Izbjegla sam najgore. Još uvijek teško hodam. Jedna noga ne sluša. Trebam pomoć ali polako se oporavljam. Sve je počelo nekom laganom temperaturom dan prije Uskrsa. Dva dana kasnije termometar je pokazivao 39,5, sve sam teže disala a od bolova nisam mogla ni zaspati. Odmah sam posumnjala na koronu. Nazvala sam liječnicu, ali bio je blagdan tako da sam tek u srijedu dobila pozitivni nalaz. Rekla je da pričekam do jutra, ali meni je bilo toliko loše da sam krenula put Osijeka i odmah završila na kisiku. Stanje mi se ubrzo dodatno pogoršalo i nisam mogla izbjeći respirator. Puna dva tjedna život mi je visio o koncu. I rođendan sam dočekala prikopčana na aparate, bez svijesti. Samo zahvaljujući velikom trudu liječnika izvukla sam se - priča je to 35-godišnje Đakovčanke Anite koja je, na sreću, unatoč vrlo teškom obliku covida-19 ipak uspjela dobiti životnu bitku i prije nekoliko dana napokon izašla iz KBC-a Osijek.
Mnogi, nažalost, čak i mladi i bez nekih kroničnih bolesti, nisu uspjeli dobiti bitku s virusom unatoč svih nastojanja liječnika i mogućnosti suvremene medicine. Novi britanski soj koji prevladava u ovom trećem valu značajno se brže širi, ali kako su “na meti” sve mlađi, očekivalo se da će smrtnost ipak biti manja negoli u drugom valu. No, bio je to račun bez korone koja i dalje odnosi živote. U Hrvatskog je svakog dana u ovom trećem valu i više od 50 novih žrtava, što poziva na oprez i, dakako, što brže cijepljenje. Čak 7218 preminulih od covida-19 od početka epidemije govori da je riječ o opasnom virusu koji nerijetko uzima žrtve. Na svakih 47 potvrđenih slučajeva covida-19 bilježimo jedan smrtni slučaj.
Prema tjednom izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u trećem tjednu travnja od 14.836 ukupno pozitivnih slučajeva njih 193 bilo je na respiratoru, a umrlo je u sedam dana 292 pacijenta. Prosječna dob umrlih bila je 76,4 godine, a od ukupnog broj zaraženih umrlo je 2 posto pacijenata. To znači da je na 100.000 stanovnika bilo 7 umrlih. Podaci HZJZ-a govore da je u posljednja tri tjedna upravo ta brojka umrlih udvostručena, što se poklapa i s podacima o broj ukupno zaraženih na tjednoj razini. Naime, taj je broj bio u porastu od početka ožujka kad je zabilježen 3541 novi slučaj na tjednoj razini, a u tjednu od 12. do 18. travnja on je narastao na 15.274 novozaražena. Tjedan kasnije i u proteklom brojke lagano padaju, ali smrtnost će, kažu stručnjaci, još desetak dana ostati podjednaka.
Više od tri milijuna umrlih u svijetu najbolje govori da još nismo dobili ni bitku, a kamoli rat protiv korone. Reklo bi se živi se od jednog do drugog vala epidemije, pa su i podaci različiti u određenom trenutku ovisno je li trenutno novi val na vrhuncu ili u padu. Prema najnovijim podacima zbog covida-19 izgubljeno je u svijetu 20,5 milijuna godina života, to je dva do devet puta više nego li isti gubitak tijekom sezonske gripe. Studija objavljena u časopisu Scientific Reports analizirala je gotovo 1,28 milijuna smrtnih slučajeva od covida-19 u 81 zemlji od početka pandemije do 6. siječnja ove godine i otkrila da je prosječno izgubljeno 16 godina života zbog prerane smrti oboljelih, s tim da je tendencija povećanja te brojke jer korona još uvijek traje unatoč pokušajima da se cijepljenjem ti trendovi smanje.
Héctor Pifarré Arolas, direktor istraživanja Centra za istraživanje zdravlja i ekonomije s Universitat Pompeu Fabra u Barceloni, sa skupinom kolega iz drugih zemalja, također je otkrio da je tri četvrtine preranih smrti bilo u dobi do 75 godina ili manje i gotovo trećina kod onih mlađih od 55 godina. Uz to, muškarci su izgubili 45 posto više godina života od žena.
“Razlika u spolu u godinama izgubljenog života proizlazi iz dvije komponente: više muškaraca umire od covida-19, ali muškarci umiru i u mlađoj dobi s više potencijalnih izgubljenih godina života od žena”, navodi se u studiji. Prema analizi studije, veći broj starijih ljudi prerano je umro u zemljama s višim dohotkom, dok je veći udio izgubljenih godina života bio među onima koji su umrli u 55. godini i mlađi u zemljama s niskim i srednjim prihodima.
Trenutno u Hrvatskoj treći val polako počinje stagnirati jer brojevi novozaraženih ne rastu, ali broj umrlih i dalje je visok pa dnevno umire pedesetak građana. Zadnji podaci kažu da Hrvatska u ovoj pandemiji ima 1767 umrlih na milijun stanovnika, što je svrstava u donji dio tablice zemalja EU. Iza Hrvatske su još samo Mađarska (2895), Češka (2738), Slovačka (2162) Italija (2007) i Poljska (1801). Situacija je gora kod naših susjeda pa tako BiH ima 2608, a Crna Gora 2375 umrlih na milijun stanovnika.
Naime, smrtnost je u Hrvatskoj i dalje visoka premda u ovom trećem valu imamo manje pacijenta na bolničkom liječenju. Nekog decidiranog objašnjenja nema osim što je primjerice moguće da mnogi pomoć potraže kad je već bolest uznapredovala ili su brojke novozaraženih veće od onih službenih, što generira i veći broj umrlih.
“Službene brojke novozaraženih su one koje dobivamo PCR testovima dok se oni testirani antigenskim testovima ne pribrajaju. Osim toga, veći broj zaraženih su mlađi u ovom trećem valu pa oni koji imaju lakše simptome i ne idu na testiranje. Tek kad bolest bude teža potraže pomoć liječnika, a onda je nerijetko moguć i smrtni ishod”, objašnjava epidemiolog prof. dr. Branko Kolarić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.
“Mi koji radimo u jedinicama intenzivne skrbi u svakom valu korone budemo barem dijelom iznenađeni što bolest čini našim pacijentima i nužno se moramo prilagođavati situaciji. U ovom valu korona češće zahvaća i mlađu populaciju. Također češće viđamo obostrane upale pluća kod kojih su nam terapijske mogućnosti ograničene. Bilježimo nevjerojatno snažne citokinske oluje kod mlađih pacijenata, kao što je bila i Anita. Takvim pacijentima ponekad ne možemo pomoći uz sva nastojanja i mogućnosti suvremene medicine. Pod uvjetom da dođu na vrijeme, treba što prije smanjiti citokinsku oluju, staviti ih na mehaničku ventilaciju, ali i skinuti ih što prije da ne dođu fazu superinfekcije koje onda uzrokuju veliki mortalitet. Kad ne uspijemo, to je vrlo frustrirajuće. Imam dojam da je intenzitet infekcije u ovom trećem valu snažniji. Zato je vrlo važno da pacijenti ne čekaju s odlaskom liječniku kad osjete da teže dišu. Moraju što prije u bolnicu da dobiju kisik jer ako dođe do hipoksije onda su ugroženi i drugi organi koji mogu biti izvor infekcije”, objašnjava doc. dr. Stjepan Barišin, anesteziolog u KBC-u Osijek koji je zadnjih mjesec dana liječio mladu Đakovčanku s početka teksta. Inače, u osječkom KBC-u, kao regionalnom respiracijskom centru, tijekom pandemije od covida su umrla 684 pacijenta iz nekoliko slavonskih županija.
Očekivano, najviše je najtežih pacijenata umrlo u najvećoj covid-bolnici u Hrvatskoj u KB-u Dubrava, njih čak 1784 iz cijele Hrvatske. Najteži pacijenti liječe se u Jedinici intenzivne skrbi, gdje je od korone umrlo njih 810 tijekom posljednjih godinu dana.
“Od lanjskog ožujka do kraja prošlog mjeseca imali smo ukupno u našoj Jedinici intenzivne skrbi 1311 bolesnika, a njih 810 je, nažalost, umrlo, ili oko 62 posto. To je smrtnost za koju se može reći da je uobičajena za covid-infekciju. Potvrđuju to i međunarodne studije koje tek sad počinju izlaziti. Jedna od njih, ona klinike Mayo, objavljena početkom ožujka, pokazala je da se smrtnost kod najtežih covid-bolesnika kreće od 60 do 75 posto. No, kad se govori o smrtnosti od korone, uz težinu bolest vrlo veliku ulogu ima dob pacijenta, kao i druge bolesti koje ta osoba može imati. Naime, to radi velike razlike. Primjerice, kad se analizira ovih 62 posto umrlih u našem centru, onda se vidi da je među njima bilo samo pet mlađih od 45 godina i imali su ili neku zloćudnu, neurološku ili hematološku bolest. Do 65 godina imali smo 162 bolesnika, od 65 do 75 bilo je 285, a starijih od te dobi 350. Istina, ukupna prosječna dob u bolnici u ovom je trenutku nešto niža, odnosno iznosi oko 70 godina, a u drugom valu to je bilo 72. Činjenica je također da naši pacijenti prosječno imaju četiri komorbiditeta, odnosno pridružene bolesti. Često se radi o malignim ili hematološkim bolestima, ali najčešće su to visoki tlak i dijabetes te prekomjerna tjelesna težina koja je također vrlo opasna. Zaključno, još uvijek je prosječna dob umrlih u našoj intenzivnoj viša od 70 godina”, kaže doc. dr. Jasminka Peršec, predstojnica Klinike za anesteziju KB-a Dubrava.
Naglašava da je cijepljenje ipak promijenilo strukturu pacijenata koji se primaju u bolnicu. Naprosto nema više starijih iz domova umirovljenika jer je većina cijepljena. U prošla dva vala uobičajeno je bilo da kad se zarazi jedan ili dva korisnika u kratkom roku dolaze i ostali iz tog doma, a smrtnost je bila velika. Dodaje da se u ovom novom valu korone bolest razbukta u vrlo kratkom vremenu kad su pacijentima potrebne velike doze kisika, a nerijetko završe i na respiratoru.
“Istina, dio se i brže oporavi i skida s respiratora. Je li razlog tako teškog oblika bolesti britanski soj ili se radi o tome da pacijenti kasnije dolaze u bolnicu, to još nije potpuno jasno. U ovom je valu prosječni broj dana pacijenta na respiratoru 10, a u zimskom periodu bilo je to i do 14”, objašnjava dr. Peršec.
Da korona utječe na povećanje ukupne smrtnosti, govore i najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku. U ožujku ove godine u Hrvatskoj je bilo 4985 umrlih, što je povećanje u odnosu na prethodni mjesec 4,1 posto, odnosno bilo je 195 umrlih više nego u veljači. Kad se promatra razdoblje od ožujka prošle do kraja ožujka ove godine u odnosu na petogodišnji prosjek, u Hrvatskoj je bilo 5914 više umrlih. Najgore je bilo u prosincu prošle godine kad je umrlo 7395 građana, ili 2754 više nego što je petogodišnji prosjek za taj mjesec.
Koronavirus dodatno je utjecao i na psihičko stanje obitelji pokojnika. Naime, zbog epidemioloških mjera posjete u bolnicama su zabranjene pa nema ni oproštaja od najmilijih. Smrt supruga u siječnju ove godine potaknula je Zagrepčanku Sonju Njunjić da pokrene akciju kojoj je cilj bio dozvoliti “dostojanstven rastanak od umirućih”. U tome je i uspjela jer otprije desetak dana omogućeno je da uža obitelj može posjetiti svog umirućeg člana u bilo kojoj hrvatskoj bolnici.
“Kovid, nažalost, ubija ali ne smijemo dopustiti da nam ubije empatiju i dodatno dehumanizira društvo”, kaže Sonja Njunjić zadovoljna zbog činjenice da je uspjela omogućiti drugima oproštaj od voljenih za koji sama nije imala priliku.