HRVATI NA RUSKOJ GRANICI 'Po vojnim vještinama pokazali smo se čak i bolji od postrojbi iz drugih članica NATO-a, a bolji smo i u nogometu'

Njemački natpisi na poklopcima čeličnih šahtova u vojarni Bemowo Piskie na sjeveru Poljske i danas su podsjetnik na vrijeme između dva svjetska rata kada su tim područjem vladali Nijemci. Poslije Drugog svjetskog rata pripalo je Poljskoj dok su teritorij današnje Kalinjingradske oblasti zauzeli Rusi. Tako je ova, danas jedna od najvećih vojarni poljske vojske udaljena samo 50-ak kilometara od granice s Rusijom, smještena u ravničarskom močvarnom kraju koji u ovim zimskim mjesecima zapuhuju hladni vjetrovi s Baltičkog mora. Niski sivi oblaci ovdje rijetko propuste koju sunčevu zraku, a sela su razbacana na čistinama između gustih crnogoričnih šuma.

Visokim je stablima okružen i ulaz u vojarnu iz koje u 7.45 izlaze vozila s hrvatskim oznakama. Lagano se razdanjuje dok ih uskom cestom dobro očišćenom od snijega kroz gustu maglu pratimo do 15-ak kilometara udaljenog strelišta Gaudynek gdje su se na terenu već razmjestili kamioni HV-a i 40-ak vojnika i časnika koji se pripremaju izvesti vježbu gađanja. Pripadnici Topničko-raketne pukovnije Hrvatske kopnene vojske s bitnicom SVLR – samovoznih višecijevnih lansera raketa, njih do 90, sredinom su listopada s potrebnom mehanizacijom stigli na sjever Poljske kako bi u sklopu Borbene skupine pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država sudjelovali u NATO-ovim aktivnostima Pojačanje prednje prisutnosti. Riječ je o međunarodnim misijama koje se provode u Poljskoj, Litvi, Latviji i Estoniji, a Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja je svoje kontingente poslala u čak dvije zemlje, pa se tako osim u Poljskoj naši vojnici već nekoliko tjedana u međunarodnom okruženju obučavaju i u Litvi gdje su u najvećoj vojnoj bazi te baltičke države, u mjestu Rukla, stotinjak kilometara od granice s ruskom Kalinjingradskom oblasti na zapadu i otprilike isto toliko od bjeloruske granice na istoku.

U podjednako hladnom, ledom okovanom surovom krajoliku u kakvom borave i njihovi kolege u Poljskoj. Uz posebne dozvole poljskih i litavskih oružanih snaga kao i njihovih NATO zapovjedništava – američkog u Poljskoj i njemačkog u Litvi – Globus je posjetio hrvatske postrojbe koje će naredne mjesece provesti daleko od kuće na sjeveroistočnim granicama Sjevernoatlantskog saveza.

Topnička postrojba HV-a u Poljskoj prvi put sudjeluje u nekoj međunarodnoj operaciji. Blatni tragovi kotača u snijegu vode do tzv. očekujućeg položaja na kojem se priprema odlazak na oko kilometar udaljene vatrene položaje odakle će se ispaljivati rakete koje vojnici namještaju u raketne sustave M92 Vulkan kalibra 122 milimetra. Riječ je o oružju s 32 raketne cijevi i automatskim punjačem. Akciju vodi bojnik Ivan Užarević, zapovjednik hrvatskog kontingenta.

“Mi smo topnici, Amerikanci također imaju jednu topničku bitnicu i mehanizirano pješaštvo, Rumunji su protuzračna obrana, Britanci izvidnici, a cijela NATO borbena grupa je podređena 15. Mehaniziranoj pješačkoj brigadi Poljske vojske. Uvjerili smo se da smo dorasli svim zadaćama koje se od nas očekuju u NATO okruženju. A dobro smo se prilagodili i niskim temperaturama iako svi kažu da zima još nije pokazala zube. Ne bojimo se hladnoće jer imamo najbolju opremu koja u Hrvatskoj postoji i koja je bolja nego kod vojnika iz drugih zemalja, a svi se slažu da su naše odore i najljepše. Amerikanci su oduševljeni našim pištoljem HS, ali i vatrenom moći naših VBR-ova. Zato je nas fascinirala logistička potpora koju oni imaju – što god američka vojska poželi, dobije u najkraćem mogućem vremenu, dok smo mi svjesni da se po tome ne možemo s njima uspoređivati. Međutim, po ljudskim kvalitetama naše vojske, motivaciji i stručnosti ravnopravni smo, pa i bolji od ostalih”, govori bojnik Užarević čiji su vojnici i časnici pokazali da im ravnima nema ni u najvažnijoj sporednoj stvari. Prvo su mjesto osvojili na nedavnom nogometnom turniru u kojem su sve zemlje imale svoju reprezentaciju.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa