Predsjednik HSS-a Krešo Beljak više neće biti gradonačelnik Samobora. Nakon 12 godina provedenih na čelu danas jednog od najljepših gradova Hrvatske posvetit će se ponajprije svojoj stranci koja proživljava vrlo turbulentno razdoblje.
Kao zastupnik u Saboru ostaje oštri kritičar vladajućeg HDZ-a, stranke koju okrivljuje za potonuće HSS-a na marginu političkog utjecaja. Svjestan je da će to biti puno teži zadatak od vođenja Samobora, ali siguran je u sebe i budućnost jedne od najstarijih hrvatskih političkih stranaka. Toliko da još uvijek nije otklonio mogućnost da se ipak na kraju kandidira za gradonačelnika Zagreba. Misli da bi mnogima pomrsio račune.
Zašto ste odlučili da se nakon tri mandata više ne kandidirate za gradonačelnika Samobora?
- Znam da je to neuobičajeno za hrvatske prilike, ali smatram da su tri mandata na čelu grada dovoljna da se ostvare sve ideje i vizije. Samobor zaslužuje najbolje i nakon 12 godina nemam više snage za stopostotno davanja sebe, kao što je to bilo do sada. Siguran sam da će moj zamjenik Željko Stanec to raditi bolje nego što bih to radio ja. Zastupnik sam u Saboru i predsjednik parlamentarne stranke, i to je punoposla.
Prve asocijacije na Samobor su, uz kremšnite i fašnik, činjenica da nemate prirez. Tako se to vidi iz Zagreba. Što vi ostavljate gradu nakon ovih 12 godina?
- Prije svega, ostavljam financijski stabilan grad. U ovom trenutku je više od 15 posto izvornog proračuna na računu grada. Svi računi su plaćeni u danu, nema niti kune neplaćenih obveza. Na računu je od 22 do 23 milijuna kuna. Svake godine završavali smo po dva-tri ozbiljna projekta. Zadnji projekt je naš mali tehnopolis, futuristički poduzetnički inkubator kakvog nema u Hrvatskoj. Najveći problem Samobora je javni prijevoz i veze sa Zagrebom, što je za nas nerješivo jer su koncesije pod državnomingerencijom.
Plaću zarađujete samo u Saboru?
- Da, ja sam gradonačelnik kao volonter. Znam da si brojni saborski zastupnici koji su i gradonačelnici isplaćuju honorar. Ja to nisam radio. Ne znam kako im to prolazi.
Razmišljate li još uvijek o kandidaturi za gradonačelnika Zagreba koju ste javno spominjali?
- Bilo je takvih ideja, pogotovo kad se vidjelo tko se sve kandidirao. Mislim da će za mnoge od njih biti nepremostiva prepreka sakupiti i tih 5000 potpisa za kandidaturu. Postoje određeni krugovi koji me još uvijek nagovaraju. Još nisam definitivno odlučio, ali svjestan sam da je posao gradonačelnika Zagreba bitno kompleksniji nego biti gradonačelnik Samobora. Ali opet, gledajući ove kandidate, ne vidim tko bi od njih mogao naslijediti Milana Bandića na kvalitetan način.
Mislite li još uvijek da bi Bandić, da je živ, bio najjači kandidat?
- Bandić je po znanju bio bez prave konkurencije. Da bi netko bio gradonačelnik Zagreba, mora prije svega biti političar. Nisu dovoljna opća znanja ni biti dobar menadžer. Bandić 2009. nije imao niti jednog svog vijećnika u Skupštini jer mu je SDP slagao listu. U roku od mjesec dana imao je većinu u Skupštini Grada Zagreba. Netko će reći da je to trgovina, ali, ipak, to je politika. Tako funkcioniraju politički dogovori, ne govorim o kriminalnoj sferi koja također postoji, ali tako se stvaraju savezi i koalicije. To je politička vještina u kojoj je Milan Bandić bio bez premca. Bojim se da će se u Zagrebu u budućnosti svakih šest mjeseci raspisivati izbori. Za sada nema predizbornih koalicija pa sumnjam da će biti suradnje i nakon izbora. Da je bilo mudrosti kod svih opozicijskih stranaka centra i lijevog centra, sve se moglo riješiti u prvom krugu sa sigurnom većinom u Skupštini. Bojim se da se neki ljudi koji slove za favorite ne razumiju upolitiku.
Mislite da se Tomislav Tomašević ne razumije u politiku?
- Ne bih govorio o imenima. Činjenica je da dogovora nema. I to je bio jedan od razloga što sam razmišljao okandidaturi.
Kako komentirate potencijale lijevozelene koalicije Možemo!, koja je toliko sigurna u sebe da zapravo nije željela takvu koaliciju sa SDP-om?
- Ne znam koliko je uopće ispravan taj termin lijevo-zelena koalicija. Ne vidim ni što je tu lijevo ni što je tu zeleno. Oni su sami sebe nazvali tako, ali to nije prvi put u Hrvatskoj jer se stranke nazivaju demokratskima, a onda zagovaraju nešto sasvim drugo.
Zašto sadašnji kandidati za zagrebačkoga gradonačelnika, po vašem mišljenju, nisu dovoljno dobri?
- Zagreb vode strukture, a ne samo prvi čovjek. A te strukture je 20 godina postavljao Milan Bandić. Ići u rat s tom strukturom znači propast za onog tko krene u rat. Grad će stati, stat će tramvaji, opskrba vodom... Ili će doći do kompromisa. A time se vraćamo u domenu politike. Te strukture su znatno brojnije, moćnije i zaštićenije od političara. Vidim da neki kandidati govore o otkazima. To su gluposti. Ne može se nikome dati otkaz jer svi imaju ugovore, imaju sindikate... Bit će potrebna politička mudrost da se krene u tranziciju od barem četiri godine. U reforme se mora ići lagano, nema rezova preko noći. I ja sam prije 12 godina došao na čelo Samobora s brojnim idejama pa sada znam što je moguće, a štonije.
Po anketama, vodeći kandidati su Tomislav Tomašević i Joško Klisović. Je li realno da u drugi krug uđu dva kandidata s ljevice?
- Teško mogu vjerovati u to. Procjenjujem da je u Zagrebu odnos snaga 55 prema 45 posto za ljevicu, ali s trendom rasta desnice. Desnica jest podijeljena između više kandidata, ali pitanje je, recimo, pripada li Vesna Škare-Ožbolt desnici ili centru. Kandidat HDZ-a Davor Filipović je puno jači kandidat za drugi krug nego Joško Klisović jer može računati na Bandićeve birače. U prvih deset godina Bandića su podržavali lijevi, ali onda se to promijenilo. Teško je zamisliti da bi mnogobrojni zavičajno povezani krugovi koju su do sada bezrezervno podržavali Bandića sada podržali bilo koga drugog osim kandidata HDZ-a.
Što se zapravo događa u vašem HSS-u?
- HSS je u završnoj fazi tranzicije, svojevrsnog čišćenja kakvo prolaze i druge stranke. Imali smo godinama negativnu selekciju kadrova, što je najveći problem hrvatske politike. Birači već godinama traže neke nove opcije jer su se postojeće stranke kontaminirale. Ništa se nije promijenilo od 2000. godine. Kad je Ivica Račan formirao Vladu zajedno sa HSS-om, od tadašnjih 25 članova Predsjedništva naše stranke njih je dvadeset u roku od deset dana otvorilo građevinske firme. Njihova jedina ideologija je osobni interes mada se svi pozivaju na Radića. Oni žele vlast, žele u upravna vijeća, traže osobnu korist. I naravno da, sada kad smo već u trećem mandatu u opoziciji, oni ne vide kruha u tome i polako otpadaju. Normalno da ne žele reći da odlaze jer ne mogu ostvariti svoje osobne ambicije, nego kažu da odlaze jer se ne slažu s Beljakom. Kažu da to više nije Radićev nauk, pri čemu nemaju pojma što je to bio Radić. HSS i dalje ima 450 organizacija bez obzira na te brojne izlaske. Da smo dobili izbore, svi bi oni bili prvi tu pored mene i pljeskali mi. Vjerujem da ćemo već na ovim lokalnim izborima profilirati od 20 do 30 novih imena, ljude koji će biti okosnica HSS-a u budućnosti.
Gdje sve HSS izlazi na izbore?
- Izlazimo na izbore po cijeloj Hrvatskoj. Mnoge velike stranke, da su prošle kalvariju kakvu mi prolazimo, već bi se ugasile. Prijelomna je bila 2008. godina, kada se HSS na čelu s Friščićem priklonio HDZ-u. Prije toga smo bili stranka koja se gradila na kritici vladajuće stranke, uopće nisu bile dopuštene koalicije s HDZom, a predsjednik Zlatko Tomčić je gasio ogranke koji su samo pomislili razgovarati s njima. Friščić je preko noći napravio obrat, odustao od svih predizbornih obećanja i dogovorio koaliciju sa Sanaderom. Svi ovi koji se sada ne slažu sa mnom, od Marijane Petir do Pankretića, tada su bili u vodstvu HSS-a. Kad su nakon toga odlučili samostalno izaći na izbore, osvojili su samo jedan mandat i stranka je bila pred slomom. Moja najveća greška, nakon što sam postao predsjednik HSS-a, jest to što sam mislio da mogu postići kompromis s takvim ljudima. Krivo sam mislio da je njima stalo do HSS-a.
Ali sad je glavna optužba protiv vas da ste HSS odveli previše ulijevo koalirajući sa SDP-om.
- Ja osobno nikada nisam bio u koaliciji s HDZ-om, od početka svog političkog djelovanja u Samoboru. Kad su mene birali za predsjednika u HSS-u, pa i Marijana Petir, znali su da imaju posla s čovjekom koji smatra da je HDZ nanio veliku štetu Hrvatskoj. HSS se od početka zalaže za malog čovjeka, radnika, poljoprivrednika, obrtnika..., a HDZ se zalaže za krupni kapital. To je razlika između ljevice i desnice, a ne partizani i ustaše. Konzervativne desne stranke uvijek staju na stranu Crkve, ali Radić je bio sve suprotno od toga. On je poderao vatikanske ugovore, odnosno konkordat koji je kralj Aleksandar pripremao sa Svetom Stolicom. Radić je kao ministar prosvjete poderao konkordat i rekao da je on u suprotnosti s interesima hrvatskog naroda. U tom trenutku HSS je bio čista ljevica. Istina, u sto godina i HSS je imao svojih političkih lutanja, ali činjenica je da je najbolje rezultate imao u Radićevo, pa i Mačekovo vrijeme.
Ipak, danas prevladava dojam da HSS napušta prevelik broj ljudi, a istovremeno rejting-agencije u anketama pokazuju da je vaša stranka na jedan do dva posto potpore.
- Od mene su ljudi koji provode ankete otvoreno tražili da im plaćam mjesečni paušal, inače će ankete pokazivati ovakve rezultate. Ja u ankete ne vjerujem. Vidjeli ste da su na prošlim izborima potpuno promašile. Oni, zajedno s medijima, kreiraju mišljenje javnosti. Činjenica je da se neke stvari u HSS-u gledaju kroz jednu prizmu, a kad se iste stvari događaju u drugim strankama, gleda se kroz drugu. Pogledajte HNS, koji više praktički ne postoji, nestali su, prošli su deset puta gore nego mi, ali mediji ne pišu o njima kao o HSS-u. Možda zato što su bili dio vladajuće koalicije. Mi smo stradali zbog koalicije s HDZ-om, ali oni su nestali. Liberali su također nestali. Hrebaka se glorificira kao gradonačelnika, a i njemu i meni je jasno da je Bjelovar u puno lošijem stanju nego Samobor, kao i cijeli niz gradova i općina u kojima je HSS na vlasti. Ali to je dio igre. HSS će se nakon lokalnih izbora vrlo brzo početi pripremati za parlamentarne na koje idemo samostalno pa će se vidjeti naša stvarna snaga.
Nije li pomalo neozbiljno izaći na lokalne izbore u Splitu sa Sinišom Vucom kao kandidatom? Prigovaraju i vama estradizaciju politike.
- Ali kad ja pitam tko je do sada bio predsjednik HSS-a u Splitu, nitko ne zna.
Dobili ste prepoznatljivost, ali jeste li dobili relevantnost?
- Upitno je to u što se danas politika pretvara. Gospodin Vuco nije baš onakav kakvog ga javnost vidi ili kakav se sam želio prikazati jer on je umjetnik koji dobrim dijelom živi od spektakla. Kad se s njim razgovara o ozbiljnim stvarima, vidi se da je on obrazovan, da voli svoj Split i da je voljan učiti, što je za politikuvažno.
Idete li u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u koaliciji sa županom Bajsom?
- Da, idemo zajedno, to je dogovoreno upravo ovihdana.
U kojim gradovima i županijama očekujete najbolje rezultate HSS-a?
- S obzirom na rejting koji imamo na nacionalnoj razini i na sve što smo prošli, svaki rezultat će biti dobar. Za nas je bolje biti vidljiva opozicija, pa čak i sa samo nekoliko vijećnika, nego sudjelovati u vlasti i postati nevidljivi. Mi smo 2001. godine, dakle 15 godina prije mene, imali osam župana od 21 županije. Što se to dogodilo? Gdje su ti ljudi? Zašto tada nisu gradili stranku? Gledali su samo svoj privatni interes. I sada imamo samo tridesetak načelnika i gradonačelnika i niti jednog župana.
Gdje HSS može iznenaditi HDZ i SDP?
- Mislim da će HDZ biti dominantan na ovim izborima zbog toga što je svojim političkim djelovanjem uspio uništiti sve ostale stranke, prije svega HSS. Iz Hrvatske je otišlo više od 400.000 mlađih i obrazovanijih ljudi koji su mahom svi protiv HDZ-a. Došlo je do promjene strukture birača. Ako niste u HDZ-u, ne možete dobiti posao, nema poticaja, ne možete ništa. Čak imamo organizacija koje se boje uopće izaći na izbore jer će im se HDZ osvećivati kad pobijedi. I dalje se radi pritisak na sve one koji nisu za HDZ. SDP je u bitno lošijoj situaciji. Oni tek trebaju proći kroz ovo kroz što je prošao HSS. Bio sam eksplicitan i rekao sam Peđi Grbinu da ne čeka i ne radi kompromise i greške kakve sam ja radio.
Dario Hrebak je, barem u ovom trenutku, spasio HSLS od nestajanja tako što se dogovorio s Andrejom Plenkovićem. Niste li i vi mogli tako da ste prihvatili HDZ-ove ponude? Plenkoviću bi dvije HSS-ove ruke u Saboru zlata vrijedile. A govorilo se čak i o mjestu potpredsjednika Vlade.
- Pravo je pitanje jesu li mediji, javnost i birači prepoznali to što 2017. HSS i Beljaka Plenković nije mogao kupiti. A nudili su nam sve, i to javno, bez ikakvog skrivanja. Jesmo li nagrađeni? Nismo. Dolazimo do pitanja što birači u Hrvatskoj žele. Žele li političare poput Hrebaka koji se daju kupiti ili ne žele takve? Očito je da dobar dio naginje onima koje se može kupiti. Beljaka se ne može kupiti. Jednostavno, ne postoji način. Ne može me se podmititi s pet nadzornih odbora i deset upravnih vijeća. To je izvor problema koje sam imao i imam unutar stranke s onima koji samo žele vlast. A pritisak dolazi i izvan stranke jer traže da se makne Beljaka i nađe nekoga s kim se može dogovoriti odnosno trgovati. Ja sam između čekića i nakovnja, ali ne dam se makar sam u manjini i makar kažu da sam bedak.