Prije točno godinu dana glavna tema u hrvatskim medijima bili su zagrebački huligani koji su u Ateni sudjelovali u masovnoj tučnjavi u kojoj je jedan mladi Grk izgubio život, nakon čega je njih stotinjak uhićeno pa su iduće mjesece proveli u grčkim zatvorima.
Dio javnosti, pa i političara, tada se zalagao za njihovo što skorije puštanje na slobodu tepajući im da su oni naši dečki i navijači Dinama, prikrivajući istinu da su to uglavnom policiji već poznati nasilnici koji jedva čekaju s nekim se potući, napasti po mogućnosti slabijega od sebe samo zato što se od njih po nečemu razlikuje, recimo navija za drugi nogometni klub, govori drugim dijalektom hrvatskog jezika, jer je druge nacionalnosti ili vjere, dolazi iz nekog drugog grada ili pak iz neke susjedne nam države.
Takvim primitivnim divljacima u zadnje su vrijeme očito omiljena meta postali naši sugrađani koji se od pripadnika većinskog naroda u Hrvatskoj razlikuju već na prvi pogled po izgledu i boji kože, a u našoj zemlji legalno žive i rade. Najčešće dolaze iz Indije, Nepala, Bangladeša i Filipina, ali i još nekih azijskih i afričkih zemalja i po nekim ih procjenama u Hrvatskoj ima oko 50.000, dovoljno da ih svakodnevno viđamo na ulicama ili na njihovim radnim mjestima u ugostiteljskim objektima, trgovinama, gradilištima ili na motociklima i biciklima kojima dostavljaju pošiljke.
Dok hrvatski poslodavci bez njih više ne mogu te ih dovode u sve većem broju uz blagoslov države koja je svjesna da samo strani radnici mogu osigurati gospodarski opstanak i prosperitet, dio građana ih ne gleda sa simpatijom iako im nisu ništa loše učinili.
U zadnje vrijeme oni najekstremniji, motivirani mržnjom, s Azijcima i Afrikancima fizički se obračunavaju i kradu im novac pa je samo u Zagrebu u kolovozu zabilježeno nekoliko razbojničkih napada na Nepalce i Indijce. Što ih je više, sve je više i takvih incidenata koji nam daju za pravo da postavimo pitanje je li Hrvatska pogrešna zemlja za strance i je li problem u našem mentalitetu u kojem je previše predrasuda prema strancima druge boje kože i previše nacionalnog narcizma da bismo otvorena srca prihvatili one koji se razlikuju od većine i samim time su slabiji i ranjiviji, što bi u normalnim ljudima trebalo buditi zaštitnički poriv, a ne agresiju.
“Kada stvarate društvo u kojem mladima bude normalno veličati vojne zapovjednike, one koji su ubijali druge nacije i veličali Hitlera, zašto se čuditi ako u jednom trenutku krenu pokazivati agresiju prema ljudima druge boje kože ili prema sugrađanima koji su ateisti, druge spolne orijentacije”, kazao je za prošli Globus povjesničar Hrvoje Klasić, dodavši da kada krenete s netolerancijom prema nečemu, ta netolerancija neće nikada završiti samo na jednom segmentu.
Postalo je uobičajeno da nitko ne reagira kada radnici s drugih kontinenata na poslu nisu ravnopravni s domaćima i kada im poslodavci krše prava. Država se opravdava premalim brojem inspektora. Oni koji napadaju miroljubive strance tvrdeći da oni ugrožavaju našu kršćansku tradiciju krše temeljna načela vjere na koju se pozivaju.
Pojedini hrvatski svećenici javno osuđuju diskriminaciju stranaca, no vodstvo Katoličke crkve se ne oglašava. Državni represivni aparat, očito, nema dovoljno alata da se obračuna s nasilnicima na nogometnim stadionima i oko njih pa je teško očekivati da će biti uspješniji u sankcioniranju onih koji u Zagrebu iz čista mira mlate i pljačkaju Indijce i Nepalce.
U povodu nedavnih napada na strane radnike u središtu Zagreba ministar unutarnjih poslova Davor Božinović rekao je da se Hrvatska s pravom ponosi time što je među najsigurnijim zemljama na svijetu, ali nas ovakvi incidenti podsjećaju da taj status ne smijemo uzimati zdravo za gotovo.
“Razumijem da živimo u vremenu u kojem su promjene intenzivne i da svaka zajednica treba svoje vrijeme za prilagodbu, no i ovim putem želim jasno poručiti: nikakvo nasilje neće biti tolerirano. Pozivam sve građane da se odupru netrpeljivosti i predrasudama te da prijave svaku sumnju na zločine iz mržnje. Samo zajedničkim naporima možemo izgraditi društvo u kojem se svi osjećaju sigurno i poštovano, bez obzira na svoju etničku pripadnost, vjeru ili bilo koju drugu osobnu karakteristiku.
Neka nam ovaj incident bude podsjetnik da moramo svakodnevno raditi na izgradnji društva temeljenog na solidarnosti, poštovanju i ljubavi prema bližnjima”, poručio je Božinović nakon što je u Tkalčićevoj ulici u središtu glavnoga grada brutalno premlaćen Indijac, za što policija sumnjiči dvojicu 18-godišnjaka i jednog maloljetnika, koji se terete da su počinili teži oblik nasilničkog ponašanja iz mržnje, za što je predviđena zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina.
Oni su 22. kolovoza oko 23.30 prišli 27-godišnjem državljaninu Indije i 52-godišnjem hrvatskom državljaninu te ih počeli verbalno, a potom i fizički napadati. Kada je 52-godišnjak izvadio mobitel kako bi pozvao policiju, maloljetnik mu ga je bacio iz ruke. Za to vrijeme 18-godišnjak je Indijca srušio na tlo, a zatim su ga sva trojica udarali nogama i rukama po tijelu. Napadnutima su u pomoć priskočili građani, a osumnjičeni su se dali u bijeg, ali su ih policajci ubrzo zaustavili. Sva su trojica bila pod utjecajem alkohola, a kod jednog je nađena i marihuana.
Od MUP-a smo zatražili podatke o broju napada na strane radnike u Hrvatskoj. Odgovorili su nam da imaju podatke za sve strane državljane pa su tako u brojevima koji slijede uključeni i stranci koji žive u Hrvatskoj i turisti. Policijska statistika pokazuje da je prošle godine broj stranaca oštećenih u kaznenim djelima u Hrvatskoj gotovo udvostručen u odnosu na 2022.: žrtava je 2022. bilo 1819, a 2023. čak 5330.
Takav zabrinjavajući trend nastavlja se i ove godine pa je tako, otkrili su nam u MUP-u, u prvih sedam mjeseci za 21 posto porastao broj stranaca oštećenih u kaznenim djelima u odnosu na isto razdoblje lani, s 1829 na 2228. Oštećeni stranci su razvrstani po državljanstvu, no među njima policija posebno ne navodi državljane azijskih zemalja iz kojih je u Hrvatsku došlo najviše stranih radnika. Lani je od svih stranaca najviše žrtava kaznenih djela bilo među državljanima Turske, njih 1015 što je značajan porast u odnosu na prethodnu godinu.
Od Azijaca u Hrvatskoj je, saznajemo u policiji, prošle godine nastradalo 110 Kineza, što je također mnogo više nego 2022., kad ih je nastradalo 14, ali to se, pretpostavljamo, može pripisati porastu broja kineskih turista. Strani se radnici – Nepalci, Indijci, Bangladešani, Filipinci, Egipćani i drugi – u policijskoj statistici ubrajaju među državljane ostalih zemalja koji su bili žrtve kaznenih djela, i takvih je 2022. bilo 228, a 2023., zastrašujuće, čak pet puta više – 1150. U prvih sedam mjeseci ove godine broj napada na te državljane ostalih zemlja među kojima su i radnici iz Azije i Afrike također je više nego udvostručen u odnosu na isto lanjsko razdoblje: lani je žrtava bilo 230, a ove godine 485.
U policiji ističu da je tijekom 2022., 2023., kao i u sedam mjeseci 2024. godine, udio stranih državljana ispod 10 posto u ukupnom broju oštećenih osoba u svim kaznenim djelima. Na području PU zagrebačke od siječnja do srpnja ove godine od 6265 osoba oštećenih kaznenim djelima 326 je stranih državljana ili 5,2 posto. Od toga su 44 žrtve razbojništva što je 0,7 posto od svih žrtava kaznenih djela. Za usporedbu, u 2023. godini taj udio stranaca žrtava razbojništva u Zagrebu bio je osjetno manji i iznosio je 0,2 posto, ili 26 osoba tijekom cijele te godine u kojoj su 704 stranca u Zagrebu bila oštećena u raznim kaznenim djelima.
PU zagrebačka redovito objavljuje izvještaje o dovršenim kriminalističkim istraživanjima zbog počinjenih kaznenih djela na štetu stranih državljana. Evo ih nekoliko. U parku na Trgu kralja Petra Krešimira IV. dvojica su počinitelja u dobi od 20 i 23 godine 16. kolovoza oko podne uz prijetnju vatrenim oružjem napala 37-godišnjeg Nepalca te mu otuđili dva mobitela i novac, oštetivši ga za nekoliko stotina eura. Uhitila ih je policija.
Kriminalističko istraživanje provedeno je nad maloljetnikom zbog sumnje u počinjenje razbojništva nad 24-godišnjim i 34-godišnjim državljanima Nepala koji su 1. travnja sjedili na klupi u parku u Ulici Frane Cote. S maloljetnikom su bila još sedmorica zasad nepoznatih počinitelja od kojih je jedan istrgnuo mobitel 24-godišnjaku s uha. Nepalci su se dali u bijeg, ali su ih napadači sustigli te ih izudarali nogama po tijelu i ukrali im mobitel. U Zaprešiću je 1. kolovoza oko 3 sata nekoliko počinitelja uz prijetnju vatrenim oružjem otuđilo nekoliko stotina eura 46-godišnjem vozaču taksija. Policija je privela jednog od njih, maloljetnika.
U Ulici Grmoščica desna na Črnomercu 9. srpnja oko 15 sati nekoliko je počinitelja uz prijetnju vatrenim oružjem i uporabom tjelesne snage napalo 30-godišnjeg vozačem taksija i ukralo mu novčanik u kojem je bilo nekoliko stotina eura. Otprilike sat vremena poslije u istoj je ulici na sličan način bez mobitela i nekoliko stotina eura ostao i drugi strani vozač, a oko 18.50 u obližnjoj Ulici Mali potok je uz prijetnju oružjem pokraden još jedan strani radnik. Policija je krenula u akciju i ubrzo uhitila jednog 29-godišnjaka i četvero maloljetnika zbog sva tri razbojništva.
Dvojicu maloljetnika policija je obradila jer su 27. studenoga prošle godine opljačkali 36-godišnjeg državljanina Indije koji im je dostavio naručenu hranu na adresu u Ljutomerskoj ulici. Dočekali su ga s pištoljem i umjesto da mu plate ukrali mu mobitel vrijedan oko sto eura i pobjegli. Policija je provela i istraživanje nad četvoricom mladića u dobi od 20 do 22 godine zbog sumnje da su počinili ukupno sedam kaznenih djela razbojništva i krađa, od kojih jedno u Sesvetama 11. listopada 2023., kada su prišli stranom dostavljaču te ga udarili šakom u lice, istrgnuli mu torbu u kojoj je bila hrana i torbicu s novcem i dokumentima, oštetivši ga za 140 eura.
“U Hrvatskoj je trenutno u odnosu na strane radnike prisutan rasizam, odnosno kombinacija rasizma i ksenofobije, u velikoj mjeri je to strah od nepoznatog baziran na stereotipovima i predrasudama, ali ima i netrpeljivosti i mržnje”, kaže pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, koja se rasizmom bavi već niz godina i dugogodišnja je članica Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) Vijeća Europe. Godinama je predsjedala Europskom mrežom tijela za suzbijanje diskriminacije odnosno tijela za jednakost (Equinet).
“Temeljem tog iskustva mogu reći – rasizam nesumnjivo jest prisutan u našem društvu, no ne treba ga prihvaćati kao datost, kao stvar mentaliteta, nego treba aktivno raditi na njegovu suzbijanju. Dugo vremena u Hrvatskoj je bilo relativno malo osoba druge boje kože, primjerice afričkog ili azijskog podrijetla: turisti, na obali, preko ljeta te migranti, azilanti ili osobe pod supsidijarnom zaštitom. Recentno je došlo do velike promjene u kraćem razdoblju – dolaska većeg broja ljudi iz dalekih zemalja, koji u Hrvatsku dolaze živjeti i raditi, a koji su vidljivo drugačiji, odnosno druge boje kože”, upozorava Šimonović Einwalter.
Navodi podatke iz prošlogodišnjeg istraživanja Eurobarometra po kojem su građani Hrvatske manje od EU-prosjeka spremni na svakodnevni kontakt s kolegama crne boje kože: 13 posto građana Hrvatske bi se osjećalo neugodno, dok je prosjek EU 8 posto. Kad su u pitanju osobe iz Azije, neugodnost bi osjećalo 14 posto Hrvata i 8 posto svih građana EU. U istraživanju pučke pravobraniteljice 15 posto ispitanika je reklo da bi im bilo neprihvatljivo da im dijete stupi u brak s osobom druge boje kože. Istovremeno 67 posto građana Hrvatske misli da vlasti ne čine dovoljno za promicanje raznolikosti, dok je prosjek za EU 44 posto.
“Ima građana koji osjećaju nelagodu ili čak mržnju kada vide osobu druge boje kože. Ne mislim da rasizam čuči u većini građana, no on je prisutan i nije zanemariv, zato stalno i ističem da ga treba snažnije suzbijati. Rasizam u Hrvatskoj često nije osviješten, nego proizlazi iz nedostatka kontakata te nedostatka informacija i znanja. Neki su prvi put u kontaktu s ljudima druge boje kože, imaju predrasude koje su negdje pokupili, a nitko ih nije naučio bolje.
Naravno, ima i onih koji svjesno uzgajaju svoje predrasude i šire ih, dapače, javno šire mržnju temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, a i onih koji će s tom motivacijom nekoga verbalno ili fizički napasti. Najočitiji i najdrastičniji recentni primjeri su fizički napadi na strane radnike u Zagrebu, koji su se zaredali, ali i nedavni verbalni napad na turistkinju u Splitu, ili ružni rasistički komentari kakve vidimo na internetu, osobito na društvenim mrežama”, govori Šimonović Einwalter. Treba li strahovati da će napada na strance biti sve više?
“Nadam se da ne. Ali, ovisi kako će se Hrvatska sada postaviti, odnosno koje aktivnosti će pripremiti i provoditi, kako će povodom rasističkih incidenata postupati policija, državno odvjetništvo i sudovi, ali i kakve će poruke u javnosti vezano za te napade slati najviši dužnosnici, ali i, primjerice, javne osobe te kako će se ove teme obrađivati u medijima. Naravno da na društvenu klimu, ali i napade, utječu i negativne poruke onih koji plaše i huškaju javnost.
Kao pozitivan primjer bih istaknula poruku ministra Božinovića nakon napada na dostavljače iz Indije u Tkalčićevoj. Te poruke trebamo i češće čuti s najviših razina. Ali prvenstveno je važno da policija, državno odvjetništvo i sudovi brzo i učinkovito postupaju u slučajevima napada na strane radnike. To je važno i zbog šire društvene poruke da nasilje ne prolazi nekažnjeno, ali zbog izgradnje povjerenja žrtava i svjedoka, ključnog za prijave napada”, poručuje Šimonović Einwalter.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....