“Ako bih uspio biti predsjednik s karakterom, Hrvatska će biti država sa stavom, a prema nama će se odnositi s više poštovanja“, uobičajeno samouvjereno izgovorio je Zoran Milanović 17. lipnja 2019. u Novinarskom domu u Zagrebu predstavljajući kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske.
“Karakter se može i mijenjati, moj karakter je nešto što nosim sa sobom. Sudite mi”, dodao je, popraćen aplauzom okupljenih pristaša, uglavnom članova SDP-a.
Bilo je to finale višemjesečnih priprema projekta „Predsjednik s karakterom“. Još u siječnju 2019. njegovi su povjerljivi suradnici Ivan Račan i Siniša Hajdaš Dončić kroz medije provukli vijest o predsjedničkim ambicijama nekadašnjeg premijera i šefa Socijaldemokratske partije. I tako je u lipnju lansiran „Predsjednik s karakterom“, koji se za manje od sedam mjeseci uselio na Pantovčak. Praćen vlastitim obećanjima iz lipnja:
„Kao predsjednik s karakterom bit ću predsjednik kojem su hrvatski interesi i ponos hrvatskih građana na prvome mjestu. Neću raditi ni protiv koga, nego samo za Hrvatsku“, glasilo je jedno od obećanja.
Slijedila su i druga: „Ratovi su gotovi i u njima smo pobijedili. Slava onima koji su dali svoje živote i vječna zahvalnost onima koji su sudjelovali. Bit ću predsjednik moderne Hrvatske, Hrvatske koja je svjesna svoje tradicije, ali i Hrvatske koja je isto tako spremna za novo“, pa: „Moramo naprijed. Mnogi lopovi su u našoj zemlji izbjegli pravdi zahvaljujući zastari ili nedostatku dokaza. Borit ću se za neovisno, nepokolebljivo i strogo pravosuđe!“ Ili: „Hrvatska ima pravobranitelja, ali predsjednik je neka vrsta vrhovnog ustavnog pravobranitelja. On je tu da uvijek štiti prava slabijih, da štiti ljudska prava, da ne dopusti da prevlada ili da proklija mržnja. Za to mi ne trebaju veće ovlasti jer su one u Ustavu dovoljne. Veće ovlasti znače put u tiraniju.“ Pa zatim: „Predsjednik predstavlja državu u inozemstvu, ali predstavlja ju u svakom trenutku svog života i rada. Zato mora jako paziti kakvo društvo bira, s kim se slika i gdje se slika, jer to se računa!“
A našlo se vremena i za zelene poruke poput „Hrvatska, srećom, nije veliki zagađivač, djelomično i zato što nam je industrija nestala. Međutim, ostaje naša obaveza prema sebi, ali prije svega prema našim potomcima, da sve što radimo radimo s punom sviješću da ovaj planet Zemlju ostavljamo svojoj djeci i da ovu zemlju Hrvatsku ostavljamo svojoj djeci i svojim unucima.“
Tako je prije dvije godine izgledala najava dolaska predsjednika s karakterom. Koji je tada predstavio drugačiji, inkluzivniji karakter od onog przničkog, sklonog svađama iz prijašnjih godina, i naposljetku uspio pobijediti.
Što je od spomenutog karaktera preostalo nakon 24 mjeseca?
„Milanović je ostao vjeran sebi i svojoj osobnosti”, smatra politolog prof. dr. Josip Glaurdić, ravnatelj Instituta za političke znanosti na Sveučilištu u Luksemburgu. „Problem je jedino u tome što u Hrvatskoj vlast uvijek u vlastodršcima izvuče ono najgore od njih, pa je to slučaj i s njim. Mi, nažalost, dosad nismo imali dobru vlast, a predsjednik Milanović loš je na jedan nov i njemu svojstven način. Ako podsjeća na ikoga, onda podsjeća na Tuđmana, ali iz one faze s crnim, zelenim i žutim vragovima“, drži dr. Glaurdić.
„Milanović je sad oslobođen okova da se mora pretvarati da je nekakav socijaldemokrat ili, ne daj Bože, ljevičar. Sad može biti samo svoj i on to jest. Pozicija predsjednika mu je omogućila vrhunac samoostvarenja. U kampanji je najavio da će biti predsjednik s karakterom. Ostavljam na procjenu vašim čitateljima u kojoj mjeri je taj karakter koji zadnjih godinu i pol gledamo dobar ili poželjan u osobi s bilo kakvom odgovornošću”, kaže prof. dr. Josip Glaurdić.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.