“S Karamarkovim se slamanjem desno krilo HDZ-a, dolaskom Plenkovića, nije slomilo. Jer će Plenković, želi li da mu ptica leti, ubrzo spoznati da njegova ptica bez desnog krila ne može letjeti. I zato što se bez dva krila, u ptičjem slučaju, letjeti ne može i zato što bez desnog krila i tijelo i lijevo krilo ptice doživljavaju, ako se ptica zove HDZ, trenutni kolaps. Da mu se to slučajno ne bi dogodilo, moj bi mu savjet bio da se s Karamarkom čuje i, ako poželi, neka mu nađe odgovarajuće mjestu u okviru stranke i države”, kaže u velikom intervjuu Globusu Ivan Aralica, jedan od najvažnijih hrvatskih suvremenih pisaca, akademik, najistaknutiji intelektualni predstavnik političkoga konzervativizma.
Na pitanje zašto je svojevremeno javno rekao za Tomislava Karamarka, kojega sad preporučuje Andreju Plenkoviću, da nije dorastao zadatku da bude na čelu velike stranke kao što je HDZ Aralica pobliže objašnjava svoje stajalište:
“Rekao sam ono što sam zaključio u početku Karamarkova uspona na čelno mjesto u stranci, kad sam ga i osobno upoznao. Rekao sam sa žaljenjem, jer sam u međuvremenu spoznao da je plemenit čovjek, da je imao dobre političke stavove i da u njegovu slomu, osim što je nedorastao čelnom mjestu, njegove krivnje nema.”
O Karamarkovu “adutu” Zlatku Hasanbegoviću, bivšem ministru kulture, potpredsjedniku HDZ-a i ključnoj figuri desnog krila stranke, koji je s Plenkovićevim dolaskom potisnut u zapećak, Aralica ima dobro mišljenje. Cijeni ga, prije svega, po njegovu ministarskom radu:
“Netko će, moguće i sadašnja ministrica, trebati dovršiti ono što je Hasanbegović započeo. A on je započeo demontažu komunističkog jugoslavenstva koje se predstavlja za humanizam i internacionalizam. Može netko biti i mentalni komunist i jugoslavenski nostalgičar, njemu na veselje, ali zašto bi budžet hrvatske države, koja je skupo platila rat s jugoslavenstvom i komunizmom, plaćao opstanak toga mentaliteta i liječenje jugo-nostalgije kao vrste osobne i društvene bolesti. Kao vrste hipohondrije!” kaže Aralica.
Što misli o Davoru Bernardiću, novom predsjedniku SDP-a, vidi li u njemu neokomunista ili modernoga socijaldemokrata?
“Bude mi lakše oko srca kad ga vidim na ponoćki i poželim da i još na kojoj misi preko godine bude prisutan. Pri tom se sjetim zabluda svoje mladosti. Mislio sam da je spojivo kršćanstvo, usađeno u mene od malih nogu, i partizanija s partijnošću u kojima sam se stjecajem okolnosti u antifašističkoj borbi našao. Nije ih se dalo spojiti i to je bio uzrok mom povratku na izvorište. Ako želi ono što sam i ja želio, neka Bernardić bude bolje sreće od mene!”, poručuje akademik.
U intervjuu Ivan Aralica govori i o naznakama novog odnosa između desnice i ljevice na hrvatskoj političkoj sceni, o mogućoj i poželjnoj suradnji HDZ-a i SDP-a, o konzervativizmu i liberalizmu, o komunističkom mentalitetu i njegovoj ukorijenjenosti u društvu; otkriva kako je na temelju svoje stare pripovijetke napisao novi roman “Anastazija”...
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju novoga broja Globusa
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....