TAJNA HLADNIH SLUČAJEVA 58 ubojstava u Zagrebu koja nikad nisu riješena

Zovu se “hladni slučajevi” po Odjelu nazvanom po uzoru na britanske i američke policijske odjele koji i desetljeća nakon zločina tragaju za ubojicama, silovateljima, otmičarima, pljačkašima.

Na području hrvatske metropole 58 je neriješenih ubojstava “hladnih slučajeva” od 1. siječnja 1990. zaključno sa 12. svibnja ove godine. Najviše njih, 31, dogodilo se između 1. siječnja 1990. i 31. prosinca 1999.

Bile su to burne, predratne, ratne i poratne godine, a najžešće je bilo sredinom 90-ih kad se, kako se tada govorilo, “umiralo na vrućem zagrebačkom asfaltu”.

U usporedbi s ukupnim brojem ubojstava u navedenom razdoblju, a zabilježeno je 551, postotak neriješenih ubojstava jedva prelazi 10 posto. Ali, pogleda li se popis neriješenih ubojstava, mnoga od njih u javnosti su poznata kao hladnokrvne egzekucije u kojima su žrtve većinom bile iz kriminalnog, ali i policijskog, vojnog i poslovnog miljea, kontroverzni poduzetnici. Ubijani su iz jurećih vozila ili smaknuti prigušenim hicima na kućnom pragu poput Mladena Šiškića, bliskog prijatelja Vjeke Sliška koji je radio u njegovoj tvrtki za poker automate “Bonaparte”. U jednom od najšokantnijih ubojstava u povijesti zagrebačke policije smaknut je Vjeko Sliško u Preradovićevoj ulici, a i njegov ubojica belgijski plaćenik James Cappiau. Iako se ta ubojstva, kao i smaknuća Nike Mioča, Ivana Šakote, Špejtima Tačija, u policiji vode kao riješeni slučajevi, njihovi ubojice ili naručitelji ubojstva ili su oslobođeni u nedostatku dokaza ili nikad nisu otkriveni.

Službena tajna

Policijskoj upravi zagrebačkoj poslali smo upit želeći doznati neke pojedinosti o neriješenim ubojstvima, žrtvama, koliko su obavili obavijesnih razgovora, vještačenja, koliko je ljudi poligrafski testirano, za koliko njih se tragalo ili se tražila pomoć policija u inozemstvu. Uz šture statistike dobili smo pisani odgovor i obrazloženje “da se radi o podacima koji se smatraju službenom tajnom, a osim toga, Sektor kriminalističke policije i druge ustrojstvene jedinice još uvijek poduzimaju izvide kaznenih djela koji su sukladno Zakonu o kaznenom postupku tajni”.

A kako i što policija radi ne zna ni Moravka Pokrovac, supruga ubijenog nogometnog menadžera Dine Pokrovca. Tražila je prije nekoliko godina da je primi tadašnji ministar Ranka Ostojića, ali ju je on uputio na Ravnateljstvo policije. Razgovarala je s ljudima iz odjela, konkretne odgovore nije dobila. Nada se da policija traži ubojice njezina supruga. Jesu li iz nogometnog miljea, ona može samo nagađati, kao i javnost što policija radi. Za razliku od nekih drugih policija u svijetu koje proaktivno rješavaju neriješena ubojstva tražeći s vremena na vrijeme informacije od javnosti, pa i inicirajući posebne tv-priloge, na neko zagrebačko neriješeno ubojstvo u pravilu podsjeti raspisivanje nagrade za informaciju koja bi mogla dovesti do razjašnjenja ubojstva ili obljetnica posebice ako se radi o javno poznatoj žrtvi.

Opasne devedesete

A kako se radilo 90-ih kad su se ta ubojstva događala?

Branko Lazarević, dugogodišnji voditelj ekipe za očevide PU Zagrebačke, nakon umirovljenja publicist koji aktivno sudjeluje u potragama za nestalima, svjedok je tog vremena jer je bio na brojnim očevidima i sudjelovao u istragama.

“U to je vrijeme bilo doista puno ubojstava, bio je rat, i često bismo s očevida ubojstava otišli raditi očevid raketiranja. Tada su svi kolege koji su radili na Odjelu za krvne delikte prethodno prošli i ekipu za očevide pa su znali slučaj odraditi od početka do kraja. Ali, čim bi došlo do zatišja ili bi se 'ritam zločina' prorijedio, naš bi tadašnji načelnik Damir Lončarić odmah nazvao i dao nam zadaće da izvadimo neki stari slučaj. I dao bi točne upute što da radimo. I kad te ponovno pozove, morao si mu sve referirati što si napravio, koliko potraga, koliko razgovora, jesi li provjerio još neke 'papke' (otiske prstiju, op. a.). I ako nije bilo rezultata, moralo se nastaviti s radom”, prisjeća se Lazarević.

I u javnosti i u kuloarima ubojstva iz devedesetih koja su i danas na popisu neriješenih s pravom su se nazivala mafijaškima. Spominjalo se da su u njih bili umiješani i ljudi s iskaznicama određenih službi, ali sve je ostalo na javnom pogovoru. I možda u nekim spisima koji, kako kaže zagrebačka policija, nose oznaku službene tajne.

Jedno od ubojstava koje je slovilo kao obračun, protagonisti kojega su mrtvi, jest ubojstvo Veselina Marinova Bugarina, suradnika HIS-a, u podnožju “Chromosova” tornja 31. svibnja 2002. U Marinova je hice iz pištolja ispalio Vinko Žuljević Klica, koji je oslobođen optužbe, ali je i on na popisu žrtava za čijim se ubojicama traga.

Umirovljeni policijski inspektor Branko Lazarević se prisjeća: “Pokojni Damir Čatipović, moj kolega koji je bio vještak za balistiku, pričao mi je kako je šest mjeseci nakon ubojstva pripremajući se za sudsku raspravu, na kojoj je trebao iznijeti svoj nalaz i mišljenje, otišao u kafić jer se broj čahura nije poklapao s brojem ispaljenih hitaca. Sjeo je i gledao uokolo dok iz jedne udubine u podu nije iskopao metak koji nije bio nađen tijekom očevida. To se u vrijeme dok sam ja radio u ekipi nije moglo dogoditi. Ako je bilo ispaljeno osam hitaca, mi nismo išli kući dok ne bismo pronašli svih osam zrna. Javno je poznato da je danima nakon što je ubijen Hrvoje Turibak iza jednog dijela namještaja nađena krvava majica. To samo svjedoči o kvaliteti očevida koji je obavljen.”

Ne želim umanjivati trud sadašnjih kolega, dodaje Lazarević, ali ovakve greške ne bi se smjele događati.

Odjel za hladne slučajeve

Bivši ministar Ranko Ostojić, kojem Splićani nikako ne mogu zaboraviti neriješeno ubojstvo Marijane Jerković (24), još u predizbornoj kampanji krajem 2011. najavio je, a ubrzo nakon preuzimanja MUP-a i osnovao Odjel za hladne slučajeve očekujući da će pravdi privesti osumnjičenog za ubojstvo Marijane Jerković - koja je ubijena 21. siječnja 2002. u splitskoj agenciji za promet nekretninama M-Kontakt gdje jer radila kao tajnica - te da će još neka ubojstva dobiti epilog. Dosad je njihov učinak bio zanemariv.

Ali, ako je vjerovati neslužbenim informacijama, neki hladni slučajevi uskoro bi mogli postati “vrući”. Jedan od njih je ubojstvo nogometnog menadžera Dine Pokrovca. Od njegova ubojstva prošlo je punih 11 godina i upravo je to bio povod zašto smo se bavili neriješenim ubojstvima.

Kartoteka Zagrebačke policije:

Popis svih ubijenih od 1990. do 2015. za čijim krvnicima traga Odjel za hladne slučajeve

1990.

IVAN ARTUKOVIĆ (1940.), strojarski inženjer Prvomajske, ubijen je u ponedjeljak u noći 23. travnja ili večer ranije u svom stanu u Gotovčevoj ulici 10, umlaćen statuom ljevača. Ta je statua godinama stajala u vitrini šefova Odjela za krvne delikte, ali nikad nisu otkrili ubojicu. Ovo se ubojstvo dogodilo na dan prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Inženjer Artuković kretao se uglavnom po lokalima u koji zalaze osobe istospolne orijentacije. U potrazi za ubojicom privedene su stotine osoba iz tog miljea, navodno se došlo i do osumnjičenog, ali izbio je rat i zauvijek je izmaknuo pravdi.

1991.

ANTONIJA ARH (50) ubijena je džep­nim nožem 17./18. I. 1991. u Ivanjoj Reci, a tijelo je nađeno kod odmorišta uz autocestu pa se pretpostavljalo da je ubijena u nekom kamionu i izbačena iz vozila. Policija je objavila njezinu fotografiju iz 1979. godine, kad ju je i registrirala zbog prostitucije. Potraga je bila usmjerena na tamni metalik Mitsubishi ili Nissan francuskih oznaka kojemu je registracija završavala brojem 57, a ispred kojeg su bila slova X ili XY. Činilo se da će ubojica biti brzo otkriven u suradnji s Interpolom, ali nikad se nije doznalo tko je usmrtio Antoniju Arh.

NENAD ZURCHAUER (34), djelatnik iz Zagreba, ubijen je 30. IV. 1991. u Zagrebu hicem iz vatrenog oružja.

BRANKO JELIČIĆ (28), djelatnik iz Zagreba, ubijen je 28. IX. 1991. u Medsavama hicem iz vatrenog oružja.

NIKO MIOČ, vlasnik pizzerije “Cosa Nostra”, ubijen je 12. X. 1991. pred kafićem “Cassandra” u Vukovarskoj ulici nakon kraće prepirke s Miljenkom Žajom Krojfom, Zlatkom Bagarićem i Zoranom Petrovićem Ivicom. Ovaj je slučaj za policiju riješen, ali pravosudni je epilog: “Nema dokaza!” Ubojstvo Nike Mioča smatra se prvim mafijaškim obračunom u Zagrebu nakon povratka “kralja kocke” Zlatka Bagarića i njegove ekipe iz Njemačke. Večer prije ubojstva Mioča Bagarićeva ekipa je u “Cassandru” stigla “pod dojmom proslave povratka kipa bana Josipa Jelačića na središnji zagrebački Trg”.

MEVLUDIN KASUMOVIĆ (25), djelatnik iz Zagreba, ubijen je 15. X. hicem iz vatrenog oružja. Bio je u kombiju s više osoba i pretpostavlja se da je posrijedi bila klasična “sačekuša” na uglu Ulica Kruge i Nalješkovićeve na Trnju, 200-tinjak metara od VIII. Policijske postaje Trnje.

STEVO VLAISAVLJEVIĆ (49), djelatnik Inine benzinske crpke, izrešetan je na radnom mjestu na crpki u Zagrebačkoj 25 u Velikoj Mlaki 24. X. u večernjim satima. Ubojica je došao iz kukuruzišta i istim putem pobjegao.

1992.

SMAIL DIZDAREVIĆ (44) iz Zagreba ubijen je tupim predmetom.

KARLO JAKŠE (73), umirovljenik iz Zagreba, ubijen je sjekirom 2. VIII. 1992. godine.

RADOJKA ŠIMATOVIĆ (57) ubijena 30. VIII. u zagrebačkom naselju Siget.

MILAN KRIVOKUĆA (44), šef sindikalne organizacije strojovođa iz Velike Gorice, ubijen je na pragu stana u Šibenskoj ulici 3, 17. XI. u 22.40. Ubojice su mu zadale tri smrtonosna uboda nožem nakon što im je otvorio vrata. Supruzi je uspio reći da su bila dvojica nepoznatih muškaraca. Iako je prije smrti opisao ubojice, njegovo ubojstvo nikad nije razjašnjeno, a devedesetih je jedna od verzija događaja bila da je likvidiran po nalogu iz Knina, a druga da iza njegova ubojstva stoje hrvatske tajne službe i da je za njegovu likvidaciju nalog došao iz državnog vrha. Sve je ostalo na spekulacijama koje su završile i privatnim tužbama prozvanih za ubojstvo.

ANKA VUČEDOLAC (58), umirovljenica, ubijena je 07./08. XII. u svojoj kući kod hotela Laguna na Trešnjevci. Na jednoj razglednici nađen je svježi otisak prsta, ali ubojica nikad nije identificiran. U razmaku od nekoliko sati likvidirana je i obitelj Zec.

1993.

DAMIR KOVAČIĆ zvani Šerif (30) iz Zagreba ubijen je 2. II. u jutarnjim satima na kućnom pragu na početku Ratarske ulice u Rudešu hicem iz vatrenog oružja. Smatra se da je to bio uvod u krvave obračune dvaju suprotstavljenih klanova na vrućem zagrebačkom asfaltu devedesetih. Šerif je ispred “Sokola” imao vatreni obračun sa “Sliškovom ekipom”.

MILAN KONČAR (52) iz Ivanić Grada ubijen je 20. VI. u mjestu Bešinec na području Ivanić Grada.

1995.

MLADEN ŠIŠKIĆ (31), konobar iz Zagreba, ubijen je 2. IX. oko 4 sata u Mirnoj ulici pred kućom u zagrebačkoj Dubravi hicem iz vatrenog oružja, najvjerojatnije snajperom s prigušivačem.

NEVENKA KRZNARIĆ (71), umirovljenica iz Zagreba, ubijena je 16. XII. u Zagrebu, tvrdim predmetom.

1996.

ANA MUHVIĆ (42), službenica iz Zagreba, ubijena između 9. VI. i 13. VI. u Zagrebu hicem iz vatrenog oružja.

MIRKO BEDNJANEC (52), vozač iz Zagreba, ubijen je 4. VII. u Zagrebu, a njegovo tijelo bez glave i šaka nađeno je na području Petruševca. Istraga je bila usmjerena na milje krijumčara cigareta.

BLAŽ KRUHOBEREC (56), noćni čuvar na farmi, ubijen je 18./19. X. 1996. u Velikoj Gorici hicem iz automatske puške. Sumnjivac je bio na razgovoru u policiji, ali je zbog nedostatka dokaza pušten. Kruhoberec je bio svjedok raspačavanja droge i zato je likvidiran. Među sumnjivcima bilo je nekoliko vojnih osoba, pa kad se pronio glas da bi mogli biti privedeni, njihovi su suborci zaprijetili da će dići velikogoričku postaju u zrak, pa je cijeli slučaj pao u zaborav.

1997.

VINKO MENDEŠ (39), trgovac iz Zagreba, ubijen je hicem iz pištolja 11. II. oko 7 sati u Raškoj ulici u Zagrebu, u obiteljskoj kući.

ROŽA HAVIDIĆ (50), djelatnica iz Zagreba, ubijena je 21. VI. 1997. u Arbanasovoj ulici u Hrašću Turopoljskom u svojoj kući u jutarnjim satima. Ubojica joj je svezao ljepljivu traku preko usta i nosa, te se ugušila.

IVAN ŠAKOTA (24) likvidiran je 28. VI. 1997. dok je oko 4 sata izlazio iz kafića Kvak u Martićevoj 71, najvjerojatnije hicem s prigušivačem.

ŠPEJTIM TAČI (27), dočasnik iz Zagreba, ubijen je 4. VII. oko 4 sata u na raskrižju Selske i Zagorske ulice hicem iz vatrenog oružja. Nepunih deset dana prije nosio je sliku svog pokojnog prijatelja Ivana Šakote na njegovu pogrebu i zakleo se da će ga osvetiti. Za njegovo ubojstvo bili su osumnjičeni “dečki s Knežije”, ali su oslobođeni. Tih dana vladala je u Zagrebu visoka napetost jer je Tači bio tjelohranitelj Tuđmanova unuka, pripadnik bojne “Zrinski”.

NEBOJŠA ĆUK (36), djelatnik iz Svete Nedelje, ubijen je 5. /6. VII. u Svetoj Nedelji hicem iz vatrenog oružja.

MIJAT VRDOLJAK (35), djelatnik iz Sesveta, ubijen je hicem iz vatrenog oružja 22. VIII. oko 21 sat na Kozari boku ispred telefonske govornice.

OMER ZAHIROVIĆ (40) ubijen je hicem iz vatrenog oružja 20. XI. oko 4 sata na Osječkom zavoju 24 u Dubravi, u obiteljskoj kući. Bilo mu je suđeno zbog bacanja bombe u kockarnici u središtu Zagreba kad je ranjen Zoran Petrović Ivica, jedan od optuženika iz tzv. zločinačke organizacije. Sudilo se Goranu Kolariću, ali je pravomoćno oslobođen.

1998.

ALBERT BURIĆ (34), vlasnik kafića “Versus” kod hotela Panorama, ubijen je 27. III. u 19.40 sati u Ulici Dobriše Cesarića 19 u Zagrebu eksplozivnom napravom na daljinsko upravljanje u Suzukiju. Goran Jungić, svjedok na suđenju “zločinačkoj”, rekao da ga je “odradio” Damir Džeba, za što mu je Zlatko Bagarić platio 150 tisuća DEM.

1999.

ŽELJKO ŠOBOT (34) izrešetan je 11. III. oko 22 sata hicima iz strojnice ero koja je ukradena iz skladišta MORH-a dok je na Ozaljskoj ulici sjedio u svom BMW-u i jeo burek.

IROSLAV ŽIVODER (42), soboslikar iz Zagreba, ubijen je hicem iz pištolja u Ulici Mate Lovraka 35, 28./29. IV. u Zagrebu.

IBRAHIM DEDIĆ (52), kontroverzni bankar, vlasnik Promdei banke, ubijen je hicem iz vatrenog oružja 3. VII., oko 22.30, na stubištu stana u Ivekovićevoj ulici 17 u Zagrebu. Ubojstvo je izvedeno traljavo jer je jedan egzekutor ranio drugoga, pa je ostao i njegov krvavi trag, ali nikad se nije otkrilo tko je ubio bankara kojeg je samo nekoliko mjeseci prije ranio nepoznati počinitelj. Prema neslužbenoj verziji, Ibrahima Dedića došli su glave krivotvoreni tolari koje je pustio u optjecaj u hrvatski novčarski sustav.

DAMIR DŽEBA (30), ugostitelj iz Zagreba, ubijen je hicem iz vatrenog oružja 16. XI., u 21.10, u Zagrebu, u Stupničkoj ulici kod restorana Primošten na Prisavlju. Ubojstvom je spriječen njegov odlazak u policiju gdje je, navodno, sutradan namjeravao progovoriti o mafijaškim obračunima u Zagrebu. U javnosti je bio poznat kao “gazitelj maćuhica” džipom ispred HNK, družio se s djecom tajkuna, imao iskaznice nekoliko službi te sudjelovao u premlaćivanju policajca kod “Stare Knežije”.

JEAN PIERRE ANDRE (55) ubijen je 29. VI. u parku na Trgu Josipa Jurja Strossmayera oko 22 sata. Pretučen je nasmrt i ostavljen u parku pokraj smeća, a istraga je bila koncentrirana na istospolni milje.

2000.

MLADEN MUZLER (41), djelatnik iz Zagreba, ubijen je hicem iz vatrenog oružja između 14. i 16. III. na zagrebačkoj Peščenici u Ulici sv. Josipa Radnika.

PERICA SEDLIĆ (19), djelatnik iz Oborova, ubijen je hicima 23. V. u Zagrebu, na raskrižju Slavonske avenije i Čavićeve dok je upravljao unajmljenim automobilom Seat Cordoba. Kad je ustrijeljen, izgubio je kontrolu nad vozilom, te se zabio u stup. Prevezen je u KBC Zagreb, gdje je nakon nekoliko sati preminuo.

ŽELJKO ROD (45), trgovac iz Zagreba, ubijen je hicem iz vatrenog oružja 21. XI. između 18.20 i 20.40 u Šubićevoj 6, u svojoj mjenjačnici “Nataly”.

2001.

NIKOLA REMENARIĆ (33), djelatnik iz Zagreba, ubijen je hicem iz vatrenog oružja 17./ 18. III. u Zagrebu, na području Jaruna.

ROZALIJA CVITKOVIĆ (84), domaćica iz Zagreba, zadavljena je šalom u svom stanu u Zagrebu između 29. V. i 31. V.

STJEPAN KELEMINOVIĆ (72), umirovljenik iz Sesveta, ubijen je hicem iz vatrenog oružja 22. IX. u Glavnoj ulici u Sesvetama.

XEMAIL BAHLULI (33) ubijen je 25/26. XI. na području Čučerja. Likvidiran je hicima u glavu, a našao ga je šumar na zabačenoj šumskoj stazi. Povod je, navodno, narkoobračun albanskih klanova, no njegov brat tvrdio je da to nema veze s ubojstvom.

2002.

DUBRAVKO BIŠKUP (20), nezaposleni konobar, ubijen je s više od 20 uboda nožem 22. veljače uz stubište zgrade u Travanjskoj ulici 14. Iz kuće je izišao u 23.11 nakon poziva na mobitel, a majka ga je našla u lokvi krvi u 1.30. Pokušao je pobjeći ubojicama, ali su ga izboli u veži.

2003.

MARKO SLIŠKO (52), brat ubijenog Vjeke Sliška, ubijen je 23. I. u 18.15 ispred svog hotela “Sliško” u Bunićevoj 7 hicima u glavu iz vatrenog oružja, i to iz neposredne blizine. Svjedoci su govorili da su vidjeli tamni BMW koji je uz škripu guma napustio mjesto zločina. Marko Sliško imao je popis sumnjivaca iz kriminalnog, policijskog i vojnog miljea koje je javno prozivao za smrt svog brata Vjeke.

CROPIX

Sprovod Marka Sliška

FRANJO JUREC (51) iz Samobora ubijen je 15. VII. u Vrbovcu Samoborskom oko 2 sata kad je zatekao provalnika u svojoj kući koji je u njega ispalio pet hitaca iz pištolja.

ŽELJKO BILEN (31), zapamćen po ulozi Štefeka Vrageca u tv-seriji “Smogovci”, ubijen je hicem u glavu u Sesvetama 11. XI. 2003. na autobusnom stajalištu kod križanja Nove Branimirove i Zagrebačke u Brestju. Sjedio je na mjestu suvozača u Mitsubishi Pajeru, kojim je upravljao N. O., kad je ubojica prišao i ispalio smrtonosni hitac. Najviše se spominjala verzija priče da se “Vragec” upustio u čudni koloplet trgovine drogom, i to platio glavom.

ZLATKO PRŠA (33), koji se zvao i Zlatko Žoher, s Paga, državljanin Slovenije, ubijen je metkom u glavu 21/22 XII. na Remetinečkoj cesti kod broja 106, ispred hotela, pokraj svog BMW-a.

2005.

IVAN BUDIMIR (37) ubijen je hicima iz vatrenog oružja 29. I. u 3.15 sati ispred ulaza u zgradu u zagrebačkom naselju Rudeš gdje je stanovao. Budimir je ubijen dok se vraćao kući iz svog lokala “Broadway”, koji se nalazi samo nekoliko ulica od mjesta ubojstva. Njegovo mrtvo tijelo pronašla je supruga. Navodno se bavio kamatarenjem i bio je povezan s krim-miljeom, ali je obitelj to opovrgavala.

DINO POKROVAC (42), nogometni menadžer, ubijen je iz zasjede 11. VI. u 3.20 sati na području Trnja u Korčulanskoj ulici 3a na stubištu stambene zgrade u kojoj je živio. Ubojica je u njega ispalio nekoliko hitaca iz vatrenog oružja i pobjegao, odnijevši sa mjesta zločina torbicu koju je oko pasa imao nogometni menadžer. U tom krugu tražilo se i sumnjivca, ali ubojstvo Dine Pokrovca i dalje je “hladni slučaj”.

2006.

NIKOLA LISIČAR (61), vlasnik Montmontaže, ranjen je 30. I. u 6.40 sati iz vatrenog oružja u abdomen ispred svoje kuće u Ulici Jurja Dragišića 19 u zagrebačkoj Trnovčici, a preminuo je 15. II: 2006. u KB Dubrava, a policiji je opisao napadača prema čemu je izrađen i fotocrtež.

LLHUZIM KRASNIQI (42) ubijen je hicem u potiljak 22. III. u 23.20 ispred stambene zgrade u naselju Dugave u Ulici Božidara Magovca 16a u kojoj stanovao. Ispred iste zgrade podmetnuta mu je i eksplozivna naprava pod Mercedes.

Robert Belošević / CROPIX

Llhuzim Krasniqi je ubijen 2006.

2007.

DAVOR ZEČEVIĆ (40) ubijen je hicem iz snajperske puške 1. XII. ispred stambene zgrade u kojoj je živio u Remetskom Kamenjaku 2E. Davor Zečević, “dečko s Knežije”, smaknut je neposredno prije izlaska iz zatvora u Lepoglavi, a sudilo mu se i za ubojstvo Željka Šobota, ali je oslobođen u nedostatku dokaza. Smaknut je snajperskim hicem. Ubojica je u zasjedi bio čak otpilio drvo i hladnokrvno čekao.

Ronald Goršić / CROPIX

Davor Zečević je ubijen 2007. godine u Remetama

2008.

VINKO RODIĆ (42) ubijen je hicima iz vatrenog oružja 17. II. u lokalu “Bugsy” u Novoselskoj ulici 75 u Dubravi. Urbana legenda kaže da je mrtav i naručitelj njegova ubojstva, jedan od najbližih prijatelja pokojnog Zlatka Bagarića koji je na taj način osvetio “kralja kocke” Bagarića, koji je ubijen u NK “Dubrava” u obračunu s braćom Rodić.

Goran Mehkek / CROPIX

Kafić Bugzy na Novoselskoj cesti gdje je propucan Vinko Rodić

TRIPO PENOVIĆ (42), Puljanin, suradnik crnogorskog narkobosa Darka Šarića, likvidiran je kraj svog Smarta 29. VI. oko 23 sata na početku Ulice Prilesje kod Bukovačke ulice u Maksimiru. Prema zaključcima policijske istrage, likvidirao ga je jedan od najopasnijih plaćenih ubojica koji su radili za Šarićev klan. Riječ je o Vitomiru Bajiću (43) iz Priboja.

2009.

DAMIR DABAC (68), umirovljenik iz Prikraja kod Dugog Sela, ubijen je 10. III. 2009. u popodnevnim satima u svojoj kući udarcima tupotvrdim predmetom.

Siniša Sunara / CROPIX

Damir Dabac je ubijen u Prikraju 2009.

2010.

CVETKO SIMIĆ (44), kum Luke Bojovića, jednog od šefova srbijanskog podzemlja likvidiran je najvjerojatnije 17./18. II., najvjerojatnije na zagrebačkom Laništu. Mercedes koji je koristio nađen je zapaljen na Savskoj Opatovini, a tijelo bez glave i udova u Jarunskom jezeru. U noći kad je ubijen Simić, policija je bila zaokupljena pripremama za inauguraciju predsjednika Ive Josipovića. Rekonstruirano je njegovo kretanje u Zagrebu, sumnjalo se da je likvidiran u suradnji hrvatske i srbijanske mafije, ali do danas nema sudskog epilog jedne od najbrutalnijih egzekucija u Zagrebu.

SREĆKO KOLOVRAT (49), umirovljeni zagrebački prometni policajac, likvidiran je u nedjelju 14. XI. oko 18 sati u Sesvetskoj Selnici, na pustom parkiralištu pokraj pruge, potvrdila je policija. Ubojica mu je ispalio nekoliko hitaca u glavu, najmanje četiri, i pobjegao.

2012.

DAVOR GOLUBIĆ (38), vlasnik pizzerije “Princ Student”, ubijen je s tri hica iz vatrenog oružja 24. III. oko 19.30 sati na Savskoj 164 nekoliko trenutaka prije nego što je htio ući u parkirani automobil Clio.

HRVOJE TURIBAK (24), student, ubijen je 7. VII. oštrim predmetom u stanu u Ulici Drage Gervaisa u Španskom. Policija je raspisala nagradu u iznosu od 70 tisuća kuna. Njegova obitelj bila je posebno pogođena činjenicom što se sumnjivca tražilo u obiteljskom krugu. Pomno je bio ispitivan žrtvin brat, ali je ustanovljeno da je u vrijeme zločina bio na rolanju na Jarunu.

2013.

VUKOSAVA GORANOVIĆ (55) ubijena je na pragu obiteljske kuće na zagrebačkom Žutom brijegu, a njezina sestra MILICA ZEBA (53) smrtno je ranjena hicima iz vatrenog oružja također na Žutom Bregu 6. XII. 2013.

Nepoznati počinitelj ranio je Miličina supruga Stipu Zebu (51). Policija je do danas ispitala stotine ljudi, ali ubojicu nije pronašla. Izradili su fotorobot počinitelja, a za informacije o ubojici raspisali su nagradu od 50 tisuća kuna.

2015.

VINKO ŽULJEVIĆ KLICA (57) izrešetan je 3. V. 2015. u Glavnoj ulici u Sesvetama. Umirovljeni pukovnik HVO­-a smaknut je u nedjeljno jutro dok se vraćao s mise. Ubojicama je trebalo desetak sekundi da ga presretnu, pregrade mu put i ubiju ga. On im je pokušao pobjeći, no u tome nije uspio, a život mu nije spasila ni pancirka koju je imao na sebi. Nađena je Škoda Octavia koju su koristili ubojice, činilo se da bi potraga brzo mogla dati rezultat, ali nakon više od godinu dana od ubojstva nema novih pojedinosti u istrazi. Policija je objavila fotocrtež i raspisala nagradu od 50 tisuća kuna za informaciju koja bi dovela do počinitelja.