanja pomogne izravnom novčanom pomoći koja bi podmirila svaku režijsku kunu koja prelazi 30 posto njihova raspoloživa dohotka.
"Ključna razlika između SDP-a i HDZ-a jest u tome da smo mi spremni potrošiti više proračunskog novca u borbi protiv inflacije", rekao je za Globus čelnik SDP-ova Savjeta za gospodarstvo, dr. Josip Tica.
Šteta za SDP što taj ugledni ekonomist nije bio toliko jasan i na spomenutoj tiskovnoj konferenciji kad je skupa s Grbinom predstavljao SDP-ov treći antiinflacijski paket, jer u njemu ima dosta prijedloga koji su karakteristični za ljevicu. Prije nego što će javno prezentirati paket mjera, Tica je u razgovoru za Globus puno jasnije obrazložio razliku između Vladinih i SDP-ovih ideja u borbi protiv inflacije i energetske krize.
"Vlada se previše fokusira na smanjenje deficita i javnog duga, a ignorira eksploziju inflacije. Stvaraju se rekordni proračunski viškovi, a oni ne žele pustiti taj novac (građanima i poduzetnicima, nap. a.). Škrti su i štite proračun, dok je SDP-u borba protiv inflacije veći prioritet od punjenja državnog proračuna. To je golema i ključna razlika između SDP-a i HDZ-a, između ljevice i desnice. Vlada je napravila paket mjera težak oko pet milijardi kuna, a onda ga poništila poskupljenjem struje. SDP traži da se upumpa novac koji Vlada ima na raspolaganju, da se stvori inflatorni štit, da građane zaštitimo od inflatornog udara. Posebno umirovljenike i one s (naj)manjim plaćama. Državnom proračunu se ništa ozbiljno ne bi dogodilo čak i da paket pomoći umjesto pet bude težak 15 milijardi kuna. Za razliku od HDZ-a, mi smo spremni to učiniti", rekao je Tica.
(...)
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.