'Ključno je da Hrvatska odluči želi li da Ina bude tržišna kompanija ili državno poduzeće'

Šest godina je prošlo i tri hrvatske vlade se izmijenile otkad je mađarski menadžer Zoltán Áldott imenovan na poziciju predsjednika Uprave Ine. U cijelom tom periodu kompanija je bila u središtu interesa javnosti, što zbog nesuglasica njezina dva velika dioničara, što zbog kaznenih procesa koji su pokrenuti vezano uz tvrtkinu privatizaciju.

Biznis u tim okolnostima nije bio jednostavan, a ni tržišne okolnosti često mu nisu išle u prilog. U intervjuu za novi Globus Áldott je govorio o stanju kompanije, odnosima s državom i budućim investicijama.

Mađarski menadžer govorio je i o mogućoj prodaji Ine, Josipu Petroviću, ali i pregovorima s hrvatskim vladama. Naime, nesuglasice između hrvatske vlade i MOL-a traju već godinama i napretka nema na vidiku. Arbitražni postupci traju, a pregovori koji su vođeni zastali su. Prvi čovjek Ine pritom tvrdi da tvrtka mora imati dva glavna cilja:

– Ina može biti ili tržišna kompanija ili državno, javno poduzeće. To je ključno pitanje. Često se isticalo da se Inu vidi kao tržišnu kompaniju, ali onda bi se opet inzistiralo na zahtjevima koji su tome bili kontradiktorni. Ako idemo s tržišnim modelom, onda trebamo pregovarati o ciljevima, mjerilima i strategiji. Ako idemo s državnim modelom, onda privatni investitor nema interesa i bilo bi najlogičnije da država preuzme vlasništvo nad cijelom tvrtkom. To pitanje nažalost nismo riješili i pregovori zbog toga nisu zaživjeli, kaže Aldott i dodaje:

– Sada je došla nova vlada, tek čekamo da se formira novi pregovarački tim. Moguće je i da će MOL donekle promijeniti neke svoje stavove, od prošlih pregovora je prošlo dosta vremena i neke okolnosti su se promijenile. Svojedobno se otvorila mogućnost “snimanja” Ine od strane potencijalnih kupaca. U aktualnim okolnostima naći kupca bi možda bilo nešto teže, no tko zna? Dogovor je ipak najizglednija opcija.

No, MOL nije spreman odreći se dijela upravljačkih prava?
– Komercijalna kompanija nema razloga biti u tvrtki kao partner koji ne može utjecati na poslovanje. Za očekivati je da bi dioničar u tom slučaju tražio da se kapital uloži u neku drugu imovinu kojom se može upravljati i u njoj stvarati vrijednost. Ne bi bilo logično očekivati da država stvara vrijednost na isti način i bolje nego privatna kompanija...

KOMPLETAN INTERVJU SA ZOLTANOM ALDOTTOM PROČITAJTE U NOVOM BROJU GLOBUSA: