Molim tajnicu da pripremi odluku o razrješenju tri Mostova ministra. Jedna rečenica, sama po sebi dovoljna da se polarizira nacija, najavila je drukčije odnose u hrvatskoj politici. Nakon što se suprotstavio Ivici Todoriću i oduzeo mu iz ruku kormilo havariranog Agrokora, premijer Andrej Plenković tako je 27. travnja 2017. zaštitio svojeg ministra financija Zdravka Marića, ali i spasio Vladu od sudbine prethodne. Tim Orešković-Karamarko pao je kao prva i do tada jedina politička žrtva pokreta diletanata u hrvatskoj visokoj politici. Most je u Vladu unio destruktivni element, Plenkoviću je trebala snaga političkog zajedništva.
Razrješenjem trojice Mostovih ministara, Slavena Dobrovića (okoliš i energetika), Ante Šprlje (pravosuđe) i Vlahe Orepića (MUP), što je ponukalo na samostalni odlazak i četvrtog Ivana Kovačića (uprava) i izazvalo smjenu na vrhu Sabora gdje je Mostova šefa Božu Petrova zamijenio Gordan Jandroković (HDZ), Plenković je hrvatsku politiku uveo u razdoblje brzo fluktuirajućih kadrova. Načelno dobro, ako se teži kvaliteti, ali ujedno i zamka koja otvara beskrajne mogućnosti političke trgovine i pritisaka. Tramišak, Paladina, Banožić, Grlić Radman, Vučković, a od bivših i Darko Horvat u Vladu su ušli u nekoj od varijanti takve političke trgovine. Svi su se pokazali slabim, karikama, osim Nataše Tramišak i Marije Vučković.
Nataša Tramišak, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, pravnica s diplomom Pravnog fakulteta u Osijeku, s osam dodatnih "stručnih certifikata" s kratkom karijerom pročelnice Upravnog odjela za investicije, razvojne projekte i fondove Europske unije u Osječko-baranjskoj županiji i prethodnim četverogodišnjim iskustvom na čelu Agencije za održivi razvoj Općine Antunovac (3703 duše), stigla je nakon pada Gabrijele Žalac, optužene za niz zloporaba, što ministarskog položaja, što novca iz fondova EU. Nije se činilo da ispunjava minimum uvjeta za posao koji zahtijeva tešku rovovsku borbu s birokratiziranim Bruxellesom s jedne strane i korupciji naviknutim poslovnim miljeom s druge, hrvatske strane. Došla je, navodno, nakon "čvrste preporuke" čelnika slavonskog HDZ-a, osječko-baranjskog župana Ivana Anušića. Plenkoviću se ovaj put, čini se, čuvanje mira u stranci pokazalo višestruko korisnim. Nakon gubitka Martine Dalić i odlaska Zdravka Marića, Tramišak je danas ministrica s najboljim i najopipljivijim rezultatom. Pitanje je - je li ostatak infrastrukture spreman prihvatiti već odobren novac iz europskih strukturnih i investicijskih fondova.
Slično funkcionira i Ministarstvo poljoprivrede s ministricom Marijom Vučković. Stigla je u paketu s aferom opterećenim bivšim ministrom Tomislavom Tolušićem, kao državna tajnica, ali pokazala se drukčijom, bržom i suvremenijom. Nije miljenica tradicionalista, ali u krugu sve uspješnijih obiteljskih poljoprivrednih biznisa kotira prilično visoko.
S druge strane, formalno jak, ali u današnjem sastavu Vlade kadrovski najslabiji ešalon Plenkovićeve Vlade čini kvartet na važnim funkcijama. Davor Filipović, Ivan Paladina, Mario Banožić i Gordan Grlić Radman dobili su resore ključne za rad države ne samo u kriznom razdoblju – gospodarstvo, graditeljstvo i državnu imovinu, obranu i vanjske i europske poslove – no svaki od njih u svojem je području zakazao. Filipović se višekratno pokazao gluhim na pozive ključnih udruga poslodavaca i poduzetnika, lošim komunikatorom i čovjekom s premalo uvida u život zajednice. Paladina nije ni za pedalj približio rješenju problem obnove nakon potresa, zagušene pretjeranim balastom birokracije i endemskom korupcijom u građevinskom sektoru. Banožić je trajno posvađan s vrhovnim zapovjednikom, predsjednikom države, što je nespojivo s njegovom ministarkom funkcijom, a Grlić Radman je tu samo zato da bi Plenković umirio duhove u stranci koja ga sve manje smatra svojim prirodnim liderom.
Da je imalo važan, Grlić Radman bio bi najslabija karika u Plenkovićevoj Vladi. Nije jer je Plenković njegov posao odlučio odraditi sam. Zasad se to pokazalo učinkovitim, ali to je ujedno i najjasniji pokazatelj premijerove nemoći da se odupre pritiscima iz vlastite stranke.
Plenković je primarno diplomat, što je posao koji često podrazumijeva i lukavu trgovinu interesima. U tome se, na međunarodnom planu, pokazao uspješnim. Hrvatski ulazak u eurozonu i Schengen (dogodi li se) izravan su rezultat dobre diplomacije, a istovremeno i uspjeh Vlade Andreja Plenkovića. Suprotno tome, loš sastav Vlade, građen na trgovini političkim utjecajem u permanentnom procesu pomirbe unutarstranačkih frakcija, doveo je do paralize reformi unutar države.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma! 01/22 55 374 Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.