Na kraju godine, u ugodnoj blagdanskoj dokolici, čovjek prođe u mislima kroz proteklih dvanaest mjeseci pa se prisjeti lijepih časova – obiteljskih veselja, radnih uspjeha i pokojeg većeg postignuća. Ne želi sebi pokvariti dobro raspoloženje lošim sjećanjima, njih ostavlja za siječanj. U tom beskrajnom mjesecu bit će vremena i za brigu, i za žaljenje, i za kajanje zbog lanjskih pogrešaka i podbačaja.
Sad, između Božića i Nove godine, najmudrije je suzdržati se od objektivnosti i prepustiti se lagodi trenutka. Jao onomu tko u tome ne uspije i uhvati se u zamku propitivanja i kopkanja po prošlosti – jesam li trebao drugačije? jesam li mogao pametnije? – taj je sebi upropastio blagdane. Sjediti pokraj okićenoga bora, za bogatim stolom i upustiti se u...