Prije mjesec dana umrla je moja znanica Marina. Bilo joj je samo 56 godina, ali kad joj je otkriven rak jajnika, bilo je prekasno. Metastazirao je i terapije kojima joj se pokušao spasiti život bile su bezuspješne. Razlog? Marina nije obavila dva uzastopna pregleda na koje je išla svake godine posljednjih dvadesetak. Naime, i njezina je majka umrla od raka jajnika pa su zato česte kontrole bile način da se zloćudna bolest otkrije u ranoj fazi kad je liječenje u najvećoj mjeri uspješno. No, baš kad je trebala k liječniku, krenula je korona pa je pregled odgađala. Prošle su gotovo dvije godine od zadnjeg pregleda, a kad je osjetila da nešto nije u redu, bilo je prekasno. U samo tri mjeseca bolest je toliko napredovala da je medicina više nije mogla spasiti. Da, Marina je jedna od mnogih koji nisu umrli od korone, ali su zbog korone zakasnili s liječenjem i umrli od raka.
I ne samo rak nego i srčani i moždani udar, prometne nesreće, ozljede na radu, razne traume od kojih diljem svijeta umru milijuni kao da ne postoje već godinu i pol. “Kraljica” zdravstvenih nevolja postala je korona koja “ne pušta” prvo mjesto interesa javnosti, ali i medicine ni nakon što je stiglo cjepivo. Istina, milijuni ljudi diljem svijeta i dalje obolijevaju i umiru od tisuća raznih bolesti, ali kao da postoji samo jedna zdravstvena nevolja, covid-19. Izgovorene su milijarde riječi, napisano nebrojeno tekstova, “obdukcija” ovog novog virusa traje i dalje. Više od 180 milijuna oboljelih i gotovo četiri milijuna umrlih zadnji su podaci koji govore o “trijumfu” korone nad drugim bolestima a stručnjaci sve češće upozoravaju da se konačno mora naći suživot s tim pomahnitalim virusom i drugih bolesti, odnosno omogućiti i drugim pacijentima da mogu u bolnicu, u ambulante, na dijagnostiku, na liječenje, na operacije jer će naplata s kamatama u povećanoj smrtnosti stići za koju godinu. Naime, mogli bismo doživjeti eksploziju umiranja od sveg što nije korona samo zato što je dostupnost prevencije, dijagnostike i liječenja pala u drugi ako ne i u treći plan. Ovih dana Europska organizacija za rak (ECO) upozorava da zloćudne bolesti nisu nestale samo zato što je stigla korona. Naravno, posljedice se neće vidjeti odmah, nego za dvije ili tri godine, pa zato valja djelovati trenutno i vratiti “vlak u tračnice” upozoravaju stručnjaci.
Procjene ECO-a govore i da je tijekom pandemije oko milijun Europljana ostalo bez dijagnoze zloćudne bolesti, a do tog su podatka došli tako da su uspoređivali novootkrivene pacijente prethodnih godina s podacima iz 2020. Pokazalo se da je korona prisilila zdravstvene sustave na zatvaranje, odnosno da su samo oni najbolesniji dobivali pomoć kroz duže razdoblje. Najgore je bilo tijekom prošlogodišnjeg dugog lockdowna, a onda je i svaki novi val korone ponovno zatvarao vrata bolnica. Mnoge je činjenica da bez testa ne mogu ni ući u sustav demotivirala da potraže pomoć, a osobito se to događalo programima ranog otkrivanja zloćudnih bolesti. Rezultat bi mogao biti povećanje smrtnosti od raka u sljedeće tri godine jer se bolest otkriva tek kad dođe u poodmaklu fazu. I u Hrvatskoj je neko vrijeme bio zaustavljen program probira za rak, ali je ipak tijekom prošle jeseni većim dijelom nastavljen.
“Programi probira za rak dojke i debelog crijeva bili su zaustavljeni tijekom proljetnog lockdowna u 2020. godini. Prema preliminarnim podacima, zaostaci u pregledima bili su nadoknađeni već tijekom 2020. godine te se trenutno odaziv kreće u očekivanim granicama. Nažalost, postoci još nisu unutar preporučenih europskih smjernica, naročito za rak debelog crijeva”, kaže doc. dr. Mario Šekerija, voditelj Odjela za maligne bolesti HZJZ-a.
Zasad u Hrvatskoj nema procjena o mogućem povećanju broj umrlih od raka zbog veće pažnje posvećene kovid-pacijentima ali sigurno je da taj scenarij nećemo moći izbjeći. Činjenice govore da Hrvatska i bez korone ima loše brojke kad se govori o zloćudnim bolestima. Godinama smo na vrhu ljestvice umrlih od raka s gotovo 300 na 100.000 stanovnika, odmah iza Mađarske. Stručnjaci su suglasni da je problem upravo u tome da se bolest kasno otkriva, kad je liječenje u pravilu manje uspješno. U poodmakloj fazi ne pomažu ni najnoviji lijekovi pa zato liječnici neprestano upozoravaju da su važni preventivni pregledi bez kojih nema napredovanja na europskoj ljestvici preživljavanja. Ako korona i ne poveća smrtnost od raka u Hrvatskoj, brojke gotovo sigurno neće padati, već će u najboljem slučaju stagnirati.
Naime, u Hrvatskim bolnicama i tijekom pandemije nije uskraćena terapija oboljelima od karcinoma kojima je dijagnoza već postavljena odnosno liječenje kemoterapijom ili radioterapijom, što se u nekim zemljama EU događalo. No, i podaci najveće hrvatske bolnice KBC-a Zagreb govore da je dijagnostika barem dva mjeseca tijekom prošle godine gotovo prepolovljena kao i broj operacija. U tom su se razdoblju operirali samo hitni pacijenti, a u bolnici kažu da upravo onkološki nisu morali čekati.
No, u Italiji je Nacionalna onkološka udruga procijenila da su pregledi pali za 400.000 u prvih pet mjeseci pandemije. U međuvremenu, francuska Nacionalna liga protiv raka izračunala je da je bilo oko 30.000 slučajeva raka koji su ostali neotkriveni zbog covida-19. Studija objavljena prošlog studenoga procjenjuje da će u Velikoj Britaniji pandemija uzrokovati, izravno ili neizravno, između 7000 i 36.000 smrtnih slučajeva od raka u roku od godinu dana. Istraživanje objavljeno u časopisu The Lancet u međuvremenu je ispitalo podatke Britanske nacionalne zdravstvene službe (NHS) o tome kako bi se mogla kretati povećana smrtnost od različitih vrsta karcinoma. Procjenjuje se da bi broj smrtnih slučajeva od raka dojke mogao porasti za 7,9 do 9,6 posto pet godina nakon dijagnoze, a porast od 15,3 do 16,6 posto mogao bi biti za rak debelog crijeva. U ECO-u, koji je u svibnju pokrenuo kampanju za veću pozornost ranom otkrivanju raka, procjenjuje se da u Europi zbog pandemije nije obavljeno 100 milijuna pregleda vezanih uz zloćudne bolesti, te da će liječnicima trebati barem godina da riješe zaostatak. U međuvremenu, kažu, kašnjenja u liječenju pogađaju polovinu svih pacijenata s karcinomom tijekom pandemije, a očekuje se da će ti poremećaji i dalje utjecati na svakog petog pacijenta s rakom u Europi. Supredsjedateljica ECO-a, Mirjam Crul, zaposlena u bolničkoj ljekarni Sveučilišnog bolničkog centra u Amsterdamu, ističe da su zaostaci u liječenju bili očiti. Procjenjuje da je u najgorim mjesecima pandemije došlo do pada od oko 20 posto u potrošnji kemoterapijskih lijekova za pacijente s karcinomom, a pao je i broj operacija. Nizozemski zdravstveni sektor sada radi na tome da se nešto od toga riješi kroz mjere poput subotnje smjene i produženjem radnog vremena.
“Već primjećujemo da ljudi dolaze u kasnijoj fazi bolesti. Neki već imaju zahvaćene limfne čvorove ili metastaze kad su stigli u bolnicu”, rekla je Crul.
Dugoročni učinak odluka donesenih tijekom pandemije tek se mora analizirati, kažu u ECO-u. Različite su zemlje slijedile različite strategije. Primjerice, u Velikoj Britaniji je kemoterapija privremeno obustavljena za neke pacijente s rakom - s obrazloženjem da bi bilo opasno smanjiti broj bijelih krvnih stanica koje ometaju imunološki sustav pacijenata. Druge zemlje, poput Austrije i Nizozemske, odlučile su nastaviti liječenje, ali s nižim dozama lijeka. U Hrvatskoj su pak kemoterapije davane u uobičajenim dozama uz izolaciju onkoloških pacijenata.
Alexandru Calin Grigorescu, onkolog u Kliničkoj bolnici za nefrologiju “Carol Davila” u Bukureštu i član Europskog društva za medicinsku onkologiju, rekao je da su se operacije u Rumunjskoj nerijetko odgađale tijekom pandemije. U prvom su se mjesecu potpuno zaustavile, a onda se radilo upola manje od uobičajenog broja. Radioterapija dijelila je sličnu sudbinu.
“Liječenje se odgađalo tjednima, a to, naravno, nije bilo dobro za pacijente”, objasnio je Grigorescu te dodao da se značajan broj pacijenata također bojao doći u bolnicu da se ne zarazi.
Prije pandemije, i planovi EU za 2020. godinu bili su potpuno drukčiji kad je riječ o zdravlju Europljana. Naime, u središtu interesa trebao je biti baš rak po prijedlogu najveće skupine u Europskom parlamentu, Europske pučke stranke. Europski plan za borbu protiv raka odobrila je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, koja je u djetinjstvu izgubila sestru zbog raka, kao i povjerenica za zdravstvo Stella Kyriakides, koje je i sama preživjela rak dojke. Međutim, nakon što je krenuo koronavirus, predloženi plan ostavljen je za neka bolja vremena i objavljen je tek u veljači ove godine nakon brojnih odgoda. Napominjući da je “pandemija ozbiljno utjecala na skrb o zloćudnim bolestima”, u tekstu se navode “najvažnije mjere za ublažavanje utjecaja pandemije covida-19 na skrb o raku”. Plan ima “podršku” od 4 milijarde eura iz fondova EU koji bi mogli na neki način olakšati opterećenje stvoreno zaostacima u probirima i liječenju pod uvjetom da se mogu potrošiti dovoljno brzo da se nadoknadi izgubljeno. Nejednakost zdravstvene zaštite između istočne i zapadne Europe također je uvrštena u tekst Komisije. Stvaranje registra “nejednakosti” koji bi služio za prikupljanje podataka radi boljeg prepoznavanja, kvantificiranja i rješavanja problema - jedna je od vodećih zadaća plana. Nadalje, planom će se uspostaviti mreža nacionalnih centara za rak u svim zemljama članicama, s ciljem da se za 90 posto pacijenata osigura dostupnost takvim centrima do 2030. godine. Jedan centar trebao bi se osnovati na svakih pet milijuna građana. Ova bi inicijativa trebala osigurati kvalitetniju skrb, ali i liječenje.
Sve ono što se zbivalo tijekom pandemije koronavirusa najčešće traži odgovor na pitanje hoće li biti više umrlih od raka u svim zemljama EU, pa tako i u Hrvatskoj.
“Potrebno je razlikovati stopu smrtnosti (mortaliteta) od raka, koja se izražava na broj stanovnika ukupne populacije, od stope smrtnosti (letaliteta) od neke npr. zarazne bolesti koja se izražava u odnosu na broj oboljelih osoba.
Specifični mortalitet na populacijskoj razini se određuje prema tome koja je bolest upisana kao osnovni uzrok smrti neke osobe. Kako će pandemija utjecati na ovaj populacijski indikator na razini EU (kratkoročno i dugoročno), dosta je teško prognozirati. Moguće je da će dijelom ovisiti i o kvaliteti i usporedivosti podataka među pojedinim državama. Inače, mortalitet od raka (kontroliran za dob odnosno starenje stanovništva) u padu je u velikoj većini europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku. Međutim, zbog sve starijeg stanovništva imamo i imat ćemo još uvijek veliki broj smrti pripisivih malignim bolestima”, objašnjava dr. Šekerija.
No, činjenica je da je kroz ovih godinu i pol od kovida umro i dio oboljelih od zloćudnih bolesti pa je jedno od pitanja može li korona u konačnici smanjiti broj umrlih od raka. No, epidemiologija ima objašnjenje.
“Osnovni uzrok smrti određuje se temeljem nalaza mrtvozornika koji upisuje bolesti i stanja od kojih je bolovala određena osoba na za to predviđeni standardizirani obrazac te temeljem pravila Svjetske zdravstvene organizacije za određivanje uzroka smrti. Moguće je da će zbog takozvanih konkurirajućih uzroka smrti biti nešto smanjen specifični mortalitet (kao epidemiološki indikator) od drugih uzroka smrti, no povećani ukupni mortalitet ogledat će se u smanjenju očekivanog trajanja života kao i u mogućem smanjenom preživljenju nakon dijagnoze. Međutim, bit će potrebno još dosta vremena i istraživanja da bi se svi ti učinci mogli kvantificirati s dovoljnom sigurnošću”, naglašava dr. Šekerija, koji očekuje da će smrtnost od raka u prošloj godini ostati na istoj razini kao u prethodnom razdoblju, odnosno između 13.500 do 14.000 osoba.
S obzirom na činjenicu da je korona došla naglo, da se nije očekivalo da će trajati toliko dugo i da se ne zna kakva će biti buduća kretanja virusa, očito je da se zdravstveni sustavi moraju prilagođavati jer u suprotnom ne samo da će biti zakinuti pacijenti sa zloćudnim bolestima nego i svi kojima je potrebna medicinska skrb, a nemaju dijagnozu covida-19.